novinarstvo s potpisom
U posljednje vrijeme svjedočimo povećanom interesu za relikvije svetaca u Hrvatskoj. Dolazak relikvija sv. Šarbela Makhlufa i sv. Franje Asiškog privlači mase vjernika koji traže čudesna ozdravljenja i posebne milosti. Medijski naslovi poput ”Po zagovoru sv. Šarbela registrirano je 30.000 čudesnih ozdravljenja” dodatno potiču ovu euforiju.
No, što to govori o našoj vjeri kada nas najviše privlače upravo materijalni predmeti povezani sa svetima? Je li riječ o iskrenoj pobožnosti ili o površnom traženju nadnaravnog koje zadovoljava trenutne potrebe?
Sv. Šarbel Makhluf, libanonski pustinjak i mistik, zasigurno je bio iznimna osoba duboke duhovnosti. Njegov život i predanost mogu biti inspiracija mnogima. Međutim, navođenje brojke od ”30.000 registriranih čudesnih ozdravljenja” bez ikakvih konkretnih dokaza ili medicinske potvrde izaziva skepticizam.
Takve tvrdnje, bez transparentnosti i provjerljivosti, mogu djelovati manipulativno, potičući nerealna očekivanja među vjernicima koji traže brz izlaz iz svojih problema.
Psihološki gledano, ljudi imaju prirodnu potrebu za opipljivim simbolima koji predstavljaju nešto veće od njih samih. U svijetu koji je sve više nesiguran i nepredvidljiv, relikvije pružaju osjećaj sigurnosti i neposredne veze s božanskim. One su fizički dokaz nečega što je inače nevidljivo i neopipljivo.
Ova potreba za konkretnim manifestacijama vjere može biti odraz unutarnje nesigurnosti i želje za brzim rješenjima problema. Kada se suočavamo s bolešću, gubitkom ili drugim životnim izazovima, prirodno je tražiti pomoć na sve moguće načine. No, problem nastaje kada se vjera reducira na potragu za čudesnim i spektakularnim.
Fokusiranje isključivo na relikvije i njihovu moć ozdravljenja može odvratiti vjernike od suštine vjere – duhovnog rasta, etičkog življenja i odnosa s Bogom koji nadilazi materijalno.
Postoji opasnost da se vjera svede na praznovjerje, gdje se relikvije koriste gotovo kao talismani ili amajlije, umjesto da budu podsjetnik na svetost života kojega treba nasljedovati.
Kritički osvrt na medijsko izvještavanje o relikvijama
Medijski prostor preplavljen je senzacionalističkim izvještajima o relikvijama sv. Šarbela i sv. Franje Asiškog koje su stigle u Hrvatsku. Naslovi poput ”Po zagovoru sv. Šarbela registrirano je 30.000 čudesnih ozdravljenja” dominiraju novinskim stupcima, potičući interes i euforiju među vjernicima. No, koliko su takve tvrdnje utemeljene i jesu li one rezultat autentične pobožnosti ili manipulacije vjerskim osjećajima?
Kritički analizirajmo tekst autora Darka Pavičića objavljen u Večernjem listu 21. rujna 2024. pod spomenutim naslovom. Već na prvi pogled, članak obiluje elementima koji mogu biti percipirani kao manipulativni, utječući na čitateljevo kritičko razmišljanje i potičući emocionalnu reakciju bez pružanja objektivnih informacija.
Autor navodi da je ”sv. Šarbel poznat po gotovo 30.000 registriranih čudesnih izlječenja”, bez pružanja ikakvih dokaza ili referenci. Niti jedan medicinski ili znanstveni izvor nije spomenut kako bi potkrijepio ovu impresivnu brojku.
Ovakve tvrdnje mogu stvoriti nerealna očekivanja među čitateljima i potaknuti ih da traže čudesna rješenja za svoje probleme, što je etički upitno.
Opisi poput ”…iz svečeva groba mjesec i pol dana isijavalo je svjetlo, a nakon toga iz groba je počelo istjecati i čudotvorno ulje” koriste senzacionalistički jezik kako bi izazvali čuđenje i divljenje.
Bez kritičkog preispitivanja ili dodatnih informacija, ovakve tvrdnje djeluju kao pokušaj impresioniranja čitatelja i poticanja vjerske revnosti na temelju čuda, a ne na temelju duhovne vrijednosti.
Isticanje da je ”križevački biskup mons. Milan Stipić najavio velike milosti” može djelovati manipulativno. Pozivanje na autoritet crkvenih vođa za potkrepljivanje nepotkrijepljenih tvrdnji može umanjiti čitateljevu sposobnost kritičkog razmišljanja, jer se informacije prihvaćaju kao istinite samo zato što dolaze od osoba na visokim položajima.
Najava da će ”vjernici moći nabaviti relikvije trećeg stupnja te čudesno ulje sv. Šarbela” sugerira prodaju religijskih artefakata i čudotvornog ulja. Ovo može biti viđeno kao komercijalizacija vjere, potičući materijalni interes i stvarajući dojam da se duhovnost može kupiti, što je u suprotnosti s temeljnim vjerskim učenjima.
Korištenje izraza poput ”…veliku milost za Križevačku eparhiju i cijelu Crkvu u Hrvatskoj…” emocionalno je nabijeno i može utjecati na osjećaje čitatelja.
Takav jezik može potaknuti osjećaj zahvalnosti ili obveze prema događaju bez pružanja objektivnih razloga za takve emocije.
Tekst ne pruža nikakve kritičke osvrte ili mišljenja koja bi ponudila uravnoteženu perspektivu. Nema skeptičnih pogleda, medicinskih mišljenja ili znanstvenih objašnjenja koja bi čitatelju omogućila cjelovitiju sliku događaja.
Ovakav pristup može dovesti do jednostranog informiranja i manipulacije čitatelja. Opis sv. Šarbela kao ”…trenutno najpoznatijeg sveca…” može biti pretjeran i subjektivan.
Idealizacija bez konteksta ili usporedbe s drugim svecima može biti način da se poveća interes i privuče veći broj vjernika, što je manipulativno i neprofesionalno.
Navodi poput ”…ljudi koji su imali iskustava ozdravljenja i primanja milosti po zagovoru sv. Šarbela…” oslanjaju se na osobna iskustva bez empirijskih dokaza.
Ovo može potaknuti čitatelje da vjeruju u univerzalnost tih iskustava, iako su ona subjektivna i neprovjerljiva.
Isticanje da ”mnogi hodočasnici iz cijelog svijeta dolaze…” može stvoriti osjećaj društvenog pritiska ili straha od propuštanja – FOMO (Fear of Missing Out). Čitatelj može osjećati potrebu da sudjeluje kako ne bi bio izostavljen iz nečega važnog, što je još jedan oblik manipulacije.
Spominjanje da ”…nije lako dobiti relikvije prvog stupnja te je prethodio proces u kojemu je sudjelovao i sam križevački biskup” bez pružanja detalja o tom procesu stvara misterioznost. Ova nejasnoća može biti korištena za povećanje vrijednosti relikvija i stvaranje aure ekskluzivnosti.
Manipulacija i komercijalizacija vjere
Ovakav način izvještavanja problematičan je jer ne potiče kritičko razmišljanje niti pruža uravnotežene informacije. Mediji imaju odgovornost informirati javnost na objektivan i transparentan način, posebno kada se radi o osjetljivim temama poput vjere i duhovnosti. Vjernici zaslužuju cjelovite informacije koje im omogućuju da donesu informirane odluke u skladu sa svojim uvjerenjima.
Fenomen ”relikvomanije” u Hrvatskoj ukazuje na potrebu za kritičkim promišljanjem o tome što vjera zaista znači.
Relikvije same po sebi nisu problem; one mogu biti vrijedni podsjetnici na svetost i inspiracija za duhovni život. No, kada postanu centar vjere i sredstvo za manipulaciju, gubi se ono bitno – autentična veza s božanskim koja nadilazi materijalno i čudesno.
Vrijeme je da se vjernici, ali i crkvene institucije, okrenu dubljem razumijevanju vjere koje će zadovoljiti unutarnje potrebe za smislenim životom, a ne samo površne želje za čudesima.
Potrebno je poticati kritičko razmišljanje, osobni duhovni rast i etičko djelovanje koje će imati stvaran utjecaj na život pojedinca i zajednice. Samo tako vjera može biti istinski izvor snage i inspiracije u suvremenom svijetu.
Medijski naslovi koji senzacionaliziraju ovakve događaje dodatno doprinose stvaranju atmosfere euforije. Isijavanje svjetla iz groba svetca, istjecanje čudotvornog ulja, priče o pripitomljavanju vuka ili propovijedanju pticama… – sve su to elementi koji zvuče poput legende, ali bez kritičke analize i konteksta mogu zavarati javnost.
Umjesto poticanja na dublje razumijevanje vjere i duhovnosti, ovakvi narativi mogu voditi prema površnom shvaćanju religije kao izvora čuda na zahtjev.
Umjesto da se prepuštamo ”relikvomaniji”, možda bismo trebali usmjeriti svoju energiju na njegovanje vrijednosti koje su nas oduvijek definirale: suosjećanje, solidarnost i ljubav prema bližnjemu… Jer čuda se ne događaju u blještavilu i senzacijama, već u malim, svakodnevnim djelima dobrote i ljubavi koja mijenjaju svijet oko nas.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.