novinarstvo s potpisom
Prijedlog novog Obiteljskoga zakona izazvao je masovno zgražanje javnosti zbog za 21. stoljeće sulude definicije kako bračni par bez djece nije obitelj. Dakle, društvo moje, džabe vam skupe fešte i konfeti, džabe vam kumovi, krediti za proslavu vjenčanja, svi sakramenti koje ste naknadno preko veze dobili na ubrzanim tečajevima jer su vas roditelji – te proklete komunjare i jugoslavenčine – radije nedjeljom i blagdanima vodile na izlete u prirodu nego u crkvu na misu – niste obitelj.
Uzalud vam sve one priče svećenika o svetosti obitelji koju valja čuvati u dobru i zlu kad niste familija.
Džabe ste stol, postelju, plaću dijelili po principu “dok nas smrt ne rastavi”, trošili zadnju lovu na skupe pretrage i stručnjake u Ljubljani i Mariboru (da vas svećenik ne otkrije da želite zatrudnjeti mimo Božje volje), zalud skupi čudotvorni čajevi, travari i bioenergetičari – niste obitelj. Par bez djece neće moći biti obitelj ako sudimo prema prijedlogu (jučer ipak povućenog) Obiteljskoga zakona.
Hrvatska vlast svesrdno se trudi porezima i zakonima iz zemlje istjerati sve što nije po normama kakve ona propisuje.
To što vi takvo zabijanje nosa u vašu intimu i to kako ste uredili život iza vlastita ili iznajmljena četiri zida smatrate primitivnim, nepristojnim, štoviše sramotnim uplitanjem države u prostor u kojemu vi određujete pravila, pa i to hoće li vaša obitelj imati jedno, nijedno ili devetero djece (ovo s puno djece naročito je opasno jer bi vam se Milan Bandić mogao nametnuti za kuma) – možete okačiti mačku o rep.
Stara latinska “Živjeti se ne mora, ploviti se mora” (Vivere non est necesse, navigare necesse est!) dobila je odnedavno novu inačicu – rađati se mora, inače ništa od statusa obitelji! Piši kući propalo…
Nešto mi pada napamet: ako suprug ubije boga u jalovoj životnoj družici ili ona raspali batićem za meso muža lijenih, rijetkih i sporih spermatozoida koji nikako da pronađu cilj neophodan da bi se familijom zvali, je li to obiteljsko nasilje ili tučnjava vulgaris – remećenje javnog reda i mira?
Oni koji su prijedlog sastavljali, pretpostavljam na svoju sliku i priliku, navode da žele štititi instituciju braka i konkretizirati ustavnu obavezu države nam Hrvatske da štiti obitelj. Pa tako po njima obitelj čine “majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom, odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive…”.
O obiteljima bez djece ni slova bez obzira na to je li dijete umrlo ili nikad nije ni rođeno jer obitelj primjerice zbog nekih nasljednih teških bolesti nije željela potomke – napamet pada shizofrenija, hemofilija, ali i čitav niz drugih oboljenja kojima bi eventualne potomke osudili na patnju. Jesu li oni odgovorna mala obitelj ili bez djece, pa makar i bolesne, ne mogu biti familija.
Što je, da malo bogohulimo, s istospolnim obiteljima koje u 21. stoljeću nisu ni u Hrvatskoj više “svjetsko čudo”. Svatko od nas zna ili je barem čuo za takav registriran ili neregistriran par.
Ovaj je prijedlog, s koje god strane gledamo, sramotno diskriminatoran i podilazi najrigidnijem i najkonzervativnijem dijelu hrvatskoga društva koji ionako većinu građana sustavno maltretira propisivanjem svega i svačega.
Posebno su agilni u jednoobraznome iskazivanju domoljublja slušanjem Thomsona u svim prilikama.
Nošenjem duboke crnine u onim svečanim obljetničarskim prigodama, pogotovo pred kamerama HTV-a.
Vole držati i ruku na srcu (zlobnici vele na novčaniku dok svira himna).
Drago im je također ustaški pozdrav prikazivati kao starohrvatski (od stoljeća sedmog), stavljati znak jednakosti između NDH i socijalističkoga sustava (???), a pripojenje Istre matici domovini pripisivati katoličkom svećenstvu.
Vole biti detektirani dok govore “šport” umjesto sport, “dalekovidnica”, “uspravnica”, “u svezi” – tako da ih povremeno ne razumijemo ne samo mi, za njih “mrzitelji svega hrvatskoga”, nego ni ljudi u crnome zbog kojih se tako licemjerno produciraju na jeziku koji ih garant nije mater naučila.
No vrhunac licemjerja bio mi je istup premijera Plenkovića u četvrtak.
Nakon što su se mnogi zgrozili nad prijedlogom zakona on je javno oprao ruke! Odrekao ga se.
Zamolio je, naime, ministre da “dobro procijene akte koje puštaju u javnost”, jer se objavljuju neobrađeni.
Rekao je kako više neće moći u postupak a da ne prođu koordinaciju tijela Vlade. On, naravno, prijedlog nije ni vidio (?!)
Post festum naš premijer sve zna. Odličan je general nakon bitke. Zna da je neprihvatljiv ustaški pozdrav, da je potrebno povjerenstvo za Agrokor (naprasno, odjedanput neće utjecati na pravosudne organe), pa, slijedeći analogiju, možemo možda u konačnom prijedlogu Obiteljskoga zakona očekivati da status obitelji ima i bračni par bez djece.
A, ljudi moji, što premijer može nego učiniti sve da ostane na vlasti. Vladati – necesse est!