Slučaj Bjelovarac: Vijeće časti HND-a je besmisleno

Čitateljica (podaci poznati redakciji), nezadovoljna učincima Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva, moli da ju javno podržimo u nastojanju da se stvore uvjeti u kojima mediji (vlasnici, urednici i novinari) više ne bi radili drugim obiteljima to što su radili njoj i njezinoj obitelji nakon samoubojstva njihova sina.

Podržavam čitateljicu i predlažem da se prekine sa zabludama o

djelovanju Novinarskog vijeća časti. To Vijeće samo formalno djeluje, redovito održava sjednice, razmatra prekršaje i izriče (nerijetko i promašene) mjere, sve praktično bez ikakvog učinka.

Razlog nezadovoljstva čitateljice je ”topla vodica” Vijeća časti u ocjeni niza novinskih tekstova o nesreći njezina sina objavljenih u Bjelovarcu novom u broju 2 od 17. rujna 2015. i tjedniku Bjelovarac u broju 8 od 29. listopada 2015. godine.

Prvi tekst u Bjelovarcu novom u broju 2 od 17. rujna 2015. godine je nepotpisan, tobože redakcijski, a odgovorna urednica je Ivanka Štedul.

Sporni napisi obrađeni su tzv. ”crnokronikaškom tehnikom” na razini obrade tračeva. Tračevi (znatiželja) su ono što je nekad bio ”finiji” način da se informiramo o novim susjedima ili novom kolegi na poslu, što je preraslo u tzv. ”tabloidnu kulturu” koja se opsesivno bavi privatnim životima javnih, ali i ”običnih”, možda malo istaknutijih osoba 

Drugi tekst u tjedniku Bjelovarac potpisala je Mirjana Rosić-Zrinski, a odgovorni urednik je Robert Veseljak.

Nakladnik Bjelovarca novog i tjednika Bjelovarac je tvrtka Bjelovarac d.o.o., a vlasnik je (prema Registru Trgovačkog suda u Bjelovaru) Zvjezdan Crlenjak (OIB 41578732400).

Aleksej Gothardi Pavlovsky je kao predsjednik Novinarskog vijeća čitateljici napisao da Novinarsko vijeće časti ne može izricati stegovne mjere ”novinarima koji nisu članovi Hrvatskog novinarskog društva, već ih samo može upozoriti da se nisu držali principa novinarske profesije”.

A Gothardi Pavlovsky je to napisao jer Ivanka Štedul, Mirjana Rosić-Zrinski, Robert Veseljak i Zvjezdan Crlenjak ”nisu članovi Hrvatskog novinarskog društva”.

Znači, čitateljica se ”bez veze” obratila Novinarskom vijeću časti, osim ako prekršitelji (dragovoljno) ne shvate ozbiljno ”upozorenje Novinarskog vijeća časti da se u medijima treba pridržavati principa novinarske profesije”.

Sporno je, međutim, što se u navedenim medijskim prilozima svjesno i namjerno ignoriraju profesionalna i etička načela te osobito Smjernice o medijskom izvještavanju o samoubojstvima.

Prema Kodeksu časti hrvatskih novinara (čl. 16.): ”Vijesti o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava se ne naglašavaju, te ih treba svesti na najmanju moguću mjeru, uz poseban obzir kad je riječ o djeci. Potrebno je pridržavati se stručnih smjernica za izvještavanje o samoubojstvima”.

A u stručnim smjernicama o medijskom izvještavanju o samoubojstvima postoji šest pravila kako NE TREBA izvještavati.

NE objavljivati fotografije i oproštajne poruke, NE izvještavati o specifičnim detaljima, NE davati pojednostavljena objašnjenja, NE praviti senzaciju, NE koristiti religijske ili kulturne stereotipe i NE okrivljavati nikoga.

I svih šest ovih pravila je prekršeno u izdanjima nakladnika Bjelovarac novi d.o.o. vlasnika Zvjezdana Crlenjaka, urednice Ivanke Štedul i urednika Roberta Veseljaka, te suradnice Mirjane Rosić-Zrinski.

U problematičnim tekstovima se tendenciozno navode ”stari citati psihijatra Vinka Čatipovića, izrečeni u posve drugom kontekstu”, što je suprotno svim zakonskim i profesionalnim novinarskim odredbama i načelima.

Skupina građana okupljena u Novinarskom vijeću časti kojoj je, kako je nedavno rekao Zdenko Duka, bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, ”teško ići protiv svojih vlasnika”, zbunjena svim tim sponzorskim, političkim i vlasničkim podvalama u medijima ”kaznila” je, protivno načelima slobode izražavanja novinara, Nikolu Bajta zbog satire, ali ne može ništa novinskom nakladniku tvrtki Bjelovarac novi d.o.o. vlasnika Zvjezdana Crlenjaka, urednici Ivanki Štedul i uredniku Robertu Veseljaku, te suradnici Mirjani Rosić-Zrinski

Sporni napisi obrađeni su tzv. ”crnokronikaškom tehnikom” na razini obrade tračeva. Tračevi (znatiželja) su ono što je nekad bio ”finiji” način da se informiramo o novim susjedima ili novom kolegi na poslu, što je preraslo u tzv. ”tabloidnu kulturu” koja se opsesivno bavi privatnim životima javnih, ali i ”običnih”, možda malo istaknutijih osoba.

U hrvatskom izdavaštvu to postaje javan posao u kojem “novinari” (suradnici koji to zapravo nisu) zarađuju za život kopajući tračeve za masovnu publiku. U nedostatku drugih ”crna kronika” je najjeftiniji izvor ”tračeva” (postoji i pojam ”masni trač”).

Neki tračaju jer žele naškoditi nečijoj reputaciji, šireći priče ili sumnje o nečijem moralnom podbačaju. U pozadini to najčešće ima više veze s osobom koja trač prepričava, a manje s onom koju se trača.

Ovisni suradnici u medijima, psihopatizirani urednici i bezočni hrvatski medijski vlasnici suprotno temeljnim ljudskim pravima objavljuju privatne priče (s podacima, fotografijama) bolesno željni veće čitanosti, slušanosti ili gledanosti i financijske dobiti, odnosno profita.

Čitatelji, gledatelji, konzumenti trač – informacija ne podnose opširne analize stručnjaka o problemu. No, kad su ispred njih ljudska autentična priča o nekome koga površno znaju i osoba koja tu priču priča (umjesto onoga o kome se radi), e, onda je to ”gledljivo, čitljivo, plijeni pažnju”, osobito ako su ”spretni” režija i tekst.

Neke sudbine je moguće obraditi na taj način, ali ne i one čijim pričanjem se narušavaju ljudska prava onih o kojima je riječ ili njihovih obitelji.

A hrvatsko pravosuđe je takvo kakvo jest, nema puno specijaliziranih i nepristranih sudova ni odvjetnika koji bi se borili za prava, u pravilu, ”slabije strane”, odnosno unesrećenih obitelji protiv, kako čitateljica kaže, ”moćnih lokalnih izdavačkih lobija”.

S obzirom na to da su učinci djelovanja Vijeća časti zanemarivi, to Vijeće časti bi trebalo (možda i privremeno) prestati raditi ili zastati u radu, odnosno ukinuti ga dok se ne stvore uvjeti za njegovu djelotvornost.

Ovako se stvara lažna slika o profesionalnoj novinarskoj časti suprotna stvarnosti u kojoj prevladavaju nemoralna i neprofesionalna ”sponzorirana” divljanja opskurnih vlasnika medija i njihovih plaćenika.

Skupina građana okupljena u Novinarskom vijeću časti kojoj je, kako je nedavno rekao Zdenko Duka, bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, ”teško ići protiv svojih vlasnika”, zbunjena svim tim sponzorskim, političkim i vlasničkim podvalama u medijima, ”kaznila” je novinara Nikolu Bajta zbog satire protivno načelima slobode izražavanja, ali ne može ništa nakladniku tvrtke Bjelovarc novi d.o.o. vlasnika Zvjezdana Crlenjaka, urednici Ivanki Štedul i uredniku Robertu Veseljaku, te suradnici Mirjani Rosić-Zrinski.

