autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Prvo pin! Pa onda padni u nesvijest!

AUTOR: Ante Tomić / 16.04.2016.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Zamislimo jednu običnu hrvatsku čekaonicu Hitne pomoći. Muškarac s krvavim ručnikom na tjemenu, kojega je susjed u svađi oko zemlje klepio, srećom, tupom stranom sjekire. Zatim dječak koji je progutao autić. Onda jedan što je varao ženu s najboljom prijateljicom, pa mu ljubomorna žena umjesto gemišta dva u tri donijela nerazblaženu, čistu, cijelu solnu kiselinu.

Onda je tu obavezno i poštar, kojemu je nečiji doberman razderao ključnu kost. U kutu stenje čitav vrh jedne pravaške stranke, koji je osnivao ogranak u provinciji, a poslije se s domaćinima opustio, raskomotio i na povratku pijan otkotrljao u jarak.

U službenom će priopćenju na Facebooku napisati da im je Udba sredila kočnice…

Čekajući da ih medicinsko osoblje primi i obradi, zašije i previje, ovi se nesretnici uznemireno šeću dugačkim hodnikom, sve dok ne iziđe jedna krupnija, sisata sestra i autoritativno ih ne podijeli u dvije grupe: na jednu stranu oni što plaćaju gotovinom, na drugu oni s karticom.

Uzgredno i priđe onome s ručnikom na glavi, kratko pogleda široku ranu kroz koju zjapi krvavi mozak i ljutito primijeti:

Prizor je iz bliske budućnosti. Građanke i građani u čekaonici jedne obične hrvatske hitne pomoći, uobičajeno prestravljeni brigom za svoje zdravlje, uskoro će i dodatno biti izbezumljeni nedoumicom hoće li medicinsku uslugu morati platiti. Vlast je, naime, uočila kako mnogi dolaze na Hitnu i čine tamo gužvu, a da za to uopće nema potrebe

“Pa si zbog ovoga došao?!”

Prizor je iz bliske budućnosti. Građanke i građani u čekaonici jedne obične hrvatske hitne pomoći, uobičajeno prestravljeni brigom za svoje zdravlje, uskoro će i dodatno biti izbezumljeni nedoumicom hoće li medicinsku uslugu morati platiti. Vlast je, naime, uočila kako mnogi dolaze na Hitnu i čine tamo gužvu, a da za to uopće nema potrebe.

Liječnici i bolničari glupo se bave hipohondrima koji za svaku glupost zovu ambulantna kola. Takvo sebično i neodgovorno ponašanje valja kazniti, žestoko udariti po džepu umišljene bolesnike da dobro razmisle prije nego što idući put nazovu jedan-jedan-dva.

Ideja je, priznat ćemo, odlična, ali nešto smo ipak zabrinuti oko njezina ostvarenja. Tko bi zaista stopostotno mogao znati da je netko na Hitnu došao s razlogom, a netko drugi bez razloga? Ima ih da se pretjerano prepadnu udesom, u šoku su nesposobni zdravo rasuđivati, pa dođu na Hitnu iako im Hitna nije trebala, a drugi opet odmahnu rukom i nastave s uobičajenim aktivnostima blaženo nesvjesni da im krv iz ozlijeđene slezene natapa utrobu.

Ne morate, osim toga, ni znati je li vaše zdravstveno stanje ozbiljno ugroženo ili ne. Zbog toga valjda i postoje zdravstveni sustav, bolnice i doktori i rendgeni, da netko stručniji i iskusniji od vas to ocijeni. Zar će pacijenti sami sebi postavljati dijagnoze i strepiti da nisu možda pogriješili, iz hodnika osluškujući kako u ambulanti, s druge strane vrata ona krupna sestra viče na nekog jadnika: “Pin mi dajte, gospodine! Ne možete se onesvijestiti prije negoli ukucate pin!”

Predsjednik Sabora, liječnik i akademik Željko Reiner oduševljeno zagovara promjene u zdravstvenom sustavu, ali koješta je u predloženome nedorečeno i ne garantira da će osiguranici za svoj novac dobiti kvalitetnu medicinsku uslugu. Naprotiv, čini se da je riječ o daljnjem opadanju standarda, da korisnici Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za sve višu cijenu iz dana u dan dobivaju sve manje.

Uvijek je lakše štedjeti s tuđim, nego s vlastitim novcem. Pravi problem, međutim, nije koliko građani daju za telefone i štetne i smrdljive cigarete nego koliko im svaki mjesec budalasto odlazi na kudikamo štetnije, preplaćene mudrijaše poput Željka Reinera

Ništa od toga Reinera naročito ne uzbuđuje. Da njega upitate, nezahvalni se narod bezveze žali. Najavljeno je poskupljenje dopunskog zdravstvenog upravo beznačajno u usporedbi s gomilom glupih, daleko besmislenijih izdataka:

“Zanimljivo je da se tako velika buka podiže zbog doslovno devetnaest kuna mjesečno. Samo neka se svatko upita koliko mjesečno trošimo, recimo, na mobitele, kojih u Hrvatskoj ima više nego stanovnika od novorođenčadi do stogodišnjaka. Trećina odraslih puši, samo da se upitamo koliko trošimo na cigarete mjesečno, a ovdje govorimo o devetnaest kuna.”

Nije ova Reinerova primjedba, složit ćemo se, bez osnove. Zdravlje bi nam svakako trebalo biti ispred senzacionalne tarife od dva gigabajta internetskog prometa i dvije tisuće minuta prema svim mrežama, ali zanimljivo je kad se predstavnik jednog ogromnog i neodgojeno skupog državnog aparata, za kojega i Europska unija upozorava da bi trebao biti manji i skromniji, javlja s prijedlogom kako racionalizirati troškove.

Znate i sami, uvijek je lakše štedjeti s tuđim, nego s vlastitim novcem. Pravi problem, međutim, nije koliko građani daju za telefone i štetne i smrdljive cigarete nego koliko im svaki mjesec budalasto odlazi na kudikamo štetnije, preplaćene mudrijaše poput Željka Reinera.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: