Slovo o politici koja nije ni politikantstvo ni idiotizam

Pratim, naravno da pratim, pojedine aspekte javnog govora predstavnika političkih i crkvenih struktura i, jer se tada traže temelji, provjereni i sigurni, vraćam se nekim ključnim idejama pokojnog don Ivana Grubišića (Dicmo, 20. lipnja 1936. – Split, 19. ožujka 2017.).

Ovaj me je svećenik, sociolog i saborski zastupnik, k tomu i prijatelj i poslovni partner (vodio sam mu predizbornu kampanju, uspješnu, koja je prethodila parlamentarnim izborima održanima 4. prosinca 2011.), kao i mnogi drugi formativni ljudi u mom životu, podsjetio na nešto što sam naučio u Buenos Airesu (u San Miguelu) na fakultetu kod otaca isusovaca (1986. i 1987.), da, tamo gdje je rektor i profesor bio o. Jorge Bergoglio (papa Franjo), da ”čak i najapstraktnije, najspekulativnije ideje moraju biti usidrene u stvarnosti, u samoj suštini stvari” (George Steiner, Ideja Europe, AB, Zagreb, 2009., str. 7).

Često je bio ”crna ovca” Katoličke crkve jer se nije ustručavao kritizirati crkveno vodstvo zbog rastrošnosti, a i redovito je kritički progovarao o negativnostima u hrvatskom društvu i Katoličkoj crkvi.

Na primjer, iako svećenik, protivio se nastavi vjeronauka u školama i zagovarao reviziju Vatikanskih ugovora. Njegov politički aktivizam je od početka privlačio pažnju javnosti budući da su njegovi stavovi često bili jako različiti od stavova većine svećenstva unutar Hrvatske. Don Ivan i ja smo gotovo u svemu bili usuglašeni.

Jesu li veći ”idioti” talibani koji ih brane ili pak ”idioti” koji se s time ponose?! Kad se udruže talibani /duhovni vođe/ i ”idioti” na vlasti, jedino gubi narod. Jer njih za narod uopće nije briga

Zašto se vraćam don Ivanu Grubišiću? Zato što je, konačno, sazrelo vrijeme (Hrvatska, na žalost, nije znala dovoljno prepoznati vrlo važne poruke Ive Josipovića u njegovoj drugoj kampanji za predsjedničke izbore) za govor o budućnosti Hrvatske. Valja znati govoriti kada je najteže, kada se na horizontu pojavljuju crni oblaci, kada gotovo svi pametni ljudi najavljuju zaista crne dane.

Grubišić je gospodarski oporavak Hrvatske temeljio na decentralizaciji i regionalizaciji zemlje na pet autonomnih povijesnih regija, čime bi novac ostajao lokalnim zajednicama, a smanjila bi se javna uprava. Nezakonito stečenu imovinu u pretvorbi prisilno bi zaplijenio i iskoristio za osnivanje fonda kojim bi se pomagalo otvaranje novih radnih mjesta i pomoć nezaposlenima.

Naglasio je da se želi ograditi od ”politikanstva i idiota koji se bave općim problemima i gledaju samo svoju korist”, te da je njegova inicijativa okrenuta građanima kao alternativa postojećem stanju.

Ovaj istaknuti i vrlo poznati sociolog se tih dana obratio javnosti vrlo oštrim otvorenim pismom opisujući Hrvatsku kao u potpunosti idiotiziranu državu. Pozvao je građane na ”hitnu smjenu idiota”!

U Hrvatskoj se, pisao je don Ivan, nije događala politika, nego politikantstvo ili idiotizam – bavljenje ili vođenje države iz osobnih interesa ili stranačke pripadnosti, tako da je Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država.

Upravo ti nesposobni, ne mudri i nekompetentni, nepošteni upropastili su državu i njenu budućnost te je krajnje je vrijeme da ”idioti” odu s društvene scene, da se rehabilitira politika kao časna građanska dužnost i da dođu novi ljudi. Jer, ponavljao je, oni koji su nas doveli u ovakvo stanje, nisu u stanju izvući nas iz njega.

Oni su toliki ”idioti” da ne znaju da to ne znaju. Ponašaju se bahato s brojnim povlasticama kao šeici, ali na grbači građana. Potrebna je smjena ”idiota”. Prosvjednici su toga svega svjesni, iskusili su to na osobnoj razini i više nisu u stanju trpjeti taj i takav idiotizam.

Želio je don Ivan, zajedno sa svojim simpatizerima i pobornicima, korjenite promjene, a ne nastavak puta u provaliju.

Jasno, ovaj idiotizam, isticao je, ne označava ljude s malim kvocijentom inteligencije ili na bilo koji drugi način oštećene, nego nepoštene, nestručne, podobne i poslušne. Ti nisu spremni, govorio je, ako se i deklariraju kao vjernici, kad dođu u crkvu dati ni dvije kune za milostinju.

Budući da su ”idioti” dugo na vlasti, umreženi su s ”idiotima” u medijima i s nekim navodno moralnim vertikalama; bit će ih teško skinuti s pozicija i oduzeti im povlastice koje su sami sebi namijenili.

No narod nema izbora – ili preživljavati kao robovi u vlastitoj zemlji ili s prosvjedima ići do kraja, pa komu se ”sreća” nasmiješi.

U svojoj analizi nije znao odgovor samo na jedno pitanje: Jesu li veći ”idioti” talibani koji ih brane ili pak ”idioti” koji se s time ponose?! Kad se udruže talibani /duhovni vođe/ i ”idioti” na vlasti, jedino gubi narod. Jer njih za narod uopće nije briga.

”Potrebno je artikulirati zahtjeve prosvjednika u nekoliko točaka i to stalno isticati kao moto i parole s točnom vizijom što više ne možemo trpjeti te kakvu Hrvatsku želimo”, govorio je Grubišić.

Građanima je preporučio nekoliko kratkih poruka: Dolje, bando lopovska!; Dolje ”idioti”!; Hoćemo nove, nekorumpirane, stručne i poštene ljude!; Hoćemo korjenite promjene!; Tražimo popis birača i branitelja!; Protiv smo pozitivne diskriminacije pred zakonom!; Bez toga ne želimo izaći na izbore!; Smanjiti broj privilegiranih ”fotelja”; Otvarajte nova radna mjesta.

Vremena su dramatična, a ja odgovor na ovo pitanje tražim u Bibliji. Don Ivan je nastupao kao prorok, zato sam ga poštovao. Prorokov je govor tvrd, prijeteći, vehementan jer predstavlja brigu pastira za stado koje razdiru čopori krvopija. A njih je bilo i tada, u doba starog Izraela, pa i u Isusovo vrijeme, i danas, naravno

Složili smo se: u demokraciji je narod suveren, a ne ”idioti” i politikanti bilo koje stranke!

Vjerujem da su mnogi bili zbunjeni tvrdim riječima don Ivana Grubišića, pa se neki možda pitaju može li, smije li, zapravo, on bilo koga nazivati ”idiotom”?

Ovo pitanje valja ponovno postaviti (pojam koristi i kolega Marko Vučetić) i kao opomena opoziciji, makar onima koji sada uživaju neku satisfakciju jer će ući u Sabor (primjerice, koalicija Možemo!) i kao cilj nama koji ćemo od ovoga tjedna morati pratiti rad novoizabranih zastupnika/ca.

Vremena su dramatična, a ja odgovor na ovo pitanje tražim u Bibliji. Don Ivan je nastupao kao prorok, zato sam ga poštovao. Prorokov je govor tvrd, prijeteći, vehementan jer predstavlja brigu pastira za stado koje razdiru čopori krvopija. A njih je bilo i tada, u doba starog Izraela, pa i u Isusovo vrijeme, i danas, naravno.

Kod nas su ti kriminalci, pljačkaši javnog dobra, neprijatelji običnih ljudi koncentrirani u vladajućoj stranci za koju mislim, sasvim otvoreno, da treba proći ozbiljno i temeljito preispitivanje.

Ne tvrdim time da lopova nema izvan HDZ-a?! Ali, majko mila, kako pak ovi kradu od kad je Republike Hrvatske? Nemilice!

Dakle, pitali su se mnogi: smije li svećenik nekoga nazvati ”idiotom” i što se pod tim misli?

Isus kaže ovako farizejima i onima koji zlostavljaju i varaju narod:

”Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.” (Vidi: Mt 12, 33-35).

Ili, pak, ovako (vidi: Mt 23, 13-32): ”Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe. Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci!” (Pazite ovo: Isus kaže: ”Budale i slijepci”).

”Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.”

”Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!”

”Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.”

”Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!”

Zašto se vraćam don Ivanu Grubišiću? Zato što je, konačno, sazrelo vrijeme (Hrvatska, na žalost, nije znala dovoljno prepoznati vrlo važne poruke Ive Josipovića u njegovoj drugoj kampanji za predsjedničke izbore) za govor o budućnosti Hrvatske. Valja znati govoriti kada je najteže, kada se na horizontu pojavljuju crni oblaci, kada gotovo svi pametni ljudi najavljuju zaista crne dane

”Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?” (Mt 23, 33).

Dakle, sve je jasno. Don Ivan nije griješio, niti Isus pretjeruje (kao ni proroci prije njega).

Ovo neka bude i odgovor onima koji kažu da sam pretjerivao u kritici nekih političara počevši od Kolinde Grabar-Kitarović!

Don Ivana više nema. Ali djelo don Ivana je odista veliko i neke naše razlike ne bi trebale biti prepreka da mu se oda dužno poštovanje, priznanje i da mu se iskaže zahvalnost.

Naučio nas je misliti. Borio se za opće dobro. Bio je dobar župnik, siromašan svećenik, po mjeri, rekli bismo, pape Franje.

Hvala ti na svemu, poštovani don Ivane, čovječe nadasve!

Čitam, dakle, budalaštine koje izgovaraju neki izabrani političari, čitam i skandaliziran sam proustaškim stavom biskupa Vlade Košića da bi trebalo maknuti SPC i osnovati autokefalnu HPC!

Čitam, čitam, čitam… Pa pišem. Neke ljude i savjetujem. Uostalom, odgovoran sam za vođenje ovoga portala. I to zahtijeva silan napor i veliku koncentraciju.

Valja izaći na kraj s ”idiotima”: to mi na Autografu svi do jednoga razumijemo.

Svi mi znamo da don Ivan Grubišić nije griješio u ocjenama i analizama. A znamo i još nešto, što je fundamentalno važno: intelektualci i novinari, ili teolozi ne trebaju težiti tomu da budu dio neke elite moći. Ali moraju paziti da opstane društvo koje njeguje velike humane ideje. U protivnomu svršit će, opet, u nasilju i samouništenju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora