novinarstvo s potpisom
Nakon pobjede na izborima ljepote sve misice izjavljuju da je sve što one žele mir na Zemlji, a to je i sve što ja želim, iako nisam misica.
Samorazumljiva pretpostavka razvoja bilo kojeg društva je mir, pretpostavka zdravlja zajednice i pojedinaca je mir, pretpostavka opstanka ljudske civilizacije je mir. Misice su u ovom slučaju u pravu, premda ih diskriminiraju i muškarci i feministice.
U društvu djeluju razne sile, ideološke, religijske, političke, ekonomske i brojne druge, a njihove sastavnice, sadržaji, oblikuju društvo kao pravedno, nepravedno, uključivo, isključivo, miroljubivo ili nasilno.
Snaga religije u ljudskom društvu je ogromna i njen je utjecaj nesaglediv, jer tko se ne bi raznježio na maksime kao ”u Bogu je sve moguće”, ”Allahu Akbar”, ”Svi ljudi su braća”… Jesu li prema djelovanju svih današnjih monoteističkih i nekadašnjih religija svi ljudi braća i sestre (da ja dodam)? Čini se da nisu.
Veći dio današnjeg svijeta, osim manjeg dijela razvijenog Zapada, nastanjuju ljudi izrazito predani svojim religijama, pa bi trebalo, razmjerno društvenim silama koje jesu religije i dan danas, biti više mira. Ako religije potiču mir među ljudima, kako to da danas ima toliko sukoba, krvoprolića, ratova, neshvatljive okrutnosti prema drugima drugačije vjere te posebne okrutnosti prema ženama i djeci.
Može biti da religije svijeta zaista žele svima sve najbolje, u što se nisam uvjerila čitajući razne svete knjige koje su me sablažnjavale svojom pornografski apsurdnom agresijom, osobito prema ženama i tjerale u utješno okrilje agnosticizma i ateizma.
Međutim ni u tom krilu nije ni toplo ni ugodno. Dogmatizam, kao što je onaj profesora Richarda Dawkinsa i Daniela Dennetta, koji smatraju da su ateisti ”intelektualna elita”, ili Marxova čuvena da je religija ”opijum za narod”, nisu stavovi i odgovori na civilizacijske izazove i zapravo onemogućavaju mir na zemlji i suživot ispunjen tolerancijom i međusobnim uvažavanjem.
Ako sam u pravu i ako sam bolja od drugih, ako su drugi u krivu i lošiji od mene po onom što vjeruju, kako žive i kako se oblače, onda nema ni tolerancije, ni prihvaćanja, ni mira.
U adolescenciji sam bila oduševljena astronomijom, svemirom i znanstvenom fantastikom koja je bila krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća popularan žanr i svojevrsna protuteža prirodi, miru i drogama opijenim hipicima, djeci cvijeća, kako ih se ljepše nazivalo.
Budućnost, snovi o snazi cvijeća i muzika koja je to slavila su bile prevladavajuće teme generacije moje mladosti, što nam je pomagalo da zaboravimo da u podlozi svijeta u kojem smo bili traje hladni rat uz konstantno zveckanje oružjem i pokoji lokalni krvavi oružani sukob.
Pogled na svemir kroz teleskope, serije kao ”Izgubljeni u svemiru” i ”Zvjezdane staze”, časopisi kao beogradska Galaksija za nas đake i zagrebački Čovjek i svemir za malo starije, donosili su teme koje su mene, odgojene u ateističkom duhu, oduševljavale i otvarale mi svijet u koji sam urastala na najbolji i najsretniji mogući način.
Nije bilo globalista već su dominirali kozmopoliti poput Carla Sagana, autora nezaboravne televizijske serije ”Kozmos”, koji je volio pušiti marihuanu i koji nas je prosvjećivao i prosvjetljivao osamdesetih godina kad smo slali poruke čovječanstva u duboki svemir da bi vanzemaljske civilizacije saznale da postojimo i javile nam se.
U tim godinama moja domovina je bila cijeli svemir koji sam doživljavala kao prijateljski jer su njegova prostranstva, prema mom doživljaju i uvjerenju, bila otvorena za svakog, bez razlike u nacionalnosti, rasi ili religijskoj pripadnosti.
Imala sam snažnu, veliku vjeru u svijet, u ljude, u ljubav, u sebe, što imam i danas. Međutim, taj dar vjere i moja duhovna potreba me ipak nikad nije približila ni jednoj religiji, pa ni katoličkoj koja mi je najbliža porijeklom i kulturom u kojoj sam odrasla (moja obitelj po tati su bili ateistički katolici koji slave Božić i Uskrs).
Uvijek me odbijao problematičan stav Katoličke Crkve u Drugom svjetskom ratu nespojiv s bilo kojim bogom ili duhovnošću, kao i hladnoća katoličkih svećenika dubine permafrosta i njihovo masovno seksualno zlostavljanje djece, većinom dječačića. Prema svemu tome osjećam mučninu i dok ovo pišem. Kako bi onda takvi fenomeni kao što su religije, u ovom slučaju katolička, istinski doprinosili miru? Nikako i nikad.
Religija je u potpunosti ljudska tvorevina i ne može se zanijekati njena presudna gradivna uloga u razvoju svih civilizacija na Zemlji koje su oduvijek, pa i sad, u nekom potencijalnom ili otvorenom sukobu. Religija ne dopušta suživot različitih vjera zato što ni sama u dovoljnoj mjeri ne vjeruje u ideale za koje se zalaže.[i]
Na primjer, 1996. godine u Republici Irskoj je održan referendum o izbacivanju zabrane razvoda braka iz ustava. Majka Tereza je doletjela iz Kalkute u Irsku kako bi dala podršku tvrdolinijašima koji su željeli zadržati postojeću zabranu razvoda. Znači da bi Irkinja udana za nasilnika morala ostati u braku i patiti ako ne želi dovesti u opasnost svoju besmrtnu dušu.
Iste godine je u jednom intervjuu Majka Tereza izjavila da se nada da će njezina prijateljica, princeza Dijana, sad biti sretnija kad se izvukla iz svog nesretnog braka. Kako vidimo, Crkva je oduvijek primjenjivala strože zakone prema siromasima dok je bogatašima lako opraštala grijehe. Izgleda da se dijeljenje, a i prodavanje indulgencija za moć ili za novac nastavilo i kroz novija stoljeća.
Nadam se da se nitko neće onesvijestiti jer sam spomenula Majku Terezu u ovom, za mainstream medije u Hrvatskoj, neuobičajenom kontekstu. Značajni pokazatelj principijelne neprincipijelnosti Crkve je činjenica da je papa Franjo Majku Terezu 4. rujna 2016. godine proglasio svetom, a dobila je i Nobelovu nagradu za mir, koju je, usput rečeno, dobio i notorni Henry Kissinger.
Iznimno cijenim misionarski karitativni rad, ali to ne znači da svecima opraštam bazičnu, nekritičnu i besprizornu neprincipijelnost. Osobno bih uvijek radije dijelila beskućnicima hranu i odjeću nego sudjelovala u bilo kakvoj revoluciji.
Dalje slike religija su jednako umrljane nedosljednošću, nedorečenošću i nasiljem. Crkveni raskol na zapadno katoličanstvo i istočno pravoslavlje 1054. godine je iznjedrio brojne ratove i krvoprolića, kao i podjela unutar zapadne Crkve pojavom reformacije.
Religijski potkovani su i aspekti brojnih bliskoistočnih sukoba, osobito sukoba Izraelaca i Palestinaca koji je naša sadašnjost i povijest koja se opetovano ponavlja u Svetoj Zemlji užasavajući nas brojem žrtava, a bitna je posljedica oprečnih božanskih obećanja koja baštine dvije religije, judaizam i islam.
Tantum religio potuit suadere malorum (Religija tjera ljude da čine neshvatljiva zla).[ii]
Religije su se mijenjale kroz vrijeme. Neke su se, kao kršćanstvo, na primjer, donekle uljudile i reterirale u svojem fanatizmu na podnošljive dimenzije zahvaljujući pritisku prosvjetiteljstva na Zapadu i razvoju država sa sekularnim vladarima općenito.
Druge su religije, pak, kao islam i hinduizam, u današnje vrijeme postale netolerantnije i radikalnije u svojoj isključivoj božanskoj istini i poslanju, što prijeti cijelom svijetu (islam) i demokraciji u Indiji (gdje je politikom hinduističkih Modijevih nacionalista, koji su trenutno na vlasti, ugroženo 198 milijuna muslimana).
Sve te religije mogu postojati u miru jedna pored druge samo ako neke druge društvene (političke) silnice proizvedu taj mir (kao, na primjer, Westfalski mir) i doslovce ih fizički natjeraju da se prestanu ubijati. Primjer je Daytonski sporazum koji je dokinuo međusobna ubijanja katolika, pravoslavaca i muslimana koji se zovu Hrvati, Srbi i Bošnjaci u Bosni i Hercegovini. Kad bismo čekali da religijski vođe triju navedenih nacionalnih / religijskih grupa iz svoje ”duhovne” nutrine proizvedu mir, čekali bismo do sudara galaksije Andromede s Mliječnom stazom, što znači narednih 4,5 milijarde godina.
Prema miru vodi i mir u svijetu, održava dijalog raznih i različitih društvenih grupa. Ako je povijest učiteljica života onda je međureligijski dijalog drvena peć, to jest oksimoron.
________________________________
[i] Christopher Hitchens, ”Bog nije velik – Kako religija zatruje sve što dotakne”, str. 21.
[ii] Lukrecije, ”De rerum natura”.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.