Roba će pojeftiniti samo ako je budemo kupovali u Sloveniji

Scena iz prvih, još uvijek romantičnih mjeseci opsade Sarajeva. Na Markalama, gradskoj tržnici koja će postati u svijetu čuvena po masakriranju nedužnog svijeta minobacačkim granatama, nekakva policija provodi akciju protiv švercera svega i svačega. Odvode jednog sitnog sredovječnog brku, ponešto tamnijeg tena, koji im se otima i uzvikuje: “Mene možete i ubiti, ali slobodno tržište nikad!”

U ono naivno i krvavo vrijeme to je bio geg koji će se dugo prepričavati. Vic iz svakodnevice, istiniti događaj u kojem je bilo sabrano naše jedinstveno životno i povijesno iskustvo.

U isto smo vrijeme u ime parlamentarne višestranačke demokracije izlazili iz socijalizma, onoga titoističkog i samoupravnog jugoslavenskog, i ulazili u mračni srednji vijek, u bratoubilaštvo, u vjerske ratove i međusobna istrebljenja. Napuštali smo marksističke dogme i prihvaćali dogme liberalnog kapitalizma.

Među tim dogmama dvije su najstamenije: dogma o tržišnom gospodarstvu i dogma o slobodnom tržištu. A slobodno tržište, tobože, formira cijene. Pa ukoliko je nešto skupo, kao što je u doba ovog junaka s pijace Markale bilo skupo jedno kokošje jaje, te je cijena jednog kartončića od deset jaja bila sto njemačkih maraka, onda je to posljedica jednostavnog odnosa između ponude i potražnje.

To što na taj odnos, recimo, utječe činjenica da je grad pod opsadom stotina Karadžićevih i Mladićevih topova, tenkova i minobacača, na dogmu o slobodnom tržištu i tržišnom gospodarstvu nema nikakvog utjecaja.

Između slobodnog tržišta u Sarajevu s jeseni 1992. i slobodnog tržišta u Stockholmu iste godine, razlike nikakve nema. Smisao vjere u kapitalizam sastoji se u tome da se, bez obzira na vanjske okolnosti, sačuva nesmetano funkcioniranje tržišta, slobodno formiranje cijena, sva raskoš poduzetničke inicijative. Ujedno to je i jedini smisao države u liberalnom kapitalizmu.

Za razliku od dvojice policajaca, vispreni je trgovac to dobro shvatio: nije smisao države u kapitalizmu da raskine opsadu grada, smisao države je da sačuva i opsadu i tržnicu usred opsade, jer će samo tako kartončić od deset jaja koštati sto maraka.

Trideset godina kasnije već živim u Zagrebu, gdje ovaj princip funkcionira savršeno. I doživljavam već tko zna koju monetarnu reformu u životu. (O tome bih svakako još trebao pisati: sve moje monetarne reforme!) Hrvatska je odbacila kunu, prezrela je vlastitu monetarnu samostalnost, i prihvatila euro, postavši tako daleko najsiromašnija članica eurozone.

Nitko o tome ne govori, ali čeljad s minimalnim poznavanjem marksističke političke ekonomije zna, kao što i davni junak s Markala zna, da nam to na prostoru koji nije fiskalno ujedinjen, pa da porezi vode ka smanjivanju razlika, garantira da ćemo trajno ostati najsiromašnija članica eurozone.

Euro olakšava dodatno bogaćenje bogatih u Hrvatskoj, ali siromašne može odvesti samo u još veće siromaštvo. Tako to izgleda ako bez većih ekonomskih saznanja, ali s minimumom interesa, služeći se, između ostaloga, metodom vlastite kože, promatramo svijet oko sebe.

Istina, postoje i dugo će još postojati dvije zemlje koje nisu u eurozoni, ali im je euro nacionalna valuta, čije je stanovništvo u prosjeku siromašnije od ljudi u Hrvatskoj: Kosovo i Crna Gora. Jedino se s njima ima smisla uspoređivati.

Euro je, međutim, dobar zato što sada, bez preračunavanja, znamo koliko što košta, ali i koliko smo siromašni. Dobar je i zato što nas prvi put dovodi u priliku da se ozbiljno pozabavimo dogmama tržišnog gospodarstva i slobodnog tržišta.

Masovna i ogromna poskupljenja, koja su se odvila u noći istine između 31. prosinca i 1. siječnja, a s kojima je, barem u prvo vrijeme, uspostavljen nečuven disbalans između cijene istog proizvoda u dva dućana u istoj ulici, dovode nas u iskušenje izlaska iz anonimnosti, u iskušenje autanja, koje je pod dogmom slobodnog tržišta zbog nečega u nas osjetljivije i dramatičnije nego autanje vlastite rodne ili seksualne različitosti.

Recimo, ovih dana na sve strane se piše i govori kako je neki proizvod u Jednom trgovačkom lancu po četrdeset posto skuplji nego isti proizvod u Drugom lancu. Ili se govori i piše da je neki (zapravo svaki) proizvod u Jednom lancu u Hrvatskoj dvostruko skuplji nego proizvod u istom lancu u Italiji, a dvadeset posto skuplji nego u istom trgovačkom lancu u Sloveniji.

Zbog nečega se, a da nikako ne uspijevamo shvatiti zbog čega, identitet trgovina i trgovačkih lanaca čuva i štiti kao, recimo, identitet malodobnih silovatelja i ubojica.

Premda živimo u uvjetima slobodnog tržišta, nije običaj da se otvoreno govori o njegovim akterima. Jer da se na taj način nekome pravi reklama ili antireklama! Ma nemojte!

