autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Quo vadis, Serbia?

AUTOR: Vedran Limić / 16.05.2025.

Vedran Limić

Puno cijenin stare Latine kao jedan vrlo pametan svit čije izreke i dan danas pogađaju u sridu.

Ali ima jedna koja mi nikako ne paše, a radi se o onoj: Nomen est omen. Naime, po meni ovako tupastom, ime ti je moga dat bilo ko: od matere, priko oca, pa sve do babe ili susida i ako te karakter imena pogodi, pogodija te, a ako ne nikom ništa.

Zato je meni nekako normalnije da te nadimak određuje jer se on ne dobiva napamet, već, reklo bi se, zaradiš ga po zaslugama tvog karaktera. Evo, na primjer, kad je nekome ulica darovala nadimak ”Njonjo” onda točno znaš kakvi je ti čovik i koliko mu je ulica bila pronicljiva kada su mu ga prišili.

Ili kad je nekome nadimak ”Slinavi”, ”Mafiozo”, ”Bleso”, ”Svileni” ili, recimo, ”Anemični” onda na prvu znaš da ćeš u velikom luku izbjeći njegov poziv na kavu. Naravno, jer neko je tom liku s razlogom dao taj nadimak.

A to, kume, triba itekako zaslužit jer je ulica u valoriziranju karaktera puno jača i od Akademije znanosti i umjetnosti. Meni je favorit svih favorita nadimak ”Hulja” koji kao zloslutna sjena cili život prati prežidentea Aleksandra kojem, ma koliko to želio, nikako ne uspijeva postat oni veliki imenjak mu.

E sad, nije da nema njih još masu na ovim prostorima koji bi mogli nosit taj nadimak, ali kako god okreneš njemu nekako najlipše stoji. A inače sve te političke hulje su po mnogome slične, ako ne i iste. Njih karakterizira ista želja za što dužim, po mogućnosti doživotnim ostankom na vlasti.

I nema toga šta te hulje ne bi napravile da im se taj sanak pusti ne ostvari. I izdat će oni cili narod ako triba, a nerijetko im triba, da i dalje sjede na poltronama moći.

Ima i onih ekstrema koji će prodat i oca i mater i svu rodbinu ako je nužno, ali kažem to su ipak rijetke hulje. One, ako ih se, i kad ih se, u za popizdit raritetnim suđenjima sa zatvorskim pravnim epilogom, brane na sve moguće načine. To je kadro lagat na entu i u tim pravdanjima samo im je svemirska beskrupuloznost granica.

Evo i sad se sićan kako je oni naš ”lep ko greh” na sudu, alo sudu, uveliko išao suce uvjerit kako on bidan ne bi mogao kupit ni pola Like da mu nije pomogla mater penzionerka. E pa sad, da je sudstvo zapravo nezavisno onda je tribalo ovog lolu poslat na jedno još nezavisnije stručno psihijatrijsko promatranje, ali ka’ šta znamo nije.

Oni jedan brački kapo di tuti Bročani je na pitanje: Pa koliko vi to kuća imate? Mrtav ladan odgovorio: A kako ja to mogu znat. E jebi ga sad, druže gospodine. Da ga se pitalo koliko ima odijela, kravata ili bićava ja bih čovika razumio, ali da ne zna broj kuća to mi je nekako više za jedno duže ispitivanje u DORH-u.

Slično bešćutno opravdanje je izrekao važan politički papak u Bosni kad ga je novinarka pitala: A kako ste vi dobili te stanove? A on ka smrt ozbiljan odgovori: Pa po zakonu. Ona opet isto pita, a on isto odgovara i tako unedogled.

Ali kako ovakvih često šaljivih, a u stvari otužnih primjera pravdanja ima unedogled svugdje oko nas, idemo mi do naše najsjajnije Hulje s ovih balkanskih prostora. Taj lik koji do boli želi da ga se voli je u to ime kadar ”ćacijima” platit tu ljubav budžetskim parama. Reklo bi se koliko para toliko i oduševljenja njegovim likom i djelom.

A kad se ljubav kupuje onda to po definiciji spada u red čiste prostitucije. Nadalje, taj šta mu je od djetinjstva nadimak ”Hulja” nedavno je bio u Ameriku i kad nije uspio vidit glavnog svjetskog pacijenta, po riječima njegovih medija, morao je odustat od večerinke.

Razlog: našem voljenom predsjedniku je naglo pozlilo pa se radi toga hitno morao vratit u domaju. Preciznije: predsednik je trpeo velike bolove u prsima, a tlak mu je otišao u nebo. Prevedeno: srčani na vidiku.

I onda je on odlučio da se tako zdravstveno sjeban ukrca na avion i curik na VMA. Srčani pacijent s takvim bolovima bilo di na svitu neće vidit aerodrom, a kamoli avion. To se i u Nigeru odma šalje u bolnicu i to pod ljutom rotacijom. A ako tome dodamo da se to dogodilo u Ameriku koja je, ma kakva bila, ipak perjanica svjetske medicine onda ovo opravdanje dobiva još jednog Oscara za izrečeni stupidarij.

Ali kako braco Aco voli Srbiju više nego išta onda ajmo ovu konkluziju malo posrbit. Ekvivalent ovog svjetskog pokušaja prodavanja magle bi u Srbiji izgledao ovako.

Nekom, na primjer ministru, ispred VMA pozli, stišće ga u prsima, tlak ga drma, a šofer kaže: Šefe, da vas vodim na Vojno medicinsku akademiju? A ministarski lola mrtav ladan šoferu Joci kaže: Jocko, jebo te VMA da te jebo. A šta ću onda sad? Burazeru, hitno me vozi u Pičkovac Donji kod moje strine Bose, ona će me odma ozdravit.

Ako ovo, zbog čistokrvnog idiotizma nije za momentalno smjenjivanje s ministarske funkcije onda ne znam šta je.

I na kraju ako ova belosvetska prodaja magle ipak upali kod birača u Srbiji onda vrijedi ona latinska: Quaeque natio imperium quod meretur habet, u prijevodu: Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: