Smanjiti hrvatsko-talijanski diplomatski pritisak na Sloveniju

Veliki publicitet dobila je u hrvatskim medijima, prošlog tjedna, zajednička izjava ministara vanjskih poslova Italije, Hrvatske i Slovenije koji su se sastali u Trstu da bi, na inicijativu Italije, obznanili talijansku i hrvatsku namjeru da proglase Ekonomsku ekskluzivnu zonu (EEZ) u Jadranu.

Ta je inicijativa prikazana u diplomatskim krugovima kao primjer uspostavljanja koordinirane zajedničke suradnje između triju zemalja kada je u pitanju zaštita Jadrana i ”integralni pristup” za očuvanje ambijenta, prevenciju rizika za Jadran, poluzatvoreno more s intenzivnim pomorskim prometom.

Kao i svaki diplomatski dokument u stilu think positive – misli pozitivno, istaknuti su oni elementi oko kojih postoji suglasnost. A to su da sve te tri priobalne zemlje dijele viziju Jadrana kao mosta koji ujedinjuje sve narode u regiji i predstavlja izvor blagostanja i prosperiteta za sve.

Ali, ima jedan ali – zajedničku izjavu je pustio u ”diplomatski promet” domaćin skupa u Trstu, a to je bio talijanski ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio. Hrvatska strana ju je prikazala kao fait accompli, što u diplomatskom žargonu znači ”gotova stvar”, ali je zato slovenska strana odbila potpisati tu izjavu.

Treći stavak izjave, naime, govori o tome da su talijanska i hrvatska strana ažurirali treću stranu, slovenskog ministra vanjskih poslova o njihovim inicijativama za proglašenje Ekskluzivne ekonomske zone.

Međutim, Slovenija je s pravom izrazila svoje rezerve na ovakav dvostrani potez, bez obzira što se Italija i Slovenija pozivaju na to, da će proglašenje Ekskluzivne ekonomske zone biti ostvareno vodeći računa o punom poštovanju načela međunarodnog prava, Konvencije UN-a o pravu mora i prava Europske unije.

Veliki publicitet dobila je u hrvatskom tisku zajednička izjava ministara vanjskih poslova Italije, Hrvatske i Slovenije koji su se sastali u Trstu da bi obznanili talijansku i hrvatsku namjeru da proglase Ekonomsku ekskluzivnu zonu (EEZ) u Jadranu

Osim verbalne, formalne i protokolarne izjave u četvrtom stavku da su sve tri države angažirane u ”dubokom europskom duhu” za poboljšanje suradnje u svrhu zaštite Jadrana, za približavanje ljudi s obala našeg mora i zajedničku transformaciju ovog prostora u područje zajedničke koegzistencije, izjava sadrži i ključni stavak, preformuliran na inzistiranje Slovenije.

Taj ključni stavak govori da su se ministri suglasili da će nastaviti raspravu na trilateralnoj osnovi, fokusiranu na zajedničke mogućnosti suradnje na ključnim područjima, uključujući ekonomski razvoj, povezanost prostora i ljudi, plavu ekonomiju i punu zaštitu Jadranskog mora.

U tu svrhu, tri zemlje će ustanoviti jedan mehanizam unaprijeđene suradnje na političkoj i ekspertskoj razini, te su se ministri dogovorili da će se sljedeći trilateralni susret održani u prvom tromjesečju 2021. godine.

Zašto su slovenski diplomati odbili potpisati ovu izjavu? U prvom redu zato, što su za tu inicijativu – koja je glavni motiv sazivanja ovog trilateralnog sastanka – saznali iz novina, odnosno medija, a tek onda su proradili diplomatski kanali.

Zapravo, ovdje se radi o jednoj ishitrenoj, žurnoj inicijativi koja je potekla od talijanskog ministra Di Maia.

Razlog takvoj inicijativi je ”složena situacija”, a to je uobičajeni eufemizam diplomatskog komuniciranja, talijanske vlade koja se nalazi pred udarom opozicije, i to desnih i krajnje desnih snaga koje ju kritiziraju zbog zbrkane reakcije na pandemiju Covida, na ishitrene mjere koje brzo donose, da bi se isto tako i brzo mijenjale.

U tom smislu dezorijentacija talijanske vlade nije ništa veća od isto takve dezorijentacije u redovima hrvatske vlade, koja kao i talijanska preko svojeg stožera donosi, mijenja i demantira odluke lutajući od jedne do druge krajnosti.

U takvoj situaciji, kao što kaže Machiavelli, svaki razboriti vladar mora pažnju javnosti usmjeriti na vanjsku opasnost, tako da se pažnja domaće javnosti skrene s domaćih problema na vanjskopolitička pitanja i sporove. Po mogućnosti, smatra Machiavelli, tu uvijek dobro dođe neka međunarodna kontroverza, pa i prijetnja ratom.

No mi nismo više – ili bi bar tako trebalo biti – u vremenima kada je Europa bila rastrgana ratovima i kada je za svaku vladu i njene probleme to bio laki posao – usmjeriti pažnju javnosti na vanjsku situaciju i na vanjske opasnosti.

Sada je, u duhu ideje europskog ujedinjenja i prevladavanja granica u Europi, ovaj mogući izgovor pretvoren u mnogo bolju alternativu, a to je pokazati inicijativu za unapređenje suradnje u ”europskom duhu”.

Talijanskom ministru Di Maiu dobro je došla ova ideja da Italija proglasi Ekskluzivnu ekonomsku zonu, jer time može opravdati i svoje političko djelovanje, baš on koji je bio najmanje očekivano kadrovsko rješenje za ministra vanjskih poslova jedne tako velike i značajne zemlje kao što je Italija.

Bez formalnog visokoškolskog obrazovanja, s oskudnim znanjem stranih jezika, njegovo je imenovanje za ministra vanjskih poslova doživljeno kao izazov bačen u lice talijanskoj diplomaciji, s velikom profesionalnom tradicijom i ugledom u svijetu.

Otuda i objašnjenje zašto je Di Maio lansirao ovu inicijativu: da svom resoru priskrbi još jednu ”proaktivnu inicijativu” u europskom duhu, da onemogući trećim zemljama da se u Jadranskom moru bave ribolovom, i da na kraju u suučesništvu Hrvatske pokaže konstruktivnost talijanske vanjske politike.

Istini za volju, Italija je prema Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina bila i više nego konstruktivna, pogotovo kad je bilo riječi o hrvatskoj kandidaturi za članstvo i u NATO-u i u Europskoj uniji. Italija se u ovim dvama slučajevima ponijela kao sponzor hrvatskog članstva i u jednoj i u drugoj organizaciji.

I sada je izgledalo da će talijanska diplomacija, u dogovoru s Hrvatskom, upisati sebi još jedan pozitivan poen. Hrvatska je spremno prihvatila talijansku inicijativu jer nije još uvijek prežalila odustajanje od ZERP-a, Zaštićenog ekonomsko-ribolovnog pojasa, na kojemu je izgradila cijelu vanjskopolitičku strategiju dominacije na Jadranu, čemu se usprotivila Europska unija i Hrvatska je morala reterirati.

Sada je Hrvatska vidjela u ovoj inicijativi još jednu mogućnost za pritisak na Sloveniju, koja inzistira da Hrvatska prihvati odluke Arbitražnog suda o razgraničenju na moru i kopnu iz 2017.

Naime, proglašenje ovih dvaju pojaseva, odnosno zona – talijanske i hrvatske – znači de facto dvostranu podjelu interesa na Jadranu, a Slovenija kao najmanja zemlja na sjevernom Jadranu itekako ima razloga za zabrinutost.

Italija i Hrvatska moraju usporiti svoj hod prema donošenju formalnih odluka o ekonomskim zonama, baš u interesu trilateralne suradnje, sve dok se to pitanje na raspravi, trilateralno, na ekspertskoj i političkoj razini, bez žurbe i s punim poštovanjem prava Slovenije da iznese sve svoje primjedbe i sugestije

Državna tajnica u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova Andreja Metelko Zgombić izjavila je nakon ovog trilateralnog sastanka da proglašenje EEZ-a neće narušiti prava Slovenije, jer kroz gospodarske pojaseve postoji sloboda plovidbe, tako da će prava trećih država i dalje biti zaštićena.

Zabrinutost Slovenije ogleda se u prvom redu u žurbi kojom Italija i Hrvatska žele proglasiti ove zone. Metelko Zgombić je najavila da će Hrvatski sabor to učiniti već u siječnju sljedeće godine, a zaključak trilateralnog sastanka u Trstu je da se stvar mora raspraviti na ekspertskoj razini, da bi se uklonili svi mogući nesporazumi.

Naravno, za Sloveniju je i jedan od preduvjeta za proglašenje hrvatske zone pitanje definitivnog rješenja granice, a koja je određena odlukom Arbitražnog suda iz 2017., što Hrvatska ne priznaje. Hrvatska nema ni riješenu granicu s Crnom Gorom, što sve daje dojam da se Italija i Hrvatska ponašaju kao neke velesile na Jadranu, minorizirajući ulogu onih drugih malih država koje se nalaze na obalama Jadrana.

Prije proglašenja te zone, Hrvatska bi morala riješiti granična pitanja sa svojim susjedima, Slovenijom i Crnom Gorom, u onom duhu koji je i preporučila Europska komisija, a to je – prihvaćanje odluka međunarodne arbitraže.

A to znači da i Italija i Hrvatska moraju usporiti svoj hod prema donošenju formalnih odluka o ekonomskim zonama, baš u interesu trilateralne suradnje, sve dok se to pitanje na raspravi, trilateralno, na ekspertskoj i političkoj razini, bez žurbe i s punim uvažavanjem prava Slovenije da iznese sve svoje primjedbe i sugestije. I da s pravom traži implementaciju odluke arbitražnog suda o granici s Hrvatskom, onako kako je to formulirala Europska komisija 4. srpnja 2017.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora