Remake istog starog HDZ-ovog filma

Andrej Plenković jedini je kandidat za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice. U propisanom roku, kao u neka davna vremena od kojih HDZ bježi kao od kuge, predao je impresivnih 36.989 potpisa potpore. Izbori, ako se uopće tako može nazvati zaokruživanje ili križanje samo jednog kandidata, bit će 17. srpnja.

Novi, već sada izvjesni predsjednik HDZ-a, s političkim protivnicima snage će po svoj prilici ogledati 11. rujna, jer je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odabrala upravo taj, krajnji datum ne bi li svojoj nekadašnjoj stranci, koja nikad ozbiljno nije prestala biti njezina, dala koji dan više da se pribere. Uopće je pritom ne smeta što ju oporba otvoreno naziva HDZ -ovom službenicom. Treba nešto vremena za resetiranje i zarastanje rana nastalih nizom afera, pogrešnih koalicija, krivih ljudi na ministarskim pozicijama, ali i trvenjem ambicioznih stranačkih prvaka. A tko da pomogne nego svoj svome!

Ima HDZ, Bogu hvala, puno svojih, a kampanja za parlamentarne izbore otpočela je još prije desetak dana odlaskom aktera afere Konzultantica, pa su “svoji” požurili urbi et orbi obznaniti koji su njihovi na izborima. Neslužbeno, naravno!

Svi blagoslovi, sva kađenja i škropljenja svetom vodicom nisu ih spasili od afera, kao što ni Karamarka nisu mogli osloboditi odgovornosti. Štoviše, po prevrtljivosti poznati hadezeovci koji su ga na nedavnim stranačkim izborima kovali u zvijezde jer je HDZ digao iz mrtvih, zaklinjali se u njegov put vremeplovom u vremena kojih se svatko normalan stidi, preko noći su mu – na prvoj prepreci okrenuli leđa i sad se već nekoliko dana kunu u europarlamentarca i njegov europski put pomirenja i suradnje na bitnim gospodarskim temama

Svjedoči o tome i prijem jednog i jedinog Andreja Plenkovića kod kardinala Josipa Bozanića. “Bijeli dim” s Kaptola, Sikstinske kapele HDZ-a, pušten je puno prije 17. srpnja za potrebe 11. rujna, premda je to službeno, kao i mnogo puta dosad, bio tek razgovor o Brexitu i aktualnim prilikama u nas. Prije samo osam mjeseci slično se divanilo i s Tomislavom Karamarkom, a prije nekoliko godina i s njegovim prethodnicima. Znamo kako je završilo.

Svi blagoslovi, sva kađenja i škropljenja svetom vodicom nisu ih spasili od afera, kao što ni Karamarka nisu mogli osloboditi odgovornosti. Štoviše, po prevrtljivosti poznati hadezeovci koji su ga na nedavnim stranačkim izborima kovali u zvijezde jer je HDZ digao iz mrtvih, zaklinjali se u njegov put vremeplovom u vremena kojih se svatko normalan stidi, preko noći su mu – na prvoj prepreci okrenuli leđa i sad se već nekoliko dana kunu u europarlamentarca i njegov europski put pomirenja i suradnje na bitnim gospodarskim temama.

Promjene stavova, mišljenja, vrijednosnih sudova i ljudi u toj se stranci odigravaju brzinom svjetlosti. Sve za vlast – vlast nizašto!

A mi? Nama su dali u zadatak ne samo da financiramo takozvanu javnu Hrvatsku radioteleviziju već i da joj vjerujemo sad kad je dobrano pročišćena od svega slobodnomislećeg. Zadatak kojemu su zdušno prionuli je da nas u dva mjeseca do izbora, koja nam je velikodušno darovala Predsjednica, uvjere da će se HDZ Plenkovićevim abrakadabra ukazanjem reformirati u centrističku, pučku stranku i krenuti – pošteno.

Teško. Fimi media, novac donošen u stranku u najlon vrećicama, velikodušni novokomponirani bogataši koji kinje te iste glasače HDZ-a uvelike su odredili stil djelovanja i živote čelnika te stranke.

