”Security-zacija” društva i života

Stigao nam je prvi svibnja/maja, dan te ambivalentne stvarnosti koja se naziva ljudski rad. Dan kada se na osobit način obilježava i reflektira ljudski čin ili zahvat u ovaj svijet.

No tko to od silnih radnika ovoga svijeta ima uopće vremena i slobodne volje da o tome reflektira? To je, čini se, bio i ostao posao ”neradnika”, tj. filozofa, umjetnika, teologa i slično. Jer da bi se moglo na koncu nekog stvaranja kazati ”i (ne) bi dobro” potreban je onaj sedmi dan – dan odmaka i besposlice. Spontanog i slobodnog življenja, dodao bih.

Podebljavajući riječ ”stvaranje” zapravo se ovdje ukazuje na činjenični trend da se ljudski rad u sve manjoj mjeri razumijeva kao stvaranje, a sve više kao osiguravanje. Naš žilavi sustav kapitalizma nam je rad pretumačio u pomahnitalo osiguravanje resursa za budućnost, koje se plaća mrcvarenjem u sadašnjem trenutku. Iako je to ”sada” zapravo jedini trenutak u kojemu je moguće slobodno djelovanje. 

I nije li zapravo cijela društvena i individualna egzistencija potpala pod logiku tog osiguravanja. Tome svjedoči, između ostalog, i iznimno bogata ponuda osiguravajućih kuća, a i masovno gomilanje i skladištenje hrane i toalet papira kojima smo svjedočili prošlih godina.

Izvjesno je da u pozadini svega leže strahovi, a što je više straha, manje je slobode, a to opet dovodi do manje, tj. ograničene odgovornosti čovjeka. Takav više ne razmišlja ni o posljedicama svoga mišljenja i, na primjer, komentiranja po društvenim mrežama, ni o posljedicama svog zaokruživanja na glasačkim listićima. On egzistenciju jednostavno nastoji osigurati na način da je što manje odgovoran za taj proces.

Slika država koje se ponovo naoružavaju, zatvaraju granice, špijuniraju, podižu zidove itd. tek je odraz današnjeg pojedinca. Jer tog se današnjeg pojedinca desetljećima odgaja da ”pere ruke” pred svime što nadilazi njegovu ”nadređenost”. Naravno da je to u vrlo specifičnim slučajevima nužno. Ali problem se sastoji u tome da pomalo sva područja života postaju ”specifičnim slučajem”.

Drastičnim se, dakle, tempom sva područja ljudskoga djelovanja prepuštaju isključivo sigurnim rukama stručnjaka i institucija.

Ne moram stoga (npr. kao kršćanin ili Crkva) biti nikome milosrdni Samaritanac dok god postoje humanitarne udruge koje će taj posao obavljati umjesto mene (institucionalizacija milosti). Ne moram se, nadalje, brinuti, pa ni zanimati za starce ovoga društva dok god postoje starački domovi i narukvice koje mogu pritisnuti u slučaju životne opasnosti. Ne moram se brinuti za svoga učenika čim mu završi nastava i napusti područje škole. Isto tako se oslobađam velikog dijela odgovornosti prema svome radniku, čim ovaj odsluša kratki seminar o opasnostima posla i na papir stavi svoj potpis da je upoznat s istim.

Odgovornost ne mora više biti krepost slobode utkana u sebstvo, nego postaje isključivo odrađivanje zadane funkcije u zadanom području.

Ne moram dakle pružiti ni mrvicu više od onoga što je potpisano, propisano, zapisano, iako bih to u datom trenutku ljudski mogao. I to mi društvo sve više želi omogućiti jer mu je potreban pojedinac koji će u datom trenutku i mjestu biti izuzetno ”funkcionalan”. A to je moguće samo ako neće biti ništa drugo ili više od toga.

Jedan primjer: nakon preseljenja u drugu državu, shvatio sam koliko je teško doći do potrebnih i važnih informacija koje su čovjeku nužne da sredi životnu situaciju. U telefoniranju s različitim institucijama od sugovornika (stručnjaka, službenika) dobije se tek toliko informacije koliko stane u okvire date institucije.

Nakon godina skupljanja informacija shvatite da su vam neki mogli reći i puno više (što su kao građani te zemlje sa sigurnošću znali) i tako vam skratiti vrijeme muke i neizvjesnosti. Ali nisu to napravili jer po birokratski datoj dužnosti to ne moraju. S ljudske strane to je propuštanje dobrote, ali sa strane poslodavca dobro obavljena funkcija.

Takav trend nazvao bih ”haft-idiotizam” (njem. haften – biti odgovoran za nešto određeno) upravo jer je logična posljedica trenda kojeg poznajemo kao ”fah-idiotizam”.

Kao što fahidiot nije u stanju misliti izvan područja svoga zanimanja te upotpuniti ili proširiti svoju ograničenu perspektivu (prijeći granicu gdje prestaje funkcija, a počinje ljudskost) tako i jedan ”haft-idiot” nije u stanju biti odgovoran za ono što u datom trenutku nadilazi njegovu funkciju ili ”nadređenost” (ali ne i, dakle, njegovu mogućnost).

Biti, dakle, odgovornim još samo tamo gdje sam osiguran – iza šaltera – nazovimo to ”šalter-ego”. U takvim uvjetima lako je stvoriti strah od pogreške ili krivnje. Jer nitko nam po zakonu nije ni dužan praštati. Tako su naš život, karijera itd. izloženi jednoj nemilosti svijeta uspjeha. I u toj spirali nastaje ta pomahnitala ”security-zacija” društva i života.

Djelovati tek toliko daleko dokle seže lanac zakona ili osiguranosti jest ”haft-idiotizam”. Samo u prostoru gdje mi je zagarantirana sigurnost od osobne odgovornosti. A to je sve skuplje jer je sigurnost sve rjeđa i sofisticiranija na tržištu straha. Ništa, dakle, drugo nego proces institucionalizacije odgovornosti (nauštrb slobodne odgovornosti i spontane ljudskosti). 

Smije li se to još nazvati ljudskom odgovornošću ili je to jedno obično uplašeno funkcioniranje u zadanom prostoru? Smije li se još tako paušalno govoriti o slobodi današnjeg čovjeka? Pomahnitalo osiguravanje jest funkcioniranje u svijetu straha. Stvaranje je naprotiv rad odgovorne slobode.

Stoga rad isključivo kao osiguranje egzistencije ne znači ništa drugo nego biti rob sigurnosti. A rad kao slobodni čin slobodnog čovjeka ostaje san, okađen dimom prvomajskih roštilja. Jer kakva sloboda, takva i odgovornost; kakva odgovornost, takav i rad, a kakav rad, takav i Prvi maj. Bez toga je smisao ovoga dana i dalje ovisan isključivo o osiguranju – u ovome slučaju: vremenskoj prognozi.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Osveta loših đaka
    •  Povratak u korito
    •  Rodni studij: Tko tu koga u Crkvi – sluša?
    •  Institucionalizacija milosti
    •  Čovjek i svijet u nesporazumu
    •  Religija uspješnog pojedinca
    •  Hoteć ugoditi svjetini…
    •  U ime Oca i Sina i tradicije svete
    •  Građansko strpljenje
    •  Gdje je, dušo, vidljivost tvoja?

> Svi tekstovi ovog autora