Solidarnošću protiv HDZ-ove histerije

Dobro je rekao ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić da je proteklih dana u Hrvatskoj na djelu “stožer za histeriju” na čelu s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. ”On je došao na lice mjesta misleći vjerojatno da može i dalje podmetati nogu. Neka se obrati svojim prijateljima Orbanu, Vulinu, Miloševićevim pionirima s kojima zajedno produciraju ovakvu histeriju. To je ista ekipa. Ti bi silom, žicom i oružjem pokušali riješiti stvar”, ustvrdio je ministar.

Zaboravio je ministar reći da je krila tim histeričarima dala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja si je umislila da može stvarati paralelni sustav vlasti, pa je ”delegirala” rušilačku aktivnost na kvalificiranog histeričara dr. Andriju Hebranga, inače nezaposlenog u tim stvarima i željnog ”aktivizma” otkako ga je s posla širenja histerije oko ”komunističkih zločina i jama” razvlastio ministar branitelja Predrag Matić.

Što želi ovaj stožer histeričara? Naravno, koristiti nesreću izbjeglica (dabome, bili su i ostali ratni profiteri) kako bi ušićarili koji glas više napuhavajući strah kod ljudi.

Ne postoji knjiga koja bi mogla sažeti sve komplicirane povijesti koje upravo prolaze kroz naš teritorij, a kamoli novinska kolumna koja bi obrazložila tko nam sve dolazi i zašto. Ali u jedno sam apsolutno siguran: možeš biti čovjek ili postati gnjida. Meni se HDZ od početka nije sviđao, pa im sasvim sigurno neću pljeskati sada kada se pokazuju onakvima kakvima ih pošten novinar mora prepoznati – kao gnjide

Plan HDZ-a je ne samo doći na vlast već i pripremiti teren za projekt ”domovinske sigurnosti” kako bi vratio obavezni vojni rok, za što se KGK zalagala u predizbornoj kampanji, i kako bi mogao zaposliti još najmanje 10.000 HDZ-ovskih uhljeba na poslovima vezanim uz vojsku i ”domovinsku sigurnost”.

Uopće ne treba štedjeti na kvalifikacijama. HDZ nudi sređivanje naših problema prema mađarskim, bolje rečeno, Orbanovim aršinima. Ako želite militarizaciju društva i vraćanje kotača povijesti unatrag, slobodno im dajte glas. Ali ja se od te opcije užasavam.

Ti su ljudi, jamčim, spremni vojsku slati i na vlastite građane i to onom brzinom kojom su potjernice koje su dizali protiv izmišljenih komunjara i Jugoslavena počeli potpisivati i protiv sirijskih i drugih došljaka. Moram priznati da sam bio jako skeptičan prema ”izabranoj” Predsjednici (koristim navodnike jer sam uvjeren da se u izborima na glasovima kralo i manipuliralo), ali nisam ipak bio toliko vidovit da kažem kako će KGK biti spremna sebe kao žena i majka toliko degradirati da će huškati na izbjeglice, a kod sugrađana raspirivati najodurniju ksenofobiju.

Gospođi Predsjednici preporučujem da prije spavanja i nakon što poljubi vlastitu djecu pročita izuzetan osