autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Rebrendiranje Hrvatske: a da nestanemo na neko vrijeme?

AUTOR: Boris Vlašić / 09.06.2017.
Boris Vlašić

Boris Vlašić

Iskreno sam oduševljen predsjednicom. Svaki put kad krene nešto autentično zboriti, obuzme me želja da potražim onaj kofer za duga putovanja.

Predsjednica je zabrinuta za imidž Hrvatske. Misli da se moramo brendirati. Ono, pretvarati se da smo nešto drugo. Valjda zato što ćemo onda biti drugi ljudi i živjeti nekim drugim životima.

“Trebamo raditi prije svega u cilju osnaživanja gospodarstva. Osim toga, moramo se i globalno repozicionirati jer je Hrvatska, osim naslanjanja na Balkan, i srednjoeuropska i mediteranska zemlja te stoga u tom segmentu stavljam naglasak na Inicijativu triju mora”, rekla je nedužno predsjednica o tome kako ona ustvari vidi Hrvatsku.

Dodala je nešto i kako moramo biti različiti, i da je u globaliziranom svijetu imidž države jako važan te da ga tvore ljudi koji vode i predstavljaju državu.

Super je to smislila. Nije da asocira na svaku dokonu osobu koja bi nešto promijenila, a nije sigurna što, ali takve mora da prepisuju od predsjednice.

Možda je imala i neku power point prezentaciju sa svojim fotkama u predstavljanju Hrvatske.

Da su pravi, brendirali bi sve živo, izmislili nam pravu, neupitnu povijest, a ne da smo u svijetu znani po ustašama, političarima koji si lijepe šnite pršuta na čelo i privlače pažnju štemerskim prijetnjama i dječjim cendranjem. Ili da nas znaju, a znaju nas, po naci pozdravu koji smo smjestili usred mjesta gdje je bio koncentracijski logor

Ono, recimo, kada je bila u Americi i slikala se ispred ograde Bijele kuće. A nama govorila da održava velike i važne sastanke. Ili kada se srela s američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom. To je onaj susret od osam sekundi usred gužve velikog skupa nakon kojega je predsjednica rekla da su dogovorili daljnju suradnju.

Nije nas muljala, uslijedio je susret s predsjednikom SAD-a, Donaldom Trumpom. Stajala je uz njega, rame uz rame, dok je on provjeravao situaciju na Twitteru. Uspjela je postati hit interneta, a ako to nije repozicioniranje cijele države, izmicanje s balkanske na “odmah do Balkana” pozicije, onda stvarno nitko ne kuži kako se brendira.

Osnaživanje gospodarstva trebalo bi biti najznačajnija orijentacija u rebrendingu. Naravno, jer ako je neko gospodarstvo postalo uspješno, onda je to zato što je država znala kako ga brendirati.

Tajna uspjeha Njemačke nije u tvornicama, nego u marketinškim stručnjacima.

Ovi marketingaši što kod nas rade su svi promašeni slučajevi, ponavljači i nesvršeni studenti marketinga i ekonomije jer da nije tako, promovirali bi gospodarstvo, a ne tamo neke stijene, obalu i more.

Da su pravi, brendirali bi sve živo, izmislili nam pravu, neupitnu povijest, a ne da smo u svijetu znani po ustašama, političarima koji si lijepe šnite pršuta na čelo i privlače pažnju štemerskim prijetnjama i dječjim cendranjem. Ili da nas znaju, a znaju nas, po naci pozdravu koji smo smjestili usred mjesta gdje je bio koncentracijski logor.

Znani smo i po privatizaciji, nitko nije imao takvo samoposluživanje kakvo smo si priuštili, nitko nije uspio tako zeznuti državu da sagradi carstvo na dugovima kakvo je Agrokor, mi gotovo da sve što imamo, imamo lažno.

Iskreno sam oduševljen predsjednicom. Svaki put kad krene nešto autentično zboriti, obuzme me želja da potražim onaj kofer za duga putovanja

Imamo lažnu Bogorodicu kao vjernički ponos, lažno se zalažemo za život kako bismo ograničili slobodu, imamo lažne sudske procese u kojima nikoga ne osudimo, zdravstvo nam je lažno, lažna je čak i ljubavna priča one dvije rode jer, naravno, nije Klepetan uvijek Klepetan, nego je njoj krilo slomljeno i ne može zbrisati, lažna su bila sva zaklinjanja Bože Petrova, lažna je kurikularna reforma koju ćemo ponuditi djeci, lažni su nam znanstveni radovi ministra obrazovanja, pa gotovo sve što ponudimo svijetu nam je sumnjivo.

A onda bi predsjednica da se brendiramo, da postanemo neki drugi, neki bolji, neki sasvim novi, kao da bi nam to moglo pomoći.

No, jedino što bismo time postigli bilo bi da bi nas znali kao zemlju koja je htjela biti neka druga. Iako smo ustvari zemlja iz koje se ljudi iseljavaju jer im je jednostavno dosta, jer ne mogu više i jer je jedino što im se nudi – laž.

Kao i statua Bogorodice iz Međugorja. Koja možda progovori.

Možda bi bilo najbolje da se ne pojavljujemo na neko vrijeme, nigdje.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

     Kako pobijediti Zokija u drugom krugu
     Kako je Marko Skejo napravio budalu od MORH-a i Hrvatske
     Hrvatska, ona dobra zemlja koja puca na ljude
     Teško je biti HDZ-ovac s takvom kandidatkinjom za predsjednicu
     Kako je Hrvatska uspjela izgraditi sustav koji štiti samo sebe
     Ona je plakala u jastuk
     Kako Miroslav Škoro voli Hrvatsku srcem i čekićem
     Kakav predsjednik treba Hrvatima
     Istina koja nikome nije po volji
     Gdje je bio Bog onog svibnja tisuću devetsto četrdeset i neke

> Svi tekstovi ovog autora
Objavljeno u: OSVRT
Oznake: Agrokor, Balkan, Boris Vlašić, Hrvatska, Klepetan, SAD
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija