autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Razlikuje li politika ogromno i ne baš ogromno?

AUTOR: Mirela Lilek / 23.12.2017.

Blaženka Divjak

U startu tjedna ministrica obrazovanja Blaženka Divjak progovorila je u intervjuu Jutarnjem listu o “ogromnim, neočekivanim i dosta jakim” pritiscima gospodarskih lobija zbog milijardu kuna iz europskih fondova namijenjenih strukovnim školama.

Dva dana nakon toga, redovi veličine su promijenjeni i ministrica kaže: “Nije baš da su pritisci bili veliki i ogromni”.

Nije rijetkost u politici čuti jedno, za koji dan drugo, ustaljena je to praksa zbog koje nakon toliko vremena i primjera ispadaš sitničav ako je još uvijek primjećuješ.

Zato valjda javnost ne očekuje puninu istine i smisla u rečenici lokalnog političara, sklonog poskočicama i naglim dosjetkama. Pitanje je: što očekuje od ministrice obrazovanja?

Nije željela otkriti imena ljudi o kojima govori da su radili pritiske, pri čemu je konstatirala: “Ja ne tajim ništa, vodim brigu o javnom sustavu”. Ne reći ime, a tvrditi da to ne znači tajiti ponovo je izvrtanje kakvo nije ugodno slušati

Blaženki Divjak mandat je počeo u poprilično pozitivnom filmu, nastavio se energično, uz pokoji popikanac te došao do klasičnog političkog primjera negacije jasno izrečenog.

Pomislimo li da se nestranačka sveučilišna profesorica matematike nakon šest mjeseci mandata nije uspjela transferirati u političarku, doći ćemo do zaključka – Divjak naprosto nije dobro birala riječi.

Zašto je takav zaključak pogrešan, naučili su mnogi njezini prethodnici.

Čak ni u friškom političkom izričaju “ogromno” u dva dana i dvije noći naprosto ne bi smjelo postati “ne baš ogromno”, kao ni dosta jako – nejako, neočekivano – očekivano. To se ne očekuje od ministrice obrazovanja.

Nije željela otkriti imena ljudi o kojima govori da su radili pritiske, pri čemu je konstatirala: “Ja ne tajim ništa, vodim brigu o javnom sustavu”. Ne reći ime, a tvrditi da to ne znači tajiti ponovo je izvrtanje kakvo nije ugodno slušati.

Priča o 600 učenika, roditelja i profesora zagrebačke prirodoslovne srednje škole koji su u jednome danu skupili novac za liječenje prijatelja maturanta

I što, onda, ovako pomodno i prigodno, proglasiti događajem godine u obrazovanju, sustavu koji u 2018. uvodi ministrica Divjak, a uz kojega je vezano pola milijuna ljudi?

Licitiramo samo tri priče iz 2017.

Priča o 600 učenika, roditelja i profesora zagrebačke prirodoslovne srednje škole koji su u jednome danu skupili novac za liječenje prijatelja maturanta.

Priču o školskim sajmovima na kojima učenici prikupljaju novac za informatičke učionice koje nikako da se opreme iz lokalne ili državne blagajne.

Priču o maturantima iz Pule kojima je u ruke dospio ispit koji ih čeka za koji dan, ali su ga vratili u zatvorenoj kuverti.

Moralno, ogromno, neočekivano i dosta jako.

Ono što politika često ne razumije.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

> Svi tekstovi ovog autora