novinarstvo s potpisom
Oooo, jako mnogo toga se događa nel Golfo de Trieste, to jest u njegovom dijelu zvanom Piranski zaliv, ossia Savudrijska vala: Ruski brodovi usidreni su u međunarodnim vodama zapadno od rta Savudrija. Američki brodovi su vezani na Molo 7.
Ruski i američki mornari u rent-a-bus izazvali incident na Dragonji: odbili su se legitimirati i slovenskim i hrvatskim graničarima, a onda su busom razbili pogranične rampe, kockali zajedno i pili, a na kockarnici u spornom teritoriju napisali dva grafita: DRAGONJA IS AMERICAN RIO GRANDE, i RUSKAJA RESPUBLJIKA ISTRA – NA MNOGAJA LJETA!
Gradonačelnici Buja i Pirana proglasili su SMR, SLOBODNA MORSKA REPUBLIKA. Mađarska, Srbija i Italija odmah su priznale Republiku.
Ali Italija je povukla priznanje kad se pročulo da je Trst glavni grad Republike…
Na vrućoj liniji mi je Ervin Hladnik Milharčič, sjajni novinar ljubljanskog Dnevnika:
Ja Ervinu: Čuj, moramo se vratiti iskonu.
Ervin: Morate vrniti naše morje.
Ja: O tom i govorim, jer ako je do Boga, on će poslušati Gospu, a ona je kraljica Hrvata, to znaš?
Ervin: Tle voha po komunajzerskem čefurstvu!
Ja: I poganstvu! Seveda! A šta misliš, tko je prognao ribe? I tko presušuje Piranski zaliv?
Ervin: Dej no s tem hrvaškim misticizmom!
Ja: RODON!
Ervin: Radion? Rdeči? Modri?
Ja: Rodon, naš ilirski bog mora, čiji su epigoni Posejdon i Neptun!
Ervin: Pi..a! Nehaj, no!
Ja: E si, si! Ma se ti gavessi un cavallo?
Ervin: My Kingdom for a horse?
Ja: Baš tako! Moramo Rodonu dati jenega kuonja.
Ervin: Morskega konjička?
Ja: Ma ne, ne, ćo mulo, živega kuonja, anci dva. Slovienskega i hrvackega. A imamo samo par tovari i par boškarini.
Ervin: Aha! Dva lipicanca?
Ja: Nisan siguran, lipicaneri su raca K.und K. d’origini spagnole, anssi arabe…
Ervin: Vem! Vem! Superca. Dva ekološka in digitalna, od umetne kože v nacionalnih barvah…
Ja: Stvarno si genije. Jedan pjeva ”ne vrag, le sosed bo mejak”, a drugi ”sinje more svijetu reci”…
Ervin: Ne, ne! Nego ”Hej Slaveni jošte živi duh naših djedova”!
Ja: Ma baš, i odmah se uključe Vučić i Dodik… Cio mulo, ma alora naj oba konjička zapojejo, ”moj očka ima konjička dva”?
Ervin: Ja, itak, sekakor, in potem betovnovo ”Radost daje vinsko trto, /daje nam prijatelja; /črv ima k nji pot odprto/ kakor kerub do Boga”!
Rečeno – učinjeno! Dva konjička sta zaplula, eden iz Gradeža drugi iz Kotora.
I kako su se sreli na otvorenom moru vissin de Ciosa, i krenuli prema Piranskom zalivu, more se vraćalo pred njima prema Istri. In sta složno zapela in sordina ”soto la defunta se stava sai piu ben, se magnava crodighe e luganighe co’l cren”.
Samo, ribe se nisu vraćale. Porcassa quella scrova Eva e su mare Grega!
Ča sad?
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.