Recept za ophođenje s manama i grijehom u Crkvi

Očito je već počela sezona kiselih krastavaca u Religijskom programu HRT-a. Zašto bi inače u svojim emisijama od petka do nedjelje (4. do 6. lipnja 2021. godine) svoje gledateljstvo toliko intenzivno podsjećali na 10. godišnjicu pastoralnog posjeta pape Benedikta XVI. Hrvatskoj – na posjet koji ni po čemu nije bio značajan niti je polučio bilo kakav za pamćenje vrijedan rezultat (osim što je Katolička Crkva u Hrvatskoj dobila još jednu toliko joj važnu ”potvrdu” za svoju ”posebnu” povezanost s Petrovim nasljednicima u Rimu).

Papi je priređena svečana akademija u Hrvatskome narodnome kazalištu, na koju su bile pozvane ”važne” ličnosti iz politike, kulture, javnoga života, visoki ”uglednici”, honorables i manje honorables.

Zapravo, svatko tko nije bio pozvan, nije se trebao razočarati, štoviše, trebao se ponositi time što nije spadao u društvo politički ili moralno prilično upitnih uzvanika.

Papa Benedikt XVI. odabranom je slušateljstvu održao govor o zlima i opasnostima modernog društva, o relativizmu i o diktatima moderne i postmoderne.

Uzvanici su pljeskali, kao što su pljeskali, pjevali i mahali transparentima mladi… Mladi općenito pjevaju, plješću, mašu i kad pape na pastoralnim posjetima nisu imali obznaniti ušima ugodne riječi.

Neke posebne poruke i nisu ostale u pamćenju čak ni komunikolozima, koji su u emisiji ”Riječ i život” (4. lipnja 2021.) trebali odgovoriti na pitanje, po čemu im se posjet ovoga Pape urezao u pamćenje. Ispalo je da su ga zapamtili uglavnom zato što se uopće dogodio.

Fascikle s prijavama žrtava i izjavama irskih, američkih, nizozemskih, njemačkih, austrijskih biskupa, te rezultate forenzičara i medicinara raznih specijalizacija, tadašnji je prefekt Kongregacije za vjeru, Josef kardinal Ratzinger, arhivirao pod siglom ”strogo povjerljivo”. Jest da je Ratzinger kao Papa pristao primati u posjet nekolicinu žrtava i porazgovarati s njima, no na kraju su žrtve ostale s riječima žaljenja, isprike i utjeha

Ratzinger kao Papa nije bio karizmatičan kao njegov prethodnik i njegov nasljednik. Njegov pontifikat će se zapamtiti po teološkim djelima što je dovršio kao Papa, svjetski renomiran teolog na Petrovu prijestolju.

Očekivalo se da će se Ratzinger, kao dobar poznavatelj Vatikana ”iznutra”, dotaknuti svih poslova koji su zbog bolesti njegovog prethodnika ostali neriješeni.

Jedna od vrućih želja bio je spis otvoren od početka 2010. godine, tematski vezan za seksualno i ino zlostavljanje maloljetnika i maloljetnica u crkvenim ustanovama i to od strane crkvenih službenika svih hijerarhijskih razina.

Fascikle s prijavama žrtava i izjavama irskih, američkih, nizozemskih, njemačkih, austrijskih biskupa, te rezultate forenzičara i medicinara raznih specijalizacija, tadašnji je prefekt Kongregacije za vjeru, Josef kardinal Ratzinger, arhivirao pod siglom ”strogo povjerljivo”. Jest da je Ratzinger kao Papa pristao primati u posjet nekolicinu žrtava i porazgovarati s njima, no na kraju su žrtve ostale s riječima žaljenja, isprike i utjeha.

Biskupske konferencije su prešle od ”simboličkih” mjera ”naknade” na opipljivije zadovoljštine: na organiziranu i financiranu psihološku i psihoterapijsku pomoć.

Skandal neriješenih prijava je ostao ”sistemski”, a ne tek individualan izgred, zatajivanje i greške u socijalizaciji svećenika.

Skandal je ostao i dokazivao je svijetu da je osjećaj odgovornosti i svijest za primjereno ophođenje s vlastitim manama, nedostacima i zatajivanjima na svim razinama crkvene hijerarhije ili potpuno odsutan ili slabašan, nerazvijen. Mana je sistemska, a ne tek osobna.

Od ovog nalaza ne može se izuzeti ni papa emeritus Ratzinger, premda se za njegovu (nikad jasno obrazloženu) ostavku može pretpostaviti da mu je možda teret savjesti zbog zatajivanja Crkve postao prevelikim.