A mi? Nama su dali u zadatak ne samo da financiramo takozvanu javnu Hrvatsku radioteleviziju već i da joj vjerujemo sad kad je dobrano pročišćena od svega slobodnomislećeg. Zadatak kojemu su zdušno prionuli je da nas u dva mjeseca do izbora, koja nam je velikodušno darovala Predsjednica, uvjere da će se HDZ Plenkovićevim abrakadabra ukazanjem reformirati u centrističku, pučku stranku i krenuti – pošteno

Navike su prokleta stvar. Nije pomoglo ni maratonsko suđenje Ivi Sanaderu; stranci je život na visokoj nozi srcu prirastao, ne znaju drugačije, pa su šoping vrećice pune prljavoga novca zamijenili pozajmicama koje se ne vraćaju u dogovorenome roku. Baš me zanima što će ovršitelji ovršiti ako stranka dug ne vrati – Plenkovića možda? On im je trenutno najvredniji – jedan jedini.

Šalu na stranu. Ne znam za vas, ali ja sam umorna od te jedne te iste nemaštovite priče HDZ-a koju uporno ponavljaju. Jedan te isti neuvjerljiv izgovor kako nitko ništa nije znao, ovaj puta o pozajmicama i rokovima.

Kao da nam netko vrti remake starog filma samo se glumice, vlasnice PR agencija i glumci, vlasnici tvrtki, mijenjaju. Čelni ljudi stranke samo znaju da ništa ne znaju. Povremeno pomislim kako Sokrat nije bio Platonov učitelj – već njihov. Skupili su ga negdje na svojim putešestvijima u prošlost i sad ga neprestano vrte i citiraju novinarima.

Ono što im se mora priznati da znaju je aklamacijom izabrati predsjednika; jučer, primjerice, Sanadera i Karamarka, a danas Plenkovića. Scenarij uvijek isti – unisono hvaliti, a potom preko noći žrtvovati i krivnju za sve neuspjehe i grijehe svaliti mu na leđa.

Znaju uvijek iznova naći novog potencijalnoga Pedra koji će visjeti kad stvari krenu po zlu. Odlično također znaju u tajnosti nastavljati po starom s novim, umivenim, civiliziranim licem. Licem koje će za potrebe Europe recitirati jednako zdušno: Bajram mubarek olsun, Hristos se rodi, Sretna Hanuka ili Sretna vam Pasha, Čestit Božić… sve to naravno na nekoliko jezika sa širokim osmijehom, dok njegovi vršljaju  po našim džepovima, računima i proračunima čije će krpanje plaćati i praunuci.

Novi je predsjednik razreda izabran iz redova nekompromitiranih odlikaša. Poškropljen je i blagoslovljen od samog kardinala i predstava može nanovo. Svi sretni i zadovoljni osim dijela HDZ-a i koalicijskih partnera kojima će, dok izborno resetiranje traje, silno nedostajati obračuni s nama komunjarama, Titovim trgovima i ulicama, ali prijetnje postavljanjem križa po mogućnosti veličine onog Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru

Razumijem, teško je imati pa nemati. Valja se vješto dovijati protiv neimaštine u vlastitim redovima. HDZ je dosad tome doskakao osiromašujući građane koji su im, k’o da su im rod rođeni, praštali pretvorbene prevare, lopovluk, ozbiljan deficit demokracije i sunovrat životnoga standarda. Disciplinirano su im davali povjerenje, a kad posumnjaju, HDZ prinese žrtvu na oltar odanih i obnovi uz mantru kako eto opet ništa nisu znali i – Jovo nanovo (jezičnim puritancima poručujem da sam potpuno svjesna da Jovo stilski ne ”paše” uz HDZ, pa evo, uz ispriku: Jovo se tu našao samo zbog rime).

Dakle, novi je predsjednik razreda izabran iz redova nekompromitiranih odlikaša. Poškropljen je i blagoslovljen od samog kardinala i predstava može nanovo. Svi sretni i zadovoljni osim dijela HDZ-a i koalicijskih partnera kojima će, dok izborno resetiranje traje, silno nedostajati obračuni s nama komunjarama, Titovim trgovima i ulicama, ali prijetnje postavljanjem križa po mogućnosti veličine onog Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru (39,6 metara).

E, da je pravde, ovu bi stranku nakon svih, ne samo ovog posljednjeg šestomjesečnog užasa, valjalo za njezino dobro i dobro svih nas 11. rujna poslati u oporbu na barem dva mandata, na osam godina dok sve rigidno i staro u njoj prirodno ne ode u povijest – tamo gdje im je najkomotnije!

Znam, znam za takvo što nikad neće biti pušten bijeli dim s Kaptola i zato: Ivo nanovo! Remake istog starog filma.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora