Slovo o etici: In memoriam Al Jazzera Balkans

Regionalna televizijska mreža Al Jazeera Balkans (AJB) u subotu je objavila posljednju emisiju iz svoje produkcije a potpuno gašenje njenog programa uslijedit će do kraja srpnja. Na kraju podnevnih vijesti voditeljica Dalija Hasanbegović odjavila je emisiju uz poruku kako je to posljednji sadržaj kojega su sami proizveli.

”Hvala vam na skoro 14 godina povjerenja. Ponosni smo na svaki od 4.970 dana koje smo proveli služeći vama”, kazala je zahvalivši gledateljima na povjerenju. ”Ovime se odjavljujemo iz našeg centralnog studija u Sarajevu”, kazala je na kraju. Signal AJB bit će ugašen do kraja srpnja a do tada će na programu ostati reprizni sadržaji.

Cijenio sam AJB, i pamtim važne suradnje. U mandatu Gorana Milića, prvog direktora AJB, se dogodila moja najznačajnija suradnja s AJB: komentiranje posjete pape Franje Sarajevu, 6. lipnja 2015. U studiju u Sarajevu sam sjedio od jutra do mraka.

Koncern Al Jazeera svoju je regionalnu mrežu koja je pokrivala države bivše Jugoslavije uspostavio 2011. godine. Iz uprave AJB nisu se oglasili o razlozima gašenja programa a nagađa se kako je središnjica Al Jazeere u Dohi nezadovoljna financijskim učincima ovog projekta.

Međutim, uvijek ima jedno međutim, prema novim informacijama “Dnevnog Avaza”, prije mjesec dana Al Jazeera Media Network iz Dohe odlučila poslati revizorsku inspekciju u Sarajevo da utvrde činjenično stanje jer se već duže šuškalo o nepravilnostima u radu (izvlačenju novaca, npr). Interni revizori su pregledom ugovora utvrdili mnogo nepravilnosti u radu i kada nisu mogli naći rješenje nagomilanih problema, u razgovoru s odgovornima u Sarajevu – Tarik Đođić,  generalni direktor Al Jazeere Balkans i Edhem Fočo, jedan od direktora – odlučili su zatvoriti televizijsku stanicu.

Kako saznaje Avaz, u Sarajevo je stigla i nova oprema servera u AJB u vrijednosti cca. milijun dolara, tako da mnogi ne vjeruju da je razlog za zatvaranje financijske prirode. Inače, nikada firma nije poslovala pozitivno, uvijek je redovno primala donacije iz Dohe blizu 20 milijuna dolara godišnje.

Elem, iako je možda korupcija u pitanju, žao mi je novinara i žao mi je kraju emitiranja. Ali ako je korupcija u pitanju, kažimo kako stoje stvari.

Oko dvije stotine zaposlenih u Sarajevu te ostalim studijima obavijest o gašenju i o otkazima dobilo je u posljednji trenutak. Vijest o gašenju je Hina objavila prva, 11. srpnja, na 30. godišnjicu tragedije u Srebrenici pa je odlazak AJB time poprimio još veću karakteristiku mraka. Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske izrazili su u subotu zabrinutost zbog vijesti o gašenju AJB, ocijenivši kako je riječ o ozbiljnom udaru na medijski pluralizam i još jednom znaku erozije prostora slobode i istine u regiji.

”Ova odluka nije samo kraj jednog važnog medijskog projekta, nego težak udarac cijelom medijskom prostoru ovog dijela Europe i jasan signal koliko je krhak sustav slobodnog, profesionalnog i neovisnog novinarstva”, stoji u zajedničkom priopćenju koje su potpisali predsjednici SNH-a i HND-a, Maja Sever i Hrvoje Zovko.

Podsjetili su da je Al Jazeera Balkans tijekom 14 godina djelovanja bila jedan od rijetkih medija koji je pružao kvalitetne, provjerene i neovisne informacije, regionalnu perspektivu te hrabro otvarao teme korupcije, zloporabe moći i društvenih nepravdi. Sever i Zovko, možda, ne znaju što znaju šefovi u Dohi, ali bi bilo nužno da se informiraju da ne optužuju samo centralu u Dohi.

Ovomu bih dodao konstataciju da su, istina, novinari AJB, korektno radili svoj posao i da je AJB, osim toga, donosila vrlo kvalitetan dokumentarni program, ali, po meni, nažalost, nisu se znali oduprijeti odluci centrale u Dohi da donesu i pro Hamasovsko viđenje rata u Gazi.

I o svemu tome vam želim danas nešto reći, o našoj odgovornosti spram istini, pa time i spram miru.

Ja pišem, kao i kolegice i kolege na Autografu, za sve one koji još imaju potrebu za istinom, za dobrim tekstom, za razgovijetnim obrazloženjem kriterija prema kojima nešto smatramo vrijednim.

A zašto to radimo? Zato što se traži novi model razmišljanja.

Sasvim je prirodno da kvantitete personaliziramo, a odnose dramatiziramo. Ali je važno da dogovorimo konsenzus i stvorimo, formiramo stanovitu zajedničku volju. Ne imajući ni institucije ni odgoja čijom bi se pomoći etika ustanovila i prihvatila, javni interesi u velikoj mjeri izmiču javnom mnijenju i njima sve više upravlja samo selektirana politička klasa čiji su osobni interesi daleko važniji od općeg dobra zajednice.

Vrlo smo blizu tome da dostojanstvo čovjeka izvrgnemo pogibelji dvojbene pretpostavke da će čovjek to dostojanstvo instinktivno pokazivati u mudrim zakonima i dobrom upravljanju.

To se ne događa niti će se dogoditi dok se na obzoru ne pojavi neki novi model razmišljanja, neko etički utemeljeno djelovanje.

Nema izgleda, barem ga ja ne vidim, da u bilo koje zamislivo vrijeme čitava ta nevidljiva okolina novinara i publike koja prihvaća kao normalno djelovanje loše novinarstvo koje se širi među nama postane svima tako jasna da se spontano oblikuje pouzdano javno mnijenje o cijelom našem poslu.

Izvan prilično uskog raspona naše vlastite moguće pažnje socijalna kontrola ovisi o tome da se pronađu standardi življenja i metode provjeravanja s pomoću kojih će se mjeriti naši postupci. Razrada takvih standarda gotovo da još nije ni počela. A posao je dug.

O etici je dakle danas riječ. Kako definirati etiku našeg posla? Mislim da možemo smatrati neprihvatljivom onu definiciju koja kaže da je novinarska etika ”ono što novinaru preostaje kada nema bolju priliku”.

Zašto? Zato što je dužnost novinara da objektivno, istinoljubivo, potpuno, te svjetonazorski i stranački neutralno informira, ali i oblikuje javnost, a to je temeljni dio novinarske profesionalne etike.

Najvažnije je povjerenje publike. To je, čini se, najvažniji razlog zašto Autograf, kao projekt, traje i nastavlja rasti u kvaliteti ponuđenog i u čitanosti.

Svaki moralni kodeks mora pojmiti ljudsku psihologiju, materijalni svijet i tradicije na ovaj ili onaj način. Sastavljajući svoja javna mnijenja, svoj kodeks, mi moramo ne samo stvoriti sliku prostora većeg no što ga možemo osjetiti, već moramo opisati i prosuditi više ljudi, više akcija, više stvari no što bismo ikad mogli upoznati. Moramo rezimirati i generalizirati. Moramo izabrati uzorke i postupati s njima kao da su tipični.

Možda bih trebao reći da se tek možemo nadati da ćemo, svaki od nas na vlastitom području, djelovati sve više i da ćemo motivirati struku i publiku na etičko i moralno djelovanje.

Želja da se bude gospodar vlastite sudbine je snažna želja, ali se mora prilagoditi drugim jednako jakim željama kao što su želja za olakšanjem tegoba ili za mirom i pravdom.

U svojem najboljem obliku novinarstvo je sluga i čuvar institucija; u najgorem sredstvo s pomoću kojeg nekolicina ljudi iskorištava socijalnu dezorganizaciju za vlastite ciljeve.

U mjeri u kojoj institucije ne funkcioniraju kako bi trebale beskrupulozan novinar može loviti u mutnome, a savjestan se mora kockati s neizvjesnostima. Nevolje leže dublje nego što dopire svjetlo naše struke, a jednako tako i lijek.

Naša glavna nevolja je naš neuspjeh u transcendiranju našeg slučajnog iskustva i naših predrasuda time što bismo izumili, stvorili i organizirali neku mašineriju znanja.

Kako god bilo, nikada, ali nikada se ne bi smjelo zaboraviti da se moralni kriteriji dobrog novinarstva utemeljuju u istini i slobodi. Ispravno djelovanje i dobar život – mislim na uspjelo novinarstvo – poklapaju se u djelatnoj, ispravnoj i u istini utemeljenoj slobodi. Zato mislim da je novinarstvo praktična sloboda.

Dobro je novinarstvo uglavljeno u bezuvjetno priznanje istine svakog bitka. U tome pronalazi i etika novinarstva svoj temelj i svoje obrazloženje, slobodu kao izraz sveobuhvatnosti koja zahvaća život i svijet pojedinca da još i dalje prizna slobode kroz slobodu.

To što se zatiralo topovima, granatama i ubojstvima, istjerivanjima, silovanjima, premještanjima naroda, ”etničkim čišćenjima”, ljudskim neopisivim katastrofama kao što je srebrenička…, ukratko: novom nacionalnom ideologijom je – pamćenje. A ono što se na ruševinama gradi je nova istina, ta koja će jednog dana biti jedino pamćenje.

Zato vas pitam: Ima li među nama onih koji odbacuju svakoga tko ih nadvisuje obranom ideala ili zagovaranjem visokih moralnih i etičkih standarda? Ima li, pak, dovoljno onih koji se ne zadovoljavaju prosječnim uspjesima i polovičnim rješenjima? Jesmo li dovoljno svjesni da treba porasti samokritičnost?

Demokracija kao oblik vladavine i sustav samoregulacije jedne moderne političke zajednice, nezamisliva je, naime, bez aktivnog i informiranog građanina kao svoje pretpostavke.

Otuda je logično da se takvom građaninu u demokratskoj političkoj zajednici, koja takvom hoće i ostati, mora zajamčiti ne samo pravo na oblikovanje i javno izražavanje mišljenja, nego i pravo da bude informiran, odnosno da prima raznovrsne informacije, ideje i mišljenja drugih!

Ako se novinari teško dogovaraju kako to ostvariti za sebe, što tek čeka zapostavljenog građanina?

Iznimno je važno poticati solidarnost i međusobno uvažavanje. Bude li rastao duh snošljivosti i ugled novinara, smanjivat će se prostor za manipulaciju novinarima i informacijama. A doći će vrijeme kada će se političari, odnosno javni službenici itekako bojati našega suda, a ne obratno.

Za opstanak i funkcioniranje modernih demokracija sloboda izražavanja uživa najviši stupanj ustavno-zakonodavne i sudske zaštite. Pozivam vas da u vašoj sredini i državi oživite vašu ne samo informativnu, nego refleksivnu i kontrolnu ulogu.

Nevolje leže dublje nego što dopire svjetlo naše struke, a jednako tako i lijek.

”Ljudi viču da žele oblikovati bolju budućnost, ali to nije istina”, napisao je Milan Kundera u ”Knjizi smijeha i zaborava”. ”Budućnost je”, nadalje tvrdi, ”samo ravnodušna praznina koja ne zanima nikoga, dok nas prošlost puna života, i njezino lice draži, zbunjuje, ranjava: stoga je želimo uništiti ili ponovno oslikati. Ljudi bi htjeli postati gospodarima budućnosti samo zato da mogu mijenjati prošlost…”.

Pokojna hrvatska književnica Dubravka Ugrešić, koja je ovu Kunderinu misao stavila na početak antipolitičkog eseja ”Kultura laži”, istoimene knjige objavljene u Zagrebu 1996. u izdanju Arkzina, smatra da su vremena ”velikih istina”, kakva su nastala početkom života Republike Hrvatske, obično duboko prožeta sveprisutnom kulturom laži. Laž je, kao i smrt, postala prirodnim stanjem, normom ponašanja, a lažljivci su normalni, dapače, uzorni građani.

Bez okorjele navike da svjesno analiziramo dok čitamo, govorimo i odlučujemo, većina nas jedva bi kad pomislila da postoji potreba za boljim idejama i ne bi se, kad se one pojave, za njih zainteresirala niti bi bila u stanju spriječiti manipuliranje novom tehnikom političke inteligencije koja će se pojaviti nakon razdoblja vladanja gospodara rata.

Za iskorak nam je nužna i potrebna nova etika odgovornosti. ”Što se unutar religijske zajednice manje govori o etici, odgovornosti, pravednosti, ta zajednica više zapada u dogmatizirano i institucionalizirano barbarstvo”, napisao je fra Drago Bojić. Nastupilo je doba u kojem učinci djelovanja pojedinaca nadilaze užu okolinu i protežu se na planet u cijelosti te na njegovu budućnost.

Odgovornost ne dokida našu slobodu nego je utemeljuje i daruje joj investituru. Moramo odgovoriti, ali tek tada smo slobodni birati. Možemo birati i kazati ”da” nemoralu, bahatosti, netolerantnom i nacionalističkom ponašanju, itd., ali svemu lošem možemo reći i ”ne”.

Isusova smrt na križu, koji se predaje Ocu da donese spasenje cijelome svijetu, izražava ljubav darovanu do kraja, bez kraja. Do kraja, i bez kraja, bez kalkulacija, bez kukavičluka, bez kunktatorstva, bez polovnih rješenja.

Kao što se Isus ponašao kada je ljubio tako da je želio zagrliti sve bez iznimke, tako i oni koji sebe nazivaju novinarima ne smiju izbjegavati istinu.

Budim se i spavam mirno jer znam da mi na Autografu to ne radimo. Mi sebe gledamo bez potrebe da mistificiramo i izvrćemo i takvi su naši tekstovi: iskreni, duboki, nedvojbeni, neporecivi, neoborivi.

Uzimajući u obzir neizrecivu patnju svih ljudi Bosne i Hercegovine, a ne samo onih iz Srebrenice o kojima sada možda intenzivno razmišljamo… Imajući pred sobom neodgodivu obavezu da stvaramo strukture pomirenja i povjerenja, imao sam potrebu da utvrdimo gradivo.

I da vas još jednom pozovem da nas podržite i ostanete vjerni javnoj koristi. Hvala.

Svim bivšim i dosadašnjim novinarima i suradnicima Al Jazeere Balkans izražavam suosjećanje. ”Nezaštićenost novinara nije samo njihov osobni problem, to je izravna prijetnja demokraciji. Svaki izgubljeni profesionalni medij znači manje istine i slobode za sve nas”, poručuju iz dviju hrvatskih novinarskih organizacija.

Bila je to, koncepcija AJB, uostalom, jedna vrlo dobra ideja. Šteta, baš šteta. Po gotovo ako vlasnik u Kataru gasi priču zbog korupcije sarajevskih šefova i političara vezanih uz njih, ”a koju nećemo više tolerirati”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Herceg-Bosna se pregrupira, oglasila se i slavi ustaštvo
    •  Zagrebačka crkva protiv Plenkovića, Jandrokovića i partizana
    •  U Hrvatskoj opasno raste antižidovstvo
    •  Što ću ja s nacističkim odlikovanjem bake Roze?
    •  Zločini u Gazi da, genocid ne
    •  Podsjetnik Milanoviću, Plenkoviću i generalu Gotovini
    •  Vrijeme je za političko djelovanje hrvatskih biskupa
    •  Vatikan, Franjo, Lav i sramota državnih i crkvenih vlasti
    •  Partija ubila strica i uzela mami kuću, ipak slavim partizane
    •  Lav XIV, što to donosi prvi papa iz SAD?

> Svi tekstovi ovog autora