Sinodalni put – jer drugog puta nema

Na dan objave rezultata Popisa stanovništva iz 2021. u Republici Hrvatskoj, posebnu pažnju su privukle brojke postotaka katolika.

Prema novom popisu ima oko 7 % katolika manje, no s druge strane 4 % više kršćana. Pokušalo se objasniti što znači ovaj ”manjak” katolika, a ”višak” kršćana. Prvi dan su komentari bili još suzdržani, no malo je vremena trebalo pa da se u javnim glasilima čuju i glasnija osporavanja podataka.

Tako je jedan dnevni list prenio informaciju o tome kako je u malom mjestu kraj Imotskog vrlo vjerojatno zabunom evidentirano trećina manje katolika nego u popisu prije deset godina. Znakovit je komentar ovog podatka koji je također prenio isti list: naime, župnik tog mjesta smatra da je netko htio ”ocrniti” ovo mjesto.

Nismo razumjeli, što bi u manjem broju katolika bilo ocrnjivanje mjesta ili župe?

Glasovi koji osporavaju vjerodostojnost brojki zadnjeg popisa simptomatični su barem zbog dvaju razloga.

Jedan je pitanje, od kada katolicima toliko znači većinski broj? Kakve to veze ima s katoličkom vjerom, kakvog bi to i u čemu utjecaja trebalo imati na naš život, kakvog značenja za naše djelovanje u javnosti. Tim više što nije rijetkost da upravo iz Katoličke Crkve dolaze tvrdnje kako Crkva nije demokracija, dakle ni s te strane ne postoji ni pritisak ni ambicija, organizirati zajednicu po principu većine.

Drugo je pitanje još važnije. Tiče se osporavanja onih 4 % kršćana. Jedan katolički portal je na tragu ove brige za održanje premoćne većine, iznio podatke o tome koji su to zapravo katolici, nego ili nisu dobro shvatili što trebaju upisati, ili su ih pogrešno upisali.

A zašto je nama bitno već velikom broju još dodati koji postotak, da imamo ne 78 % nego 83 % katolika? Što smo time dobili? I kako zvuči naslov članka u kojem se piše o ”najkatoličkijim gradovima i općinama” u RH? Nama je neobično da se toliko ističe premoćnost većine.

No, po našem mišljenju, veći problem predstavlja da se ne priznaje pravo građanima da se zovu kršćanima. A možda su to pripadnici neke druge Crkve (Protestantske) ili oni građani koji se žele distancirati od Katoličke Crkve i njenih politika.

Tekstovi koje ovdje kritiziramo bolno svjedoče koliko su Protestantske Crkve i zajednice u hrvatskom društvu nevidljive, koliko je teško biti na istoj razini ravnopravnosti, kao da te Crkve ne postoje samo zato što u Hrvatskoj nemaju veliki broj članova.

U Hrvatskoj je vjeronauk stekao svoje stalno mjesto u školskom obrazovanju, rezervirano mu je dovoljno sati i mnogi đaci ga pohađaju.

Ali svejedno vjerski katolički portal piše kao da njegovi autori nisu išli na vjeronauk na kojem, nadamo se, đaci uče o ekumenskoj otvorenosti Katoličke Crkve prema drugim vjeroispovijestima i o tome da postoje drugi kršćani s kojima smo povezani istom vjerom u Isusa otkupitelja/osloboditelja. Ta ekumenska neosjetljivost para oči.

Sve opisano je jedno lice stanja u Hrvatskoj, po pitanju katolika. No istodobno postoji i drugo lice, a ono se moglo vidjeti na Četvrtom teološkom kolokviju koji je organiziralo Europsko društvo za katoličku teologiju 17. rujna ove godine u Zagrebu. Kolokvij se bavio temom ”Teologija i praksa sinodalnosti u Crkvi”.

Ovaj skup, očekivano nije privukao toliko zanimanja kao novi popis stanovništva i ”manjak” katolika u Hrvatskoj. Premda je tematizirao upravo ono što je zapravo važno za Katoličku Crkvu naprosto i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj.

Katolička Crkva u cijelom svijetu je na putu sinodalnosti, predvodnica je mjesna Crkva u Njemačkoj. U Njemačkoj se proces naziva i sinodalni put koji se tumači kao ”format razgovora za strukturiranu debatu unutar Katoličke Crkve u Njemačkoj”. Svrha tog procesa je suočavanje, obrada pitanja koja su proizašla iz studije o seksualnom zlostavljanju u Crkvi.

Iz predavanja katoličke teologinje dr. Margit Eckholt, koja je bila gošća na teološkom kolokviju u Zagrebu, saznajemo neke važne karakteristike tog procesa dijaloga u Crkvi u Njemačkoj koji traje od 2019. godine.

Eckholt ističe kako na svakom od četiriju tematskih područja sinodalnih rasprava u procesu rasprave sudjeluju i žrtve seksualnog nasilja. Kako rasprave između laika i klerika krasi ravnopravnost koja nije uvijek sama po sebi razumljiva u Katoličkoj Crkvi. Ovdje se sudionici rasprava doživljavaju ozbiljno jer je cilj sinodalnog puta čuti glasove sviju u Crkvi.

Četiri teme sinodalnog puta su: tema moći, tema uloge svećenika danas, tema različitih oblika seksualnosti i tema položaj žene u Crkvi.

Naime, dva osnovna problema su detektirana studijom ”O seksualnom zlostavljanju maloljetnika od strane katoličkih svećenika, đakona i muških redovnika u području njemačke biskupske konferencije”. To je problem klerikalizma i problem premalog broja žena u ulogama predstavnika/ca u Crkvi.

U preambuli cijelog sinodalnog puta navedeno je: čuli smo plač žrtava. Hodamo na putu preobrazbe i obnove. Sinodalni put je u duhu povjerenja u Drugi vatikanski sabor, napose promovira koncept Naroda Božjeg (LG). On je proces suočavanja s problemom, hvatanja u koštac i proces ispovijedanja krivnje i odgovornosti za posljedice zlostavljanja.

Sinodalni put u Njemačkoj je poziv svjetskoj Crkvi da se otvori, da stvori prostor za važne diskusije. Često se radi o temama koje su do sada bile tabu.

Svemu, pak, je cilj da budemo vjerodostojna Crkva. Jer, kako smatraju sudionici/e sinodalnog puta, ne možemo biti vjerni svjedoci Isusa Krista ako skrivamo teme poput moći, klerikalizma, diskriminacija žena, seksualnih manjina. Eckholt ističe koliko je važna komunikacija: i kada se ne slažu ostavimo budućnost koja je otvorena za iznenađenja i razvoj.

U Njemačkoj su zbog pedofilskih skandala mnogi katolici javno napustili Crkvu. U postocima, puno je manje katolika u Njemačkoj nego li ih ima u Hrvatskoj. No njihov odgovor nije bio da zbrajaju koja su mjesta najkatoličkija, niti da osporavaju kršćanima da se upravo tako žele nazivati.

Njihov odgovor je, po našem mišljenju, jedini put koji vodi iz krize: uhvatiti se s problemom u koštac. Javno raditi, diskutirati, preuzimati odgovornost. Njihov primjer daje nadu i u ova, ne baš jednostavna vremena za katolike širom svijeta.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Radikalno nježno u ''kvrgava'' vremena
    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR

> Svi tekstovi ovog autora