Šeparović, Sessa i Turudić razbijači akademske čestitosti

Nacionalno vijeće Hrvatskog Sabora za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije sazvalo je tematsku sjednicu na Sveučilištu u Rijeci o ”odgovornosti institucija visokog obrazovanja i znanosti za vjerodostojnost diploma, ne-replikabilnosti istraživačkih rezultata, plagiranja, fabriciranja i falsificiranja”.  

Za tu tematsku sjednicu, međutim, u pozivu uopće nije ni najavljena rasprava o odgovornosti zakonodavnih i sudbenih vlasti za akademsku vjerodostojnost unatoč tomu što sudbenu vlast upravo sada potresaju afere zbog plagijata i zbog toga nastalih ”loših odnosa” tri najviša hrvatska suca – Miroslava Šeparovića, Đure Sesse i Ivana Turudića.

Vrhovni sud je (rješenjem br: II-4 Kr 92/2018-3) izuzeo jedan cijeli županijski sud, najveći u Hrvatskoj (Županijski sud u Zagrebu) i ”delegirao” predmet u rad ”drugom stvarno nadležnom Županijskom sudu u Puli-Poli”.

Vrhovni sud je izuzeo jedan cijeli županijski sud, najveći u Hrvatskoj. Razlog tome nesvakidašnjem i po mnogo čemu upitnom izuzeću je ”rep” kaznenog sudskog postupka ”zbog klevete”, koji je kao privatni tužitelj pokrenuo Miroslav Šeparović, kako u inozemstvu pišu, ”najviši hrvatski sudac uhvaćen u plagiranju”

Razlog tome nesvakidašnjem i po mnogo čemu upitnom izuzeću je ”rep” kaznenog sudskog postupka ”zbog klevete” koji je kao privatni tužitelj pokrenuo Miroslav Šeparović, kako u inozemstvu pišu, ”najviši hrvatski sudac uhvaćen u plagiranju (pogledati: ”Imamo dokaz: disertacija predsjednika Ustavnog suda je plagijat”, Autograf, 13. veljače 2018.).

Prema Vrhovnom sudu izmiještanje je bilo ”nužno” zbog ”okolnosti” koja kod ”jedne stranke u sudskom postupku (M. Šeparovića) i kod opće javnosti” može izazvati opravdanu sumnju u nepristranost Ivana Turudića i svih njemu podređenih sutkinja i sudaca Županijskog suda u Zagrebu (najveći u Hrvatskoj).

Puno puta sam kritizirao odluke Županijskog suda u Zagrebu uvijek navodeći konkretno imena sudaca i argumente. Nikada dosad nisam ”razvalio” cjelokupni sastav Županijskog suda u Zagrebu, kao što to sada čini Vrhovni sud samo na osnovi dojma privatnog tužitelja M. Šeparovića.

Očigledno i u Ministarstvu pravosuđa nisu fascinirani tom upitnom odlukom Vrhovnog suda.

Ne mareći za možebitne ”opravdane sumnje u sudsku nepristranost”, Ministarstvo pravosuđa je istog Ivana Turudića ovlastilo da ”obavlja poslove sudske uprave novog Visokoga kaznenog suda u osnivanju”.

I isti Ivan Turudić pregovara sa sucima kandidatima za Visoki kazneni sud koji bi, prema zakonu, trebao početi raditi od 1. siječnja iduće 2020. godine. U ”krugovima bliskim sudbenim vlastima” tvrde i da je Ivan Turudić najozbiljniji kandidat za predsjednika novog Visokog kaznenog suda.

Prema Vrhovnom sudu izmiještanje je bilo ”nužno” zbog ”okolnosti” koja kod ”jedne stranke u sudskom postupku (M. Šeparovića) i kod opće javnosti” može izazvati opravdanu sumnju u nepristranost Ivana Turudića i svih njemu podređenih sutkinja i sudaca Županijskog suda u Zagrebu (najveći u Hrvatskoj)

A u rješenju Vrhovnog suda o izuzeću cijelog jednog županijskog suda (predsjednika i svih sutkinja i sudaca) suci Vrhovnog suda propustili su navesti da je taj Županijski sud u Zagrebu u istom predmetu koji mu je sada ”oduzet” već jednom u žalbenom postupku ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I nakon što je u ponovljenom suđenju po drugi puta donesena nepravomoćna prvostupanjska presuda, Miroslav Šeparović kao privatni tužitelj 29. listopada 2018. godine predlaže Vrhovnom sudu ”prenošenje mjesne nadležnosti”, odnosno izuzimanje cijelog Županijskog suda u Zagrebu.

A kao ”razlog” izuzeća (cijelog jednog) županijskog suda privatni tužitelj Šeparović je naveo ”loše odnose između sebe (kao predsjednika Ustavnog suda) i Ivana Turudića (kao predsjednika Županijskog suda u Zagrebu)”.

Da podsjetimo, prof. dr. sc. Vjekoslav Miličić je objavio knjigu ”Ćudoređe i deontologija znanstvenog rada – nećudoređe i neprofesionalnost plagiranja” (ISBN 973-95399475-5-0, ožujak 2016. godine). U toj knjizi je, između ostalih, naveden i Miroslav Šeparović kao ”znanstveni plagijator” (kasnije je i Odbor za etiku zapravo ”potvrdio” Miličićevu ocjenu te Šeparovićeve disertacije).

I protiv umirovljenoga prof. dr. sc. Vjekoslava Miličića zbog te knjige Miroslav Šeparović je najprije podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu.

No, nakon što Državno odvjetništvo nije o tome donijelo nikakvu ”državnoodvjetničku odluku”, najviši hrvatski sudac M. Šeparović je u svojstvu privatnog tužitelja pokrenuo kazneni postupak zbog klevete protiv prof. Vjekoslava Miličića.

Ne mareći za možebitne ”opravdane sumnje u sudsku nepristranost”, Ministarstvo pravosuđa je istog Ivana Turudića ovlastilo da ”obavlja poslove sudske uprave novog Visokoga kaznenog suda u osnivanju”. U pravosudnim krugovima kažu da je Ivan Turudić zasada jedini kandidat za predsjednika novog Visokog kaznenog suda

Sutkinja Jasna Zoretić Rendulić iz Kaznenog suda u Zagrebu nepravomoćno osuđuje umirovljenog prof. dr. sc. Vjekoslava Miličića (presuda br. K-1419/16 od 27. prosinca 2016.).

U žalbenom postupku Županijski sud prihvaća žalbu prof. dr. sc. Vjekoslava Miličića, ukida prvostupanjsku nepravomoćnu presudu i vraća predmet na ponovno suđenje (Presuda Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: 9 KŽ-1014/2017-7).

I u ponovljenom prvostupanjskom postupku nakon ukidne odluke ista sutkinja Jasna Zoretić Rendulić opet nepravomoćno osuđuje prof. dr. sc. Vjekoslava Miličića ponavljajući iste pogreške zbog kojih je Županijski sud u Zagrebu ukinuo prethodnu presudu.

A da ”ponovni žalbeni postupak” ne bi i po drugi puta rješavao ”stvarno nadležni Županijski sud u Zagrebu”, predmet se rješenjem Vrhovnog suda ”izmješta drugom stvarno nadležnom Županijskom sudu u Puli-Poli”.

Ne vjerujem, mislim da i ne treba vjerovati hrvatskim sudbenim vlastima, te smatram svojom profesionalnom dužnosti o tome obavijestiti javnost. Ne vjerujem Vrhovnom sudu da će se ”izmještanjem” postupka iz Zagreba u Pulu-Polu ”osnažiti i učvrstiti povjerenje u sudbenu vlast”.

Naprotiv, moje novinarsko mišljenje je da će se time osnažiti i učvrstiti NEpovjerenje u sudbenu vlast.

Razumljiv je oprez Nacionalnog vijeća Hrvatskog sabora za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije kada nastoji da se ne raspravlja suviše dubinski o ”odgovornosti zakonodavnih i sudbenih vlasti za vjerodostojnost diploma, ne-replikabilnosti istraživačkih rezultata, plagiranja, fabriciranja i falsificiranja”.  

Razumljiv je oprez Nacionalnog vijeća Hrvatskog sabora za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije kada nastoji da se ne raspravlja suviše dubinski ”o odgovornosti zakonodavnih i sudbenih vlasti za vjerodostojnost diploma, ne-replikabilnosti istraživačkih rezultata, plagiranja, fabriciranja i falsificiranja”. Pretjeraju li u tim raspravama i Nacionalno vijeće za suzbijanje korupcije bi moglo ”nestati” slično kao i Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju

Odu li u tim raspravama predaleko, i Nacionalno vijeće Hrvatskog sabora za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije moglo bi prestati s radom slično kao i Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju nakon što su svojim mišljenjem od 23. studenoga 2017. godine objavili da su u disertaciji Miroslava Šeparovića ”nepotpuno i nepregledno navedeni korišteni izvori”.

Uoči izbora sudaca Ustavnog suda u Hrvatskom saboru mediji su javno upozoravali da se na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju vodi postupak ocjene (ne)etičnost u izradi doktorske disertacije Miroslava Šeparovića, te da bi sa Šeparovićevim izborom trebalo zastati do završetka postupka na Odboru za etiku (pogledati: ”Izborom Šeparovića u Ustavni sud Sabor ‘gazi’ Odbor za etiku”, Autograf, 3. listopada 2017.).

Međutim, sve je to ignorirano zbog HDZ/SDP-ovskog ”pripetavanja” treba li uvjetovati skorašnji izbor sudaca Ustavnog suda osnivanjem saborskog povjerenstva zbog bankrota Agrokora i potpuno je zanemarena i u to vrijeme od javnosti skrivena rasprava u Odboru za etiku o (ne)etičnosti disertacije Miroslava Šeparovića.

Ni u akademskoj zajednici nakon ovih ”pravosudno-plagijatorskih afera” više nije moguća rasprava isključivo o ”odgovornosti institucija visokog obrazovanja i znanosti” bez istodobnih uvažavanja pogubnih utjecaja sudbenih vlasti na postupke etičkih ocjena akademske (ne)časnosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora