autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Smjenjivanja u Plenkovićevoj vladi: film strave

AUTOR: Ante Tomić / 01.02.2020.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Gledate li filmove strave, primijetili ste da u gotovo svima ima jedan više ili manje sličan prizor. Nekoliko mladića i djevojaka iz malog grada na američkom Srednjem zapadu, nekoliko nasmijanih, praznoglavih, razmaženih srednjoškolaca su se prvi puta u svome bezbrižnom životu suočili s nekakvim zlom, vampirom, vukodlakom, zombijem, s nespokojnom dušom bivšeg masovnog ubojice ili demonskim klaunom, nekakvim strašnim bićem koje živi u maglama između sna i jave, između ovoga i onoga svijeta.

Prvo ga je napao Brandon, mišićav, plavokos, zgodan, premda nešto glup quarterback srednjoškolske nogometne momčadi. Prišao mu je neustrašivo i ispalio, bang bang bang bang bang bang, svih šest punjenja iz sačmarice, a čudovište se samo streslo. Zlobno se nacerilo Brandonu, zgrabilo ga za vrat, podiglo od tla i zavitlalo njime o zid štaglja.

Zatim je krenula Linda, Brandonova djevojka navijačica, jedna koju smo dosad vidjeli samo kako žvače žvaku i kažiprstom uvrće krajeve kose. Ona je nasrnula sa sjekirom, s divljim je krikom zabila sve do ušica čudovištu u tjeme, a čudovište nije gotovo ni trepnulo. Pljusnulo je Lindu kao dosadnu muhu i ona se otkotrljala desetak metara po podu.

Rešetaju ih sve krupnijom sačmom iz svih novina i portala, ali čudovišta i dalje tvrde da su časno i pošteno radili i odlučno odbijaju odstupiti s dužnosti. Njima se, kaže, podmeće. Tvrde da im zna se tko podvaljuje, premda nikad zaista ne saznamo tko je to

Jednako su neuspješni bili i Molly, štreberica s protezom za ispravljanje zubi, koja je pokušala s bacačem plamena, kao i Henry, šmokljan s naočalama, koji je čudovište zapljusnuo kiselinom. Sve je bilo džaba dok nije Wong, Azijat kojega su uzeli u film valjda samo zbog rasne raznolikosti, podigao nekakav otkinuti debeli kabel i zaletio se sa žicama iz kojih je iskrilo. Pogođeno tisućama volti čudovište je neljudski vrištalo, treslo i pušilo i napokon, nakon duge agonije, beživotno srušilo.

Brandon, Linda, Molly, Henry i Wong dovukli su se na kraju stenjući, prljavi, izderani, čađavi. Lakše ozlijeđeni pomogli su teže ozlijeđenima ustati pa su se se svih petero zagrlili i zaridali od olakšanja, ne primjećujući da je sprženo i izrešetano demonsko stvorenje sa sjekirom u glavi nekoliko metara dalje još jednom ustalo.

Vidjeli ste svakako negdje ovaj prizor, u jednom od nastavaka “Strave u Ulici brijestova” ili “Vriska”, ili u ekranizaciji neke knjige Stephena Kinga. Naposljetku, ako i niste obožavatelj “Vriska” i Kinga, nešto slično gledali ste svaki put kad se smjenjuju hadezeovski ministri.

Smjenjivanje hadezeovskih ministara vrlo je nalik filmovima strave. Jedno se žanrovsko pravilo ponavlja bez iznimke u svim slučajevima.

Ministrica obori dijete vozeći automobil bez valjane vozačke dozvole i svi se uglas slože, gotovo je s njom. Nema šanse da preživi nakon ovoga. Ali, ne, ona ustaje i otresa prašinu, nije joj ništa. Čak ni kada kratko kasnije u njezinom dvorištu otkriju sumnjivo stečen luksuzni Mercedes.

Premijer je, čitamo, razgovarao s njom i nepodijeljeno je podržava. Ne vidi nikakvog razloga za njezinu ostavku ni kad se dozna da je ministrica isplatila trinaest milijuna tvrtki s jednim zaposlenim.

Učini vam se da biste lakše ubili vampira, vukodlaka, zombija ili demonskog klauna, nego što bi se riješili Gabrijele Žalac i Milana Kujundžića

Ono što bi svakog drugoga ubilo, na hadezeovcima ne ostavlja vidljivog traga. Ministri su neuništivi, ni vatra, ni voda, ni struja, ni hladno ni vatreno oružje ne mogu im ništa. Ostaju na dužnosti sprženi, sa sjekirom u tjemenu, i kad im nađu prepisan doktorat, i muljanje s franjevcima, i neprijavljenu vikendicu u Živogošću, i kuću u Remetama, i roštilj od stotinu pedeset četvornih metara, i da su umjesto kokošinjca sagradili vilu s bazenom, i da su omogućili izvlačenje milijuna iz upropaštenog Agrokora…

Rešetaju ih sve krupnijom sačmom iz svih novina i portala, ali čudovišta i dalje tvrde da su časno i pošteno radili i odlučno odbijaju odstupiti s dužnosti. Njima se, kaže, podmeće. Tvrde da im zna se tko podvaljuje, premda nikad zaista ne saznamo tko je to.

Osjetite se malodušno i obeshrabreno gledajući hadezeovske muljatore, kao oni gimnazijalci koji se u američkom filmu bez uspjeha suprotstavljaju strašnom stvorenju koje živi u magli između ovoga i onoga svijeta.

Učini vam se da biste lakše ubili vampira, vukodlaka, zombija ili demonskog klauna, nego što bi se riješili Gabrijele Žalac i Milana Kujundžića.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: