novinarstvo s potpisom
Da je put u pakao popločan dobrim namjerama, svjedoči još jedan proturječni dokument koji je izašao iz briselske birokratske radionice. Vraćajući se s apostolskog putovanja na Cipar i u Grčku, papa Franjo je, na pitanje ciparskog novinara Costandinosa Tsindasa o ”pitanju dokumenta EU-a o Božiću” odgovorio, da je dokument Europske unije o Božiću – anakronizam.
Pritom je dodao da je to – odnosno taj dokument – plod mode ”razvodnjenog sekularizma”.
Papa svakako ima pravo kada spominje da je ovaj dio dokumenta anakronizam, i to baš onaj dio u kojem se daje sljedeća smjernica: ”Izbjegnite pretpostavku da su svi kršćani. Niti svatko slavi kršćanske praznike i niti ih svi kršćani slave istoga datuma. Budite osjetljivi na činjenicu da ljudi imaju različite vjerske tradicije i kalendare”.
Zato bi trebalo, kažu upute iz EU-a, umjesto iskaza ”Vrijeme Božića je stresno”, upotrijebiti iskaz ”Vrijeme praznika je stresno”, ili dodati: ”…za one koji slave Božić, Hanuku”.
Međutim, ova uputa je samo jedna od mnogih smjernica o inkluzivnoj komunikaciji kakvu bi trebali njegovati zaposlenici europskih institucija.
Dokument, koji je na brzinu povučen jer je izazvao previše negativnih reakcija u samim institucijama Europske unije, zapravo se odnosi na jačanje jednakosti i nediskriminacije kroz promjenu tradicionalne komunikacije koja obiluje anakronim stereotipima i konstrukcijama koje diskriminiraju ljude po rodnoj osnovi, po rasnom i etničkom porijeklu, po invalidnosti, po životnoj dobi i, na kraju, po kulturnoj osnovi, životnom stilu i vjerovanjima.
Suvremena komunikacijska teorija već je odavno usvojila kao znanstvenu istinu da je naš svakodnevni jezik, pa tako i jezik političke komunikacije, preplavljen diskriminatornim jezičnim formama koje su proizvod anakronih pogleda na svijet.
Štoviše, takvi su sadržaji, ali bez spominjanja Božića, već pred nekoliko godina izneseni u drugim dokumentima Europske unije kao što su: Stilski vodič Europske unije, Rodno neutralni jezik u Europskom parlamentu, Inkluzivna komunikacija u Glavnom tajništvu Vijeća Europske unije, Skup alata o rodno osjetljivoj komunikaciji Europskog instituta za jednakost spolova i, konačno, Međuinstitucionalni stilski vodič.
No dok se ti dokumenti drže zadaće uklanjanja diskriminacije po osnovi roda, životne dobi, invalidnosti, rasnog i etničkog porijekla, ovoga puta su autori ovih smjernica pretjerali preko granice zdravog razuma, ne samo kada sugeriraju da se ”Božić” ima zamijeniti ”razdobljem praznika”, već kada se sugerira da se izbjegava navođenje osobnih (odnosno ”krsnih”, kako se to često rabi na engleskom) imena koji su tipični samo za jednu religiju.
Tako ispada da bi trebalo izbjegavati reći ”Marija i John (Ivan) su međunarodni par”, već bi umjesto toga trebalo upotrebljavati druga imena, kao, primjerice, ”Malika i Julio su međunarodni par”.
Ovo su samo eklatantni primjeri nonsensa koji su formulirani u biroima Europske unije.
Papa Franjo je, doduše, doveden u zabludu kada ga novinar pita za ”dokument EU-a o Božiću”. I to je jedan primjer tendenciozne komunikacije, jer se tako Papu navodi da govori o ”dokumentu EU-a o Božiću”, tamo gdje je to tek jedna od 26 uputa, pa bi tako izgledalo da se EU obrušila baš na Božić.
Pa će onda Papa, pogrešno naveden od novinara da govori o ”dokumentu EU-a o Božiću”, pomisliti da je riječ o zatiranju religije, što su mnoge diktature to pokušavale učiniti, od Napoleona, do nacističke i komunističke diktature, kako kaže Papa.
I Papa je tu bio zaveden neadekvatnom komunikacijom, koja po načelu reductio ad absurdum svodi dokument koji govori samo u jednoj od 26 uputa, na jednoj od 30 stranica, o nekoj religioznoj temi.
Ali to ne amnestira autore ovog dokumenta za optužbu od manjka senzibiliteta za vjerske osjećaje ne samo kršćana, već i pripadnika drugih religija.
Naprotiv, pošto religijska kultura spada u baštinu čovječanstva, treba se s dužnim poštovanjem odnositi prema vjerskim praznicima svih konfesija u Europi, a to znači osim kršćanske vjere (uključivši i pravoslavnu), i islama i židovske vjere.
Zato su eurobirokrati, koji su sastavljali ovaj dokument, morali povesti računa da se u okviru inkluzivne komunikacije ne podcjenjuju vjerski osjećaji ni kršćana ni pripadnika drugih religija, kao što je to islam, vjera koja samo u Europi ima 46 milijuna sljedbenika, i židovska vjera koja spada u povijesne religije Europe, desetkovane holokaustom i pogromima širom europskog kontinenta kroz stoljeća.
Europska komisija je promptno reagirala povukavši ovaj dokument u cjelini, a na meti javne kritike našla se europska povjerenica za jednakost (spolova) u Komisiji Ursule von der Leyen, Maltežanka Helena Dalli.
Helena Dalli je kao ministrica u laburističkoj vladi Josepha Muscata, i kao doktorica političke sociologije i profesorica na mnogim europskim sveučilištima, uspjela progurati u Malti najnaprednije zakonodavstvo iz područja rodne jednakosti: predložila je zakon o građanskim brakovima, zakon o pravu na rodni identitet, zakon o homoseksualnim brakovima, o zaštićenoj oplodnji i, konačno, na njenu su inicijativu Ujedinjene nacije proglasile 11. veljače kao Međunarodni dan žena u znanosti.
No kao što vidimo, može se u inzistiranju na političkoj korektnosti i pretjerati: Dalli je priznala, da je dokument morao biti bolje razrađen i prodiskutiran prije nego što je u ovom obliku pušten u javnosti.
To, međutim, pokazuje da i put u pakao može biti popločan dobrim namjerama. Papa je iskoristio ovaj povod da podsjeti da Europska unija mora preuzeti u ruke ideale otaca utemeljitelja, koji su bili ideali jedinstva, i ne smije utirati put ideološkoj kolonizaciji, uniformiranju zemalja naspram njihovoj raznolikosti.
To i jest bila namjera očeva-osnivača EU-a: Jeana Monneta, Roberta Schumana, Konrada Adenauera, Alcideja De Gasperija, koji su i skovali moto o jedinstvu kroz različitosti.
Ali opet, zaključuje Papa u tom susretu s novinarima prilikom povratka u Rim, Europa mora biti zasnovana na demokraciji, jer je demokracija blago civilizacije, koju ugrožava pojava populizma.
A populizam završava u nacizmu, kaže Papa, za razliku od onog prirodnog osjećaja poštovanja identiteta koji on naziva ”narodnjaštvo”.
Papa nije, kako sam kaže za sebe, ”znanstveni političar”, on govori iz svog vjerskog uvjerenja i tu prokazuje ono što će, na primjer, jedan njegov dobar prijatelj, argentinski sociolog Torcuato di Tella, formulirati točnije: treba razlikovati zdrav osjećaj pripadnosti narodu, od bolesnog, patološkog izvrtanja patriotizma koje završava u populističkom nacionalizmu, i koji je čovječanstvu donio neizmjerne boli i razaranje ljudskosti.
U tom smislu, i Europska unija mora biti opreznija i pokazivati veći senzibilitet u poštovanju vjerskih identiteta svojih građana.
Inkluzivna komunikacija na tom polju značila bi, u tom smislu, i smanjenje broja kršćanskih praznika u Hrvatskoj (Hrvatska je jedna od zemalja s najvećim brojem katoličkih praznika u Europi), i dostojanstvenu proslavu najvećih praznika drugih religija: pravoslavnog Božića, Bajrama i Hanuke, na jednakoj osnovi kao i katoličkog Božića.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.