U ponedjeljak sam, 9. siječnja kupovao svoj omiljeni Zewa toalet papir, s mirisom breskve. Paketić od deset kolutova u Intersparu u zagrebačkoj Areni koštao je 3 eura i 71 cent. Isti paketić u DM-u, u Areni, pedesetak koraka niže, koštao je 6 eura i 22 centa. To je razlog da, u skladu s dogmom slobodnog tržišta, u narednih nekoliko tjedana ili mjeseci ne ulazim u trgovine DM-a, i da svima koje poznajem prenosim ovu informaciju i pokazujem fotografije s cijenama, koje sam snimio u Areni.

Naravno da ova vrsta informacija nema nikakvog smisla ukoliko zatajimo identitet počinitelja. I ne samo da nema smisla, nego je upravo protivna dogmi i slobodnom tržištu. Jer ako je slobodno tržište, slobodne su i informacije o cijenama na tržištu.

Pa meni tako ne pada na pamet da kupujem u DM-u, jer ukoliko je Zewa papir toliko skuplji nego u Intersparu, slobodan ću biti da pretpostavim kako je skuplje i sve drugo.

Moje vrijeme je novac, i ne pada mi na pamet da ga gubim provjeravajući jesu li u DM-u možda jeftiniji štapići za uši. Ionako su nezdravi ti štapići, možeš izazvati upalu ili probiti bubnjić!

Od Nove godine intenzivno se, i pomalo opsesivno, krećem po dućanima sa špecerajem i robom široke potrošnje, te su moji trenutni nalazi, uglavnom, ovakvi: od velikih lanaca najpovoljniji i najpošteniji je spomenuti Interspar. DM i Lidl toliko su povećali cijene da bi čovjek mogao pomisliti da im treba za drogu. Ili da je Zagreb pod opsadom neprijateljskih topova i tenkova. Vrlo je slično u Konzumu.

Dakle, trenutno je tako da ću, ako već moram, kupovati u Intersparu, a da ću sve druge zaobilaziti u širokom luku, te ću, u skladu s idejom slobodnog tržišta, širiti svoja saznanja o tome. I naravno, ubuduće mnogo intenzivnije kanim kupovati u Sloveniji, koja mi je na popišaj puta, ali i u Italiji.

Volim se provozati do Trsta i Palmanove, i ne kanim previše voditi računa o cijeni benzina, kao ni o izgubljenom vremenu. Naime, logika slobodnog tržišta nam govori da se kupovina u Italiji, Sloveniji, Austriji, Madžarskoj isplati bez obzira na utrošen benzin, jer je to, osim načina individualne uštede, i jedini način na koji hrvatski kupac robe široke potrošnje može utjecati na cijene.

Umjesto da kupujete kao zadnji idioti tamo gdje je sve skuplje, kupujte, ali pod svaku cijenu, tamo gdje je sve jeftinije. To je jedini način smanjivanja cijena. To je logika slobodnog tržišta, koju će dobro razumjeti u DM-u, Lidlu, Konzumu i drugdje.

Svaki patriotizam u pitanjima slobodnog tržišta oblik je idiotizma. Jer ako u DM-u prema vama kao kupcu nemaju patriotskih osjećaja, zbog čega biste vi tamo kupovali? Ili u bilo kojem drugom hrvatskom dućanu u kojem je nešto skupo?

Želite li kupovati hrvatsku robu, kupujte je izravno od proizvođača, recimo na zelenim tržnicama, u privatnim mesnicama, u OPG-ovima… Tamo cijene smiju biti više nego u Sloveniji ili u Italiji, jer tamo se prodaje tržišno nekonkurentna roba. Tamo trguju autsajderi.

Treba li u DM-u, Lidlu, Konzumu ili bilo kojem velikom trgovačkom lancu kupovati iz solidarnosti prema ljudima koji tamo rade. Ne, nipošto!

U ozbiljnom društvu, koje na ozbiljan način sudjeluje na slobodnom tržištu, zajednica će, zahvaljujući dobrim sindikatima i socijalnoj solidarnosti, na neki drugi način zaštititi radnike.

Nije li suludo plaćati vlasnicima trgovačkih lanaca sulude cijene i pridonositi njihovom profitu, e da bi oni svojim radnicima isplatili minimalac? Jeftinije je, u skladu s idejom o slobodnom tržištu, izravno plaćati te radnike. Kako? Postoje načini.

A zakon slobodnog tržišta je nedvosmislen: roba u našim dućanima pojeftinit će samo ako je budemo kupovali u Sloveniji.

(Nije dozvoljeno preuzeti ovaj sadržaj bez autorova odobrenja. Prenosimo s autorova portala gdje je kolumna naslovljena: Roba u našim dućanima će pojeftiniti samo ako je budemo kupovali u Sloveniji).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Crveni Štef i dolazak Donalda Trumpa na vlast u Hrvatskoj
    •  Mržnja zagrebačkog gradonačelnika prema vozačima
    •  Kratka povijest parkiranja u Zapruđu
    •  Ovo bi bio bolji svijet kada bismo bili kao vozači kamiona
    •  Zašto nakon uvođenja eura odumiru zagrebačke tržnice?
    •  Hanka Paldum i njezini problemi na državnoj granici
    •  Kako to da nikome nije nedostajalo tih 1.334.823 eura?
    •  Lud, zbunjen, normalan
    •  Zašto Nepalci ne bi postali Hrvati…
    •  Bečki konjušari i slovenska gospoda

> Svi tekstovi ovog autora