Bolje je ukinuti to Vijeće nego održavati zabludu da postoji unatoč tome što su učinci njegovih izrečenih mjera praktično zanemarivi.

S obzirom na to da su učinci djelovanja Novinarskog vijeća časti zanemarivi, to Vijeće bi trebalo (možda i privremeno) prestati raditi ili zastati u radu, odnosno ukinuti ga dok se ne stvore uvjeti za njegovu učinkovitost. Ovako se stvara lažna slika o profesionalnoj novinarskoj časti suprotna stvarnosti u kojoj prevladavaju nemoralna i neprofesionalna ”sponzorirana” divljanja opskurnih vlasnika medija i njihovih plaćenika.

U zemljama s razvijenim novinarstvom se prekršiteljima etičkih, zakonskih odredbi i humanih načela u medijima dodjeljuju ”crveni kartoni”, najčešće uz pravomoćno dosuđivanje iznosa za naknadu štete za koje je unaprijed sigurno da ih vlasnik medija – prekršitelja, urednici i novinari ne mogu platiti, da bi ih se na taj način trajno isključilo iz medijskog prostora.

U Hrvatskoj, nažalost, čitateljici možemo samo dati javnu podršku. Svjesni unaprijed da hrvatski moćnici ne žele slobodno i neovisno novinarstvo jer im treba ovakvo u kojem se može što se hoće bez posljedica.

A ni većina urednika i suradnika u hrvatskim medijima koji imaju ugovore o radu, koji se tim ugovorima ”moraju” odreći novinarskih autorskih prava i prenijeti ih na poslodavca, koji prema Zakonu o radu moraju izvršavati naloge poslodavca (u radno vrijeme koje im odredi, u prostorijama i na sredstvima poslodavčevim), ne usuđuju se istupati neovisno i u skladu s profesionalnim i etičkim načelima neovisnog i slobodnog novinarstva.

I na završetku još jednom prenosimo dio iz Smjernica o tome Kako izvještavati o samoubojstvima:

Statističke podatke treba tumačiti pažljivo i ispravno. Treba koristiti autentične i pouzdane izvore informacija. Usprkos pritisku treba pažljivo postupati sa spontanim komentarima.

Uopćavanja na osnovi malih brojeva zahtijevaju posebnu pažnju i treba izbjegavati izraze kao što su “epidemija suicida” ili ”mjesto s najvišom stopom suicida”.

Treba odoljeti izvještavanju o suicidalnom ponašanju kao “razumljivom odgovoru na društvene i kulturne promjene ili degradacije”.

Senzacionalističke reportaže o samoubojstvima trebalo bi uporno izbjegavati, naročito kada je riječ o poznatim osobama.

Treba izbjeći pretjerivanje.

Treba izbjegavati fotografije umrlog, upotrijebljenog načina i scene samoubojstva.

Naslovi na prvoj stranici nikada nisu idealno mjesto za reportaže o samoubojstvima. O samoubojstvu ne treba govoriti kao o neobjašnjivom ili pak pojednostavljeno. Treba izbjegavati detaljan opis načina i nabavke sredstava.

U zemljama s razvijenim novinarstvom se prekršiteljima etičkih, zakonskih odredbi i humanih načela u medijima dodjeljuju ”crveni kartoni”, najčešće uz pravomoćno dosuđivanje takvog iznosa za naknadu štete za koje je unaprijed jasno da ih vlasnik medija – prekršitelja, urednici i novinari ne mogu platiti, da bi ih se na taj način trajno isključilo iz medijskog tržišta

Neovisni profesionalni novinari to znaju.

Upravo zbog toga vlasnici medija kao što je Zvjezdan Crlenjak umjesto profesionalnim neovisnim novinarima ozbiljne teme povjeravaju ”urednicima” i ”suradnicima” spremnima ne pridržavati se zakonskih odredbi, etičkih i profesionalnih načela neovisnog novinarstva.

Vlasniku Crlenjaku to omogućuje, među ostalima, i Hrvatsko novinarsko društvo pasivnošću svojih članova kojima je ”teško ići protiv ‘svojih’ poslodavaca – vlasnika”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora