Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene

Završni dokument Sinode od 27. listopada 2024. na prvi pogled donosi brojna obećanja i visoke ciljeve. Međutim, dubinska analiza postavlja pitanje krije li se iza tih riječi išta novo i suštinski transformativno za Katoličku crkvu ili je riječ tek o dodatnom sloju retoričkih ukrasa.

Tri godine rada, dijaloga i promišljanja rezultirale su dokumentom koji više podsjeća na kompleksnu teološku disertaciju nego na stvarni plan reformi. Crkva tako ostaje u ulozi promatrača: djelomično otvorena i dostupna, ali oprezno izbjegava konkretne korake koji bi značili dubinsku promjenu.

U ovom procesu, uloga pape Franje također je pod povećalom. Kao duhovni vođa milijuna vjernika diljem svijeta, od njega se očekivalo da bude pokretač promjena i da Sinodu usmjeri prema konkretnim reformama. No čini se da je i Papino vodstvo ostalo ograničeno unutar tradicionalnih okvira, bez hrabrosti za istinski iskorak.

Apstraktni pojmovi – barijera razumijevanja

Dokument obiluje teološkim izrazima poput ”duha zajedništva”, ”jedinstva u različitosti” i ”sinodalnosti”. Iako naizgled predstavljaju korak naprijed, ovi su pojmovi često teško razumljivi prosječnom vjerniku.

Teoretske konstrukcije zajedništva i slušanja grade se na tim terminima, no ostaje pitanje: što to konkretno znači za život Crkve i njezinih vjernika? Bez jasnih primjera, smjernica i strategija, dokument ne nudi operativan put za promjenu, već ostavlja vjernike u stanju neizvjesnosti i iščekivanja.

Apstrakcija ovdje postaje barijera razumijevanju, ali i izvor sumnje u pravi smjer kojim Crkva ide. Pritom se postavlja pitanje odgovornosti crkvenog vodstva, uključujući i Papu, u provođenju ovih apstraktnih koncepata u stvarnost. Ako su ideali sinodalnosti i zajedništva doista važni, zašto se ne poduzimaju konkretni koraci da se ostvare u praksi?

Ključno pitanje ređenja žena – korak naprijed ili povratak unatrag?

Jedno od najozbiljnijih i najkontroverznijih pitanja s kojima se Sinoda suočila jest pitanje ređenja žena. Mnogi su se nadali da će tri godine intenzivnog rada otvoriti prostor za dublje promišljanje i konačno djelovanje po ovom pitanju. Međutim, završni dokument, umjesto konkretnog odgovora, nudi daljnje odugovlačenje u obliku ”produbljivanja razgovora”.

Tradicionalno, Crkva se poziva na očuvanje apostolskog naslijeđa kako bi opravdala svoje stavove protiv ženskog svećeništva. No u suvremenom kontekstu, takva argumentacija sve se više doima zastarjelom i neadekvatnom. Društva diljem svijeta prepoznaju ulogu žena kao ravnopravnih sudionica u svim sferama života.

Crkva, međutim, ograničena vlastitim pravilima i tradicijama, suočava se s rastućim pritiskom da napravi značajan korak naprijed.

Ovdje se ponovno postavlja pitanje Papine odgovornosti. Kao vrhovni autoritet, Papa ima moć inicirati promjene koje bi mogle transformirati Crkvu iznutra. Njegova spremnost ili nespremnost da se suoči s ovim pitanjem odražava se na percepciju Crkve u suvremenom društvu.

Završni dokument Sinode priznaje marginaliziranost žena i ukazuje na važnost ”sluha za potrebe vjernika”, ali ne donosi nikakve konkretne prijedloge koji bi mogli dovesti do stvarne transformacije. Time ostavlja dojam nesklonosti promjeni, dodatno udaljavajući žene od svećeničke i/ili đakonske uloge i svodeći ih na poziciju promatračica umjesto aktivnih sudionica u duhovnom vodstvu.

Duh zajedništva bez stvarne akcije

U teološkom smislu, dokument naglašava koncepte poput ”zajedničkog hodočašća” i ”duha zajedništva”, no ovi ideali često ostaju na simboličkoj razini. Bez konkretne provedbe, ostaju samo apstraktne ideje. Iako se mnogo govori o potrebi slušanja, harmoniji razlika, bratstvu i dijalogu, praktična primjena ovih ideja izostaje.

Dokument se poziva na Evanđelja i temeljne ideje kršćanstva o ”jedinstvu u raznolikosti”, ali ostavlja previše prostora za interpretaciju bez jasnih smjernica.

Pitanje je ima li Katolička Crkva hrabrosti za istinsku sinodalnost koja bi transformirala njezinu strukturu ili ostaje privržena zastarjelim modelima iz prošlosti.

Sinodalnost bi trebala biti proces zajedničkog hoda svih vjernika i crkvenog vodstva, no čini se da Crkva kroči tim putem samo djelomično, ne želeći riskirati dubinske reforme koje bi zahtijevale hrabre promjene u strukturi.

Kao duhovni vođa, Papa bi trebao biti predvodnik u provođenju teoloških koncepata u konkretne akcije. Njegova odgovornost nije samo očuvanje tradicije, već i prilagođavanje Crkve potrebama suvremenog svijeta. Bez Papine odlučnosti da potakne stvarne promjene, duh zajedništva ostaje prazna fraza.

Etika i odgovornost u Crkvi

Jedan od ključnih naglasaka Sinode odnosi se na potrebu da Crkva postane svjesnija potreba marginaliziranih i siromašnih te žrtava unutar vlastitih redova. Dokument izražava sućut i empatiju prema onima koji su trpjeli zloupotrebe i patnje unutar Crkve te ističe važnost oprosta i pomirenja. No koliko su ove riječi zaista popraćene djelima?

Retorika suosjećanja postaje neuvjerljiva bez ozbiljnih poteza za postizanje pravde i sprječavanje budućih propusta. Crkva kao moralna institucija nosi ogromnu odgovornost prema svojim vjernicima i društvu u cjelini. Međutim, dokument Sinode ne donosi konkretne mjere za reformu niti planove za institucionalne promjene koje bi osigurale transparentnost i odgovornost.

Ovdje se ponovno postavlja pitanje Papine odgovornosti. Kao vrhovni autoritet, on ima mogućnost inicirati i provesti reforme koje bi obnovile povjerenje vjernika. Bez takvog vodstva, riječi ostaju prazne, a povjerenje nastavlja opadati.

Filozofija odgode i kompromisa

Na kraju, postavlja se pitanje zašto Crkva, unatoč brojnim prilikama, i dalje oklijeva u donošenju konkretnih odluka. Sinoda naglašava proces, slušanje, zajedništvo i pokajanje, ali ostaje zarobljena u filozofiji odgode.

Ređenje žena, odgovornost prema žrtvama, povećanje uključenosti laika — sve su to teme koje se i dalje odgađaju u beskonačno promišljanje i konzultacije. Ova ”filozofija kompromisa” možda pomaže očuvanju postojećih struktura, ali propušta priliku za stvarnu i nužnu transformaciju Crkve.

Umjesto da bude proročki glas koji će voditi vjernike kroz izazove suvremenog svijeta, završni dokument Sinode ostavlja dojam da je Crkva institucija koja ne želi riskirati, čak ni u pitanjima koja su već duboko prisutna u svijesti vjernika. Koliko još vjernici trebaju čekati? Koliko dugo će Crkva koristiti apstraktne pojmove kao štit umjesto kao oruđe za konkretan i hrabar put prema istinskoj sinodalnosti? Sinoda je bila prilika za stvarnu promjenu, za povijesni preokret koji bi obnovio vjeru vjernika u instituciju koja ih predstavlja. No čini se da je ta prilika i ovaj put propuštena.

Uloga Pape u ovome ne može se zanemariti. Njegova spremnost ili nespremnost da preuzme odgovornost za vođenje Crkve prema stvarnim promjenama odražava se na cijelu instituciju. Bez hrabrog vodstva na vrhu, teško je očekivati da će se Crkva odvažiti na put transformacije koji je toliko potreban. Vjernici očekuju i traže stvarnu sinodalnost i reforme koje će omogućiti Crkvi da bude relevantna i učinkovita u suvremenom svijetu.

Završni dokument na talijanskom jeziku možete preuzeti ovdje.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?
    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Zašto sve više ljudi traži smisao izvan Crkve
    •  Gustavo Gutiérrez je prkosio konvencijama u ime pravde
    •  Tko plaća obranu suspendiranog fra Vladimira Vidovića?
    •  Četiri Šole – četiri šamara: tko to, zapravo, dijeli udarce?
    •  Zlato na oltaru, minimalac laiku: socijalna nepravda u Crkvi

> Svi tekstovi ovog autora