autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Slučaj Orašje: nerazumijevanje svrhe suđenja za ratne zločine

AUTOR: Autograf / 04.11.2016.

Unlike Povodom uhićenja deset bivših pripadnika HVO-a u Orašju, BiH, u Hrvatskoj je dano niz izjava u kojima se praktično zahtjeva politički pritisak na BiH kako do istrage tim osumnjičenima za ratne zločine ne bi došlo.

Takav politički pritisak na BiH bila bi potpuno pogrešna politika, nedostojna jedne civilizirane i europske pravne države, loša po hrvatsko pravosuđe i štetna za međunarodni ugled RH.

Prema dostupnim informacijama optužbe su teške, ubijanja, mučenja, silovanja.

Nažalost nedvojbeno je da su se neki od tih zločina dogodili, dvojbeno je samo tko ih je počinio, tko je kriv da zločini nisu spriječeni, tko je odgovoran da direktni počinioci nisu do sada procesuirani.

Nažalost nedvojbeno je da su se neki od tih zločina dogodili, dvojbeno je samo tko ih je počinio, tko je kriv da zločini nisu spriječeni, tko je odgovoran da direktni počinioci nisu do sada procesuirani

Da je mjera pritvora u slučaju osumnjičenih koji imaju dvojno državljanstvo i visoko su (bili) pozicionirani u vojsci i/ili politici opravdana, hrvatsko pravosuđe ima vrlo konkretna iskustva.

Građanima BiH u ovom predmetu treba osigurati pravedan i nepristran istražni postupak kao i sve druge potencijalne pravosudne radnje.

Kako osumnjičeni imaju i hrvatsko državljanstvo prirodan je interes RH ali bi djelovanje RH, kao pravne i civilizirane države, trebalo ići u smjeru dostavljanja sve relevantne dokumentacije, osiguranja međunarodnih promatrača i kvalitetne obrane, da se učini sve kako bi postupak bio pravedan i nepristran.

Pošteno suđenje za ratne zločine gotovo je jedini način da se koliko toliko obešteti žrtve te da se država, njeno pravosuđe i njena politika distanciraju od zločina i to ne samo deklarativno

Suđenja za ratne zločine uvijek je pratila prevelika politizacija. Izjave poput one generala Miljavca ”da on ima informacije koje bi mogle zatresti bošnjački dio i s kojima bi mogao izaći ako se ide na pokazivanje mišića”, pokazuju potpuno nerazumijevanje svrhe suđenja za ratne zločine.

Za pristojnu pravnu državu to nisu sredstva za međusobna politička ucjenjivanja; pošteno suđenje za ratne zločine gotovo je jedini način da se koliko toliko obešteti žrtve te da se država, njeno pravosuđe i njena politika distanciraju od zločina i to ne samo deklarativno.

Za Građanski odbor za ljudska prava GOLJP, Zoran Pusić

Za Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelič

Još tekstova ovog autora: