novinarstvo s potpisom
Pijete li jutarnju kavu u šalici s likom Hitlera? Režete li grmove ruže u svom vrtu u majici kratkih rukava sa slikom firera? Idete li na karnevale, kostimirane zabave i dječje rođendane s gumenom maskom zlotvora koji je rekao da su Židovi nesumnjivo rasa, ali da nisu ljudi?
Možda ima onih s izopačenim smislom za humor koji bi ove predmete nabavili iz zabave ili onih s izopačenim umovima koji bi to uradili iz uvjerenja, ali nemaju gdje nabaviti rekvizite. Vjerovali li ne, ima ih u centru Praga, na štandovima nekoliko stotina metara udaljenih od židovske četvrti. Tamo možete slobodno kupiti masku s likom zloglasnog nacističkog vođe.
”Česi su za vrijeme nacističkog režima toliko propatili. Zašto se sada u centru Praga prodaje takav otpad?” To je na Twitteru napisao njemački veleposlanik u Češkoj Christoph Israng reagirajući na maske s Hitlerovim likom koje se prodaju u blizini Karlovog mosta.
U diplomaciji nije običaj da ambasador neke zemlje objavljuje na društvenim mrežama svoje prigovore zemlji u kojoj je akreditiran, ali kad domaćini ne vide problem u Hitleru, onda za časnog čovjeka nema diplomatske konvencije koja se ne može prekršiti i zato svaka čast ambasadoru.
Već nekoliko godina se u Češkoj prodaju šalice i majice sa slikom Hitlera. Reagirali su vrlo brzo ljudi kojima svetost slobodnog tržišta, a u korist relativizacije zla nije nimalo bezazlena stvar, ali je policija zaključila kako prodaja nije nezakonita, jer navodno nije dokazano da je motiv prodaje šalica i majica s otiskom moralno diskutabilnih likova ijedan drugi do “dobiti u okviru ekonomske djelatnosti”.
Dakle, profit i slobodno tržište jest svetinja, ništa moral, ništa etika, ništa holokaust, ništa odgovornost, ljudska i građanska svijest, ništa razlikovanje dobra i zla.
U Češkoj je, naravno, promocija nacističke ideologije kazneno djelo. Zabranjen je nacistički pozdrav, negiranje holokausta i govor mržnje općenito.
Ali profit od prodaje predmeta s likom Hitlera i ostalih nacista je dozvoljen ne dokaže li se da je trgovac imao za cilj propagiranje zločinačke ideologije.
U češkom zakonu nema plošne zabrane prikazivanja ili javne prezentacije bilo kakvih simbola ili osoba; time se, navodno, rukovodila policija.
“Nijemci su odradili denacifikaciju i masu stvari, pa i ne moraju imati zakonski regulirano da bi znali što se može, a što ne. To u Češkoj nedostaje”, izjavio je jedan član češke židovske zajednice nakon reagiranja njemačkog ambasadora.
Početkom 2017. online prodavaonica češke izdavačke kuće ”Naše vojsko”, u prijevodu ”Naše trupe”, počela je prodavati šalice i majice s Hitlerovim portretom.
Dva mjeseca kasnije katalog kuće stavio je u ponudu i artikle s likom Reinharda Heydricha, znanog pod nadimkom Krvnik Praga. Heydrich je bio visokopozicionirani nacist, esesovac, protektor Češke i Moravske, odani Hitlerov sljedbenik.
Nakon što su čehoslovački padobranci iz egzila organizirali atentat na Heydricha u Pragu 1942. Hitler je naredio masovne deportacije i krvavu odmazdu širom Češke, kao i potpuno uništenje sela Lidice i njegovih stanovnika.
Da li je profit od šalica i majica toliko svet vlasniku trgovine da ne može ili ne želi shvatiti koliko je njegov čin sramotan i degutantan? Direktorica organizacije ”In Iustitia”, koja se bavi suzbijanjem zločina iz mržnje, Klára Kalibová je prošle godine nakon odluke policije podsjetila na slučaj iz 2005. kada je Vrhovni sud u osnovi donio presudu koja se iščitava ovako: ako netko to radi samo iz ekonomskih razloga, onda ne može biti okrivljen.
Kalibová, međutim, vjeruje kako je u posljednjem slučaju jasno da je vlasnik svjestan da njegovi proizvodi mogu koristiti nekim neonacističkim pokretima i da su u osnovi propagandni rekviziti.
”Vjerujem da moramo poništiti presudu Vrhovnog suda, jer je očito da ulazimo u razdoblje kada se holokaust i genocid koji su počinili nacisti negira ili zaboravlja. Moramo zaštititi povijesna sjećanja i dostojanstvo žrtava”, izričita je Kalibová.
Otvorila sam web stranicu izdavačke kuće ”Naše trupe”. Među knjigama o ljekovitom bilju, kuharicama, romanima o špijunima, o nedavno preminulom slavnom češkom pjevaču Karlu Gottu, publicistici o baršunastoj revoluciji stoje i ponude za majice i šalice s otiskom slavnih ličnosti.
Jedna od njih je i šalica s otiskom Adolfa Hitlera ispod koje piše: kolekcionarska edicija, volumen 300 ml, moguće koristiti u mikrovalnoj pećnici i prati u perilici za suđe, minimalno 100 ciklusa bez uništavanja kvalitete. Društvo mu prave papa Franjo, Franz Kafka, John Lennon, John Kennedy i ostali slavni ljudi iz svih sfera javnog života. Nacistički asortiman je odnedavno proširen i likovima Eichmanna, Himmlera i Goebbelsa.
Kuća ”Naše trupe” na svojoj web stranici navodi kako ne propagira nikakvu ideologiju i poštuje borce protiv nacizma i žrtve Drugog svjetskog rata.
Čovjeku se bukvalno okrene želudac od licemjerja. Jedan češki politički komentator se pita kako je moguće odvojiti propagiranje prodaje majice s Hitlerom ili šalice s Göringom u uniformi maršala Trećeg Reicha od propagiranja Hitlera i Göringa i onoga što oni predstavljaju.
Prilikom diskusije na Facebooku jedan od mojih prijatelja se upitao da li bi Hitlerova gumena maska, da bude stavljena u prodaju zajedno s ostalim zlim maskama tipa đavoli, vampiri, vukodlaci, frankeštajni i sl., značila da je time potvrđena Hitlerova sotonizacija u ispravnom smislu.
Podsjećanje putem takvih maski, smatra on, zapravo ukazuje na to da se zlo ne smije zaboraviti.
Zašto ljudi na karnevalima i maskenbalima vrlo često koriste zlo kao motiv svojih prerušavanja? Da li time koketiraju sa zlom ili ga se oslobađaju?
Budući da je češći motiv pobjeda nad zlom, onda sve te maske i ikonografija djeluju kao svojevrsni egzorcizam, istjerivanje đavola, piše prijatelj i postavlja pitanje da li ambasador protestirajući zapravo brani zlo tako što ga se ne smije pokazivati ni u kom kontekstu, pa ni u kontekstu drugih simbola zla?
Zamislila sam se nad prijateljevim retoričkim pitanjem; smatram da ništa nije sveto ni nedodirljivo, sve je potrebno izvrgnuti kritici i preispitivanju, posebno humoru i satiri kao što su to mnogi umjetnici i radili s Hitlerom i nacizmom, ali tome je mjesto u kazalištu, na filmu, u književnosti, karikaturama, stripovima, muzici.
Mislim da se u kontekstu karnevalske katarze maska s Hitlerovim likom ne bi smjela upotrebljavati; to je i dalje relativizacija zla, zabava takoreći, a pogotovo se ne bi trebala prodavati kao suvenir. Napose činjenica da su većina karnevalskih simbola zla mitska bića, a ne stvarne povijesne ličnosti koje su za sobom ostavile neizbrisivo i neoprostivo zlo.
Kad smo kod suvenira, nedugo nakon reakcije njemačkog diplomata općinske vlasti Praga raskinule su ugovor s vlasnikom suvenirnice koja je prodavala gumene maske s Hitlerovim likom ne zbog propagiranja nacizma ili barem zbog neumjesnosti i degutantnosti, već pod izlikom da vlasnik ne prodaje ono što je u ugovoru pisalo, a to je prodaja predmeta koji predstavljaju tradicionalnu prašku i češku kulturu.
Da, Hitlerova maska teško da se u to uklapa, ali se postavlja pitanje da li bi grad reagirao da se nisu oglasili njemački veleposlanik i mediji.
Ostaje nejasno da li će se nakon tog poteza grada učiniti nešto i s online trgovinama koje prodaju šalice i majice s Hitlerovim likom ili će to i dalje ostati u domeni svetosti slobodnog tržišta i profita.
Htio ne htio, ovaj slučaj čovjeka podsjeća na puno gore stvari u Hrvatskoj gdje su povijesni revizionizam i relativizacija NDH-a ušli na velika politička vrata.
Premijer Plenković ne osuđuje članove svoje stranke koji žele ukinuti praznik – Dan antifašističke borbe – kao nedopustivi anticivilizacijski čin, već kao pokušaj detuđmanizacije. Na stranu vjerojatnost da on to ne govori iz uvjerenja, već zbog političkog opstanka.
Svejedno, šteta je ogromna i opasna, a čin blago rečeno gadljiv. Potencijalni kandidat za predsjednika, sudac Mislav Kolakušić kaže da mu smeta golotinja po portalima, ali da bi dopustio da se ulice nazivaju po ustaškom poglavniku Anti Paveliću.
Takve stvari su samo do prije nekoliko godina bile naprosto nezamislive.
Živimo u razdoblju u kojem se sve može, a i ne mora. Sve je umotano u celofan slobode i demokracije. Emocije i uvjerenja jače su od činjenica i znanosti, nigdje nema odgovornosti, a zaboravljamo da je sloboda, kako bi rekla češka disidentica Dana Němcová, odgovornost za moja htijenja.
Ako nema društvenog okvira s jasnim vrijednosnim komponentama, a tu spada i politika, i obrazovanje i mediji, ako nema temelja koji predstavljaju dobro, pravdu, solidarnost, suradnju, poštovanje drugog i drugačijeg, onda nema napretka ni nade.
Ostajemo u kaljuži apatije, inercije i ravnodušnosti u kojoj će nam uskoro biti svejedno da li se naša ulica zove po Anti Paveliću i da li susjed kosi travu u majici s Adolfom Hitlerom.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.