S Tuđmana u tuđinu

Sin moje drage i dobre dugogodišnje prijateljice ima bend. Sviraju irsku glazbu. Niko je rođen u Rijeci, ali je odrastao i studirao u Zagrebu i slabo poznaje Slavoniju. Nedavno su nastupali, priča mi telefonom moja Lela, u Osijeku i ugodno se iznenadili kako su Osječani sjajno reagirali na njihovu svirku.

Bio je pravi raspašoj prepričao je svojoj mami ovaj mladi inženjer elektrotehnike i računarstva, a ona s razlogom ponosna kao što to samo mame mogu biti -meni! Što se čudite, našalila sam se, pa Slavonci će još malo irske pjesme učiti umjesto bećarca, onako k’o folklor i dio nacionalne baštine na satu glazbenoga.

Dobar dio njih živi, radi ili posjećuje najužu rodbinu u tome zelenom eldoradu za Slavoniju i Slavonce. Zahvaljujući idiotskim politikama najhrvatskije stranke u Hrvata, što najduže vlada (sve naj…), uskoro bi nam himna mogla biti Lijepa naša Irska, o hrvatska zemljo mila… Njemačkoj smo se već odužili s Danke Deutchland.

Znate onu iritantnu rečenicu da bez nas ili bez naše stranke, bez prvog hrvatskog predsjednika (mnoštvo je verzija jednoga te istog) Hrvatske ne bi bilo. Kao prvo, Hrvatske je bilo. S njima i bez njih!

Da ovaj lijepi i talentirani sin moje prijateljice nije pametno odabrao i završio Fakultet elektrotehnike i računarsta (FER), da se odlučio primjerice za filozofiju na Hrvatskim studijima, moglo se lako dogoditi da gitaru i bubnjeve svira slavonskoj dijaspori u nekom od irskih pabova. Ni prvi ni zadnji iz – za mlade ljude sve manje lijepe Hrvatske.

Što me ponukalo da pišem o tom nedavno vođenome telefonskom razgovoru. Mnogo toga. Prvenstveno svi oni koji javno o državi Hrvatskoj govore kao vrijednosti samoj po sebi. Veterani ili bivši branitelji, svećenici, zastupnici, članovi Vlade, Predsjednica…

Znate onu iritantnu rečenicu da bez nas ili bez naše stranke, bez prvog hrvatskog predsjednika (mnoštvo je verzija jednoga te istog) Hrvatske ne bi bilo.

Kao prvo, Hrvatske je bilo. S njima i bez njih! To što su iritirali pridjevi ispred spomenute Republike (socijalistička i federativna), to je već pitanje pogleda na svijet, ali Hrvatske je bilo i to u avnojevskim granicama. Priznao je to, istina pod prisilom moguće odštete, i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier.

Kao drugo, imati državu ispražnjenu od sadržaja i života primjerenog čovjeku nije nikome pametnome vrijednost sama po sebi!

Državnost nije jestiva. Ne školuje djecu. Ne plaća račune za vrtiće i staračke domove. Imamo Hrvatsku, ali nema života u njoj. Mladost, ako se nije rodila u onih dvjesta Tuđmanovih obitelji, bježi glavom bez obzira čim dobije tuljak s diplomom! Bježe i oni stariji. Lete, koje li grube simbolike, uskoro i s uzletišta Tuđman u tuđinu!

Imati državu ispražnjenu od sadržaja i života primjerenog čovjeku nije nikome pametnome vrijednost sama po sebi! Državnost nije jestiva. Ne školuje djecu. Ne plaća račune za vrtiće i staračke domove. Imamo Hrvatsku, ali nema života u njoj. Mladost, ako se nije rodila u onih dvjesta Tuđmanovih obitelji, bježi glavom bez obzira čim dobije tuljak s diplomom!

U Kanadu, Njemačku, Norvešku, Irsku, Švedsku, umorni od praznih obećanja i floskula, izlizanih frazetina koje sad već desetljećima prosipaju oni iz najhrvatskije stranke u Hrvata.

Jednu takvu smo početkom tjedna mogli čuti i od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja se nikako ne može odlučiti bi li iz Hrvatske tjerala one kojima eto tu nije dobro – a sve ih je više – ili bi vraćala iz dijaspore one koji su od ovog užasa pobjegli na vrijeme i skrasili se u nekoj od skandinavskih zemalja.

Eto, prije neki dan mrtva hladna veli kako je svoj mandat posvetila demografiji i mladima jer je u dvije godine predsjednikovanja spoznala katastrofalne razmjere demografske krize, pa je vrlo inventivno, nema što, predložila višegodišnje potpore za svaku rođenu bebu, izgradnju vrtića i škola, fleksibilizaciju radnog vremena i stimuliranje povratka iseljenika.

Ima li od ovoga što nam je Predsjednica pobrojala nešto što niste već tisuću puta čuli od veterana, bivših branitelja, zastupnika, ministara, premijera?

Naravno samo čuli, ne i doživjeli da bude provedeno u djelo. Nije ni čudo ako im, kao i Predsjednici, treba pola mandata samo da shvate kako broj stanovnika rapidno pada. Po nekima nas je već i sad ispod četiri milijuna, a za deset godina bit će nas tek tri milijuna u Lijepoj njihovoj.

Voljela bih da se varam, ali patetični pozivi na povratak kakve je za boravka u Švedskoj hrvatskim građanima koji tamo žive uputila Predsjednica mogu izazvati samo podsmijeh.

Sunce tuđeg neba, pa i ono škrto skandinavsko, grije puno jače no “što ovo grije”, a “zalogaji hljeba grki su”, nažalost ovdje – a ne tamo odakle bi ih Predsjednica naprasno vraćala. Zaludu joj plačljiva molba da se vrate u domovinu koja stari i umire.

Predsjednici treba pola mandata samo da shvati kako broj stanovnika rapidno pada. Po nekima smo već sad ispod četiri milijuna, a za deset godina bit će nas tek tri milijuna u Lijepoj njihovoj. Voljela bih da se varam, ali patetični pozivi na povratak kakve je za boravka u Švedskoj hrvatskim građanima koji tamo žive uputila Predsjednica mogu izazvati samo podsmijeh

Na što da se vrate?

Zar da napuste uređena društva i dođu u zemlju s jednom od najvećih stopa nezaposlenosti, u zemlju u kojoj je svako peto dijete siromašno?

Zar da se vrate u državu u kojoj blokirane račune ima čak 328.977 građana, još malo pa deset posto stanovništva, u zemlju u kojoj ministar rada i mirovinskoga sustava misli da su za pojačano iseljavanje krivi mediji koji pišu negativno, a ne idiotske politike stranke koja je na rub ponora dovela većinu svojih građana?

Ipak, na nečemu im treba zahvaliti. Hvala im na uzletištu. Na Tuđmanu s kojeg će svatko tko skuca za tečaj jezika i avionsku kartu moći uzletjeti u bolju budućnost, pa makar ta budućnost bila i sviranje bubnjeva i gitare u nekom irskom pabu.

Sve je bolje od imanja Hrvatske i zato ako imate i volite svoju djecu, savjetujte im da što hitrije s Tuđmana odlete u tuđinu!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora