Šeperova odluka o “ukazanjima” u Amsterdamu i Međugorje

Dikasterij za nauk vjere učinio je dostupnom javnosti jednoglasnu odluku iz 1974. koju je odobrio papa Pavao VI. o nenadnaravnosti navodnih marijanskih ukazanja u Amsterdamu, piše Vatican News. Ima li ova vijest veze s nama? Itekako, pokazat ću u ovoj kolumni.

Naime, u priopćenju Dikasterij je naveo kako posljednjih godina nije uobičavao otkrivati odluke u vezi s navodnim nadnaravnim fenomenima (pa se tako čeka i neka službena riječ o Međugorju). Međutim, “suočeni s upornim sumnjama u vezi s navodnim ukazanjima i objavama iz 1945. do 1959. u Amsterdamu, povezanim s pobožnošću ‘Gospe svih naroda’, Dikasterij za nauk vjere objavljuje ishod redovitog zasjedanja tadašnje Kongregacije za nauk vjere, održanoga 27. ožujka 1974. godine.”

Tadašnji prefekt Kongregacije bio je, podsjetimo, zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper.

Na toj je sjednici ocijenjeno:

1. Što se tiče doktrinarnog suda: OMNES “constat de non supernaturalitate“
2. Što se tiče daljnjeg istraživanja fenomena: OMNES: “negativno“

Kako objavljuje Dikasterij, zaključak o nenadnaravnosti fenomena odobrio je tadašnji papa Pavao VI. tijekom audijencije s prefektom Šeperom, 5. travnja 1974. “Ovo se priopćava kako bi sveti Božji narod i njegovi pastiri mogli donijeti odgovarajuće zaključke”, piše Dikasterij.

Prije novih normi, koje su stupile na snagu u svibnju 2024., Dikasterij je samo priopćavao službenu odluku mjesnom biskupu. Eventualno bi objavili općenitu obavijest. Kako bi se izbjegle zabune, Dikasterij sada objavljuje Papinu odluku javno – u ovom je slučaju krajnja negativna prosudba.

Nove norme dopuštaju takvu prosudbu, navodeći kako se “mora temeljiti na konkretnim i provjerenim činjenicama i dokazima” koji potvrđuju neautentičnost navodnog fenomena.

Spomenuti navodni fenomen dogodio se u Amsterdamu, kada je 25. ožujka 1945., na 600. obljetnicu euharistijskog čuda u tome gradu, Ida Peerdeman izjavila kako je vidjela Blaženu Djevicu Mariju koja joj se predstavila kao “Gospa svih naroda”.

Nakon toga, tvrdila je kako ju je vidjela još 55 puta, sve do 1959. Prema Idinom izvještaju, u razdoblju od 14 godina, Gospa joj je unaprijed otkrila nekoliko događaja, uključujući smrt pape Pija XII., i pokazala joj svoju sliku koju je kasnije naslikao umjetnik Heinrich Repke na temelju opisa navodne vidjelice.

Tadašnji biskup Haarlem-Amsterdama, Johannes Petrus Huibers, objavio je 1956. negativnu prosudbu nadnaravnost navodnih ukazanja, odnosno “non constat de supernaturalitate“. Njegovu je prosudbu pooštrila Kongregacija za nauk vjere dajući “constat de non supernaturalitate“, odnosno odluku o nenadnaravnosti fenomena 1974.

Nasljednik biskupa Huibersa, Henny Bomers, nakon savjetovanja sa Svetom Stolicom, dozvolio je 1996. štovanje “Gospe svih naroda”, bez priznanja navodnih ukazanja.

Nasuprot tomu, njegov pak nasljednik, Jos Punt, priznao je njihovu autentičnost 2002. bez savjetovanja sa Svetom Stolicom. Tri godine kasnije, 2005., Kongregacija je uklonila nekoliko riječi iz molitve koju je Djevica Marija navodno ostavila Idi Peerdeman jer nisu bile u skladu s katoličkim naukom.

Naposljetku, 30. prosinca 2020. novi biskup Haarlema, Johannes Hendriks, “nakon konzultacija s Kongregacijom za nauk vjere i u suglasnosti s njom”, izjavio je “da je uporaba naziva ‘Gospa svih naroda’ za Mariju teološki dopušteno.”

Međutim, dodao je da se “priznavanje tog naslova ne može shvatiti čak ni kao implicitno priznanje nadnaravnosti određenih fenomena”, s obzirom da je Kongregacija dala “negativan sud”, koji je odobrio Pavao VI. 1974. godine.

Zašto ovo ima veze s nama?

Vrhovni svećenik, papa Franjo, u audijenciji prefektu Dikasterija za nauk vjere kardinalu Victoru Manuelu Fernándezu zajedno s tajnikom doktrinarnog odsjeka Dikasterija, 4. svibnja 2024., odobrio je nove Norme za razlučivanje navodnih nadnaravnih ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena, donesene na redovnoj sjednici Dikasterija 17. travnja 2024., te je naložio njihovu objavu, utvrđujući da stupaju na snagu 19. svibnja 2024., na svetkovinu Pedesetnice (Duhovi). Predstavio ih je kardinal Fernández u petak 17. svibnja 2024.

Među ostalim odgovorio i na pitanja novinara o Međugorju, objavio je vatikanski dnevni list “L’Osservatore Romano”.

“O Međugorju još nije ništa zaključeno, ali s ovim normama mislimo da ćemo lakše ići prema naprijed i doći do zaključka”, rekao je kardinal.

Također će “u drugim slučajevima koji su u Dikasteriju dugi niz godina, s ovim normama biti lakše doći do razboritog zaključka”, dodao je.

“U mnogim slučajevima, ti su se fenomeni razvijali dobro i redovitim tijekom (…) Ukratko, da bi neka dobra pojava rasla, nije potrebna deklaracija o nadnaravnosti. U slučaju Lurda, Fátime, Guadalupea, ogromni rast nije ovisio o deklaraciji nadnaravnosti”, objasnio je kardinal. Potom se osvrnuo na slučaj iz Hercegovine.

“Da, vidimo Međugorje (…) moramo to početi proučavati da bismo došli do zaključka s ovim novim normama. Imajte na umu da se pojava može smatrati dobrom, nije opasna u samom početku, no može imati problema u kasnijem razvoju (istaknuo Drago Pilsel). Stoga ponekad deklaracija mora razjasniti ove različite faze: to je razlika koju treba uzeti u obzir. A onda čak i ako pretpostavimo da je postojalo odobrenje, nihil obstat (hrv. “nema zapreke” ili “ništa ne priječi“, kada se dopušta pastirima da djeluju bez sumnje ili oklijevanja, op. D.P.), u isto vrijeme možda će se morati razjasniti da se neki detalji ne uzimaju za ozbiljno. Jer ako se dobro sjećam, vjerujem da je Gospa i ondje dala neke naredbe, određujući vrijeme, mjesto, što biskup mora učiniti itd. To će se morati razjasniti (istaknuo Drago Pilsel).”

Gotovo 50 milijuna pričesti, koliko se u Međugorju podjelilo od početka navodnih ukazanja, 24. lipnja 1981. (hodočasnika je, naravno, više), sva sila svjedočanstva o “čudesnim izlječenjima” (u Međugorju ih imaju dokumentirana preko 4 stotina), nebrojeno mnogo svjedočanstva o obračenju… sve to ovom kolumnom ne osporavam. Nema nikakve sumnje da je Međugorje mjesto ozbiljne molitve, osobito euharistijske, mjesto ispovjedanja i primanja sakramenta pomirenja.

O tomu svjedoče i papini izaslanici za Međugorje (pokojni poljski nadbiskup Henryk Hoser i sadašnji izaslanik, talijanski nadbiskup Aldo Cavalli.

“Vjernici imaju u središtu svetu misu, klanjanje Presvetom Sakramentu, masovni pristup sakramentu pokore”. Za nadbiskupa Hosera, koga navodim, je to pravi “kristocentrični” kult, življen u blizini Djevice Marije, štovane s imenom “Kraljica mira”).

Ovdje se želi ukazati na konačnost odluke pape Franje da se, općenito, stane na kraj lošoj teologiji, izmišljanjima, manipulacijama, koristoljublju i očitim pretjerivanjima.

Pa tako u međugorskom listu “Glasnik mira” (Godište XIX., broj 5, svibanj 2024.) čitamo i ovo: “Marija je blagajnica svih Isusovih milosti. Bog ju je odabrao za blagajnicu, upraviteljicu i dijeliteljicu svih milosti, tako da sve njegove milosti i svi njegovi darovi prolaze kroz njezine ruke…” (Krešimir Miletić, str. 30-31).

I, naravno, valja postaviti pitanje mjesnom biskupu u Mostaru, zaduženom prema novim papinim normama da se očituje o fenomenu Međugorja, mons. Petru Paliću, inače doktoru teologije, do kada će mirno promatrati sva ova međugorska pretjerivanja.

Pojasnimo osnovno: Božja milost se prema kršćanskom učenju odnosi na vrhovnu naklonost Boga čovječanstvu, posebno u pogledu spasenja, nezavisno od činjenja dobrih djela, stjecanja zasluga ili dokazane dobrote. Božja milost se odnosi na Božje darove čovječanstvu, uključujući život, stvaranje i spasenje.

U užem smislu, milost je sredstvo, kojim se ljudi izbavljaju istočnog grijeha i stječu spasenje. U ovom smislu Božja milost je centralni koncept kršćanske teologije.

Milost pripada u srž kršćanskog shvaćanja ljudskog postojanja, jer se ona tiče misterija odnosa čovječanstva prema Bogu, kako je taj odnos objavljen u Isusu Kristu. Tumačenje pojma milost koji daju egzaltirani međugorci nije kršćansko tumačenje, ne može ga se naći u konstituciji o Crkvi Drugog vatikanskog koncila Lumen gentium, a naročito ne u njenoj 8. glavi: Blažena djevica Marija Bogorodica u misteriju Krista i Crkve. Toga, naravno, nema ni u Katekizmu Katoličke Crkve, niti u katoličkim enciklopedijama i teološkim udžbenicima. To je naprosto, pretjerivanje.

Međugorskim pretjerivanjima se osobito bavio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša (kao asistent biskupa Ratka Perića) u djelu “Ogledalo pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju”, Mostar, 2001., pak naročito treba posvetiti pozornost tzv. Gospinim porukama za koje Kutleša kaže da su “nedolične Gospina imena”.

Na satovima teologije s izuzetnim bibličarom pokojnim fra Bonaventurom Dudom, na KBF-u u Zagrebu, imao sam već davno prilike čuti o deplasiranosti tih izmišljenih i Gospi pripisanih poruka. Kutleša je pisao da baš te poruke dokazuju neistinitost i neautentičnost “ukazanja” (str. 111). Mostarski biskup Petar Palić je na potezu. Bilo bi potrebno da manje vremena posveti obilaženju političkih skupova HDZ-a BiH, ili svađama s muslimanima, a više ispravnoj teologiji.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?
    •  Bojim se da bi šef P.E.N.-a i Papu proglasio velikosrbinom
    •  Ovo je istina: Budimir Lončar je omogućio hrvatsku neovisnost!
    •  Fred Matić je ispunio Isusov zahtjev: ljubav prema malenima
    •  Hoće li Jutarnji list i Papu proglasiti ''putinovcem''?
    •  Slovo o istinskom heroju rata i mira, Predragu Fredu Matiću

> Svi tekstovi ovog autora