S druge pak strane, Ratzinger se ponovno oglasio o toj temi, nakon Izvanredne biskupske sinode u Vatikanu, upravo o toj temi (iako je nakon svoje ostavke izjavio da želi još samo šutjeti i moliti se).

Predstavio je zaista zanimljivu tezu: za pedofilske afere nisu krivi ni svećenici ni biskupi, niti Crkva kao institucija, niti pojedini službenici u njoj – nego ”duh vremena”, ”libertinizam”, zabluda moderne o autonomiji morala, diktat relativizma i odbijanje vječnih istina, apstraktno zlo, umjesto osoba koje djeluju kako djeluju.

Papa emeritus tim svojim ”doprinosom Sinodi” nije joj pomogao, glasili su najblaži komentari.

Kad je minhenski kardinal nadbiskup Reinhard Marx 28. svibnja 2021. godine Papi podnio ostavku na svoju biskupsku službu, odlučio se na krajnje demonstrativan korak, kako bi Crkvu ”pokrenuo s mrtve točke”.

Namjeravao je preuzeti odgovornost sa svim žrtvama seksualnog nasilja unutar Katoličke Crkve u Njemačkoj, budući da jedan od njegove biskupske braće (Rainer Woelki, Köln) ustrajava u odbijanju osobne odgovornosti, iako ga stručni i sudski nalazi u aferama osobno opterećuju.

Kardinal Marx je (koji je u nekim komisijskim nalazima također ”opterećen” za nedjelovanje), očekivao da će njegova ostavka probuditi odgovorne iz letargije i pokazati im da za biskupa ne smije biti presudna funkcija, nego evanđeoski duh.

Kad je minhenski kardinal nadbiskup Reinhard Marx 28. svibnja 2021. godine Papi podnio ostavku na svoju biskupsku službu, odlučio se na krajnje demonstrativan korak, kako bi Crkvu ”pokrenuo s mrtve točke”. Namjeravao je preuzeti odgovornost sa svim žrtvama seksualnog nasilja unutar Katoličke Crkve u Njemačkoj, budući da jedan od njegove biskupske braće (Rainer Woelki, Köln) ustrajava u odbijanju osobne odgovornosti, iako ga stručni i sudski nalazi u aferama osobno opterećuju

On naglašava kako samo pravno i administrativno rješavanje nedostataka nisu dovoljni, i da sadašnje stanje u Crkvi zahtijeva odlučnost (neizravno kritizira i papu Franju, jer njegovi zahvati u crkvene strukture Marxu – a ne samo njemu – djeluju kao ”zaustavljanje u skoku”).

Konkretno – što i kako Crkva treba postupati?

Prvo: predsjednik Francuske biskupske konferencije Eric de Moulins-Beaufort (Reims ) uz izraze poštovanja za Marxovu ”osamljenu hrabrost”, kritičan je zbog nekolegijalnog ponašanja drugih biskupa. Marxa svi hvale, ali nitko se nije sjetio pridružiti mu se.

Francuski biskupi sve rade zajednički, jer su svi zajednički odgovorni. Biskupska odgovornost je teža od one individualne, koja se može opravdavat isprikom da ”nema veze s tuđim nedjelima”.

Drugo: žrtve zaslužuju kolektivnu molbu za oprost, što je Njemačka biskupska konferencija treba uputiti udrugama žrtava i žrtvama ponaosob.

Prevladavanje ”mrtve točke” prema zakonima mehanike izaziva novi zalet, i takav zalet ”biskup u ostavci” očekuje – ne samo za njemački katolicizam, nego kao uzor za veće okruženje, za sve sredine koje još ”čuvaju svoje kosture u podrumima”.

Marx se ugledao u primjer Čileanske biskupske konferencije, koja je u takvom slučaju Papi kolektivno podnijela ostavku, a Papa je pojedine biskupe razriješio, a za druge pokrenuo istragu.

Marx želi preuzimanje odgovornosti, bez obzira na to postoji li dokazana individualna krivnja ili ne.

Kao što je poznato, papa Franjo mu je poručio da njegovu ostavku ne prihvaća. To je pak druga tema.

Meni pada na um preuzimanje odgovornosti za ponašanje pod diktaturom (čitaj: Jasenovac) i zamišljam zajedničku izjavu hrvatskih biskupa o tome kako im je žao što njihovi prethodnici nisu znali primjereno reagirati. Takvu izjavu ne može nitko iznuditi od njih, no bila bi i više nego primjerena.

Vjerojatno bi se na taj način čvor u odnosima između katolika i pravoslavaca (vjernika i vjernica) te institucionalnih Crkava dao raspetljati.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora