novinarstvo s potpisom
Kako ste mogli, pa to je državna imovina! – u pravdoljubivom je gnjevu napala drčna novinarka bivšeg pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića, a njezina Nova TV prilog još furioznije najavila kao skandal.
A krovni i smrtonosni grijeh koji je Bojan Glavašević počinio dok je bio na vlasti sastoji se od krovnog nosača i sanduka za skije što ih je posudio na par dana i vratio Ministarstvu koje ga je nabavilo za potrebe puta u Norvešku gdje se obilježavao hrvatski Dan državnosti. Ništa nije ukrao, ništa otuđio, pitao pretpostavljenog, dobio, pa vratio krovni nosač plaćen 8.267 kuna.
Ne vjerujući za što ga se proziva, Bojan Glavašević sam je svoj slučaj prijavio Povjerenstvu za sukob interesa. Skandal je eto rođen na krovu privatnog Glavaševićevog automobila ne bi li se njega i vlast u kojoj je sjedio izjednačilo i uvaljalo u isto moralno i prevarantsko blato s onima koji su ih zamijenili u državnim foteljama.
Recimo, s novoizabranim ministrom gospodarstva Tomislavom Panenićem koji je za svog službovanja u ”Baumaxu” navodno darovao stiropor djetetu poginulih hrvatskih branitelja, kako ga je u javnosti pokušao ne samo obraniti već i prikazati humanim njegov Most.
No da je relativiziranje i izjednačavanje opasna rabota, da ima ”skandala” i skandala iako se radi o par tisuća kuna, govori činjenica da Panenićev zapisnik o komisijskom otpisu stiropora jedan skladištar nije želio ovjeriti jer bi se radilo o kaznenom djelu, za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Vidjet ćemo što će Povjerenstvo za sukob interesa prosuditi o Glavaševićevom krovnom slučaju, no ako je nešto skandalozno onda su to prijetnje koje njegova obitelj i on neprestano dobijaju, a da na to nitko ne reagira ili barem medijski tretira istinskim skandalom.
Njegov primjer samo je jedan u nizu kojima svakodnevno svjedočimo i kojima se pokušava uspostaviti matrica relativiziranja, kako činjenica tako i javnog djelovanja pojedinih ljudi.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko otišli su najdalje igrajući se tom vatrom pokušavajući izjednačiti odgovornost onih koji upozoravaju na atmosferu netrpeljivosti, porast nasilja i prijetnje koje dobijaju s njihovom krivicom tvrdeći da svojim djelovanjem takve reakcije sami provociraju!
Odnosno kako će u konačnici dobiti to što i traže! Taj olaki relativizam koji otvoreno zaziva radikalizam kada dolazi s najviših pozicija vlasti govori da je ona spremna i na diktaturu ne bi li se pod svaku cijenu na njoj i održala.
Nažalost, premijer Tihomir Tim Orešković niti dobro vidi, niti dobro misli kada se usudi tek apelirati na dijalog i više tolerancije u hrvatskom javnom prostoru, kao da se u Hrvatskoj danas radi o hipi pokretu i ”Peace, Brother”, a ne skandaloznom ugrožavanju građanskih sloboda.
Premijerov pokušaj obrane ministra kulture Zlatka Hasanbegovića izjavom kako se radi o ”uvjerenom antifašisti” bio je tek još jedan pucanj u prazno, jer ako je Zlatko Hasanbegović nakon svega što je u životu radio, rekao i pisao ”uvjereni antifašist” možemo se samo zapitati tko bi to onda bio ”suspektni anfifašist”. Maks Luburić?
Relativiziranje antifašizma vodi samo u fašizam baš kao što relativizacija demokracije može završiti samo diktaturom.
(Prenosimo s portala Novoga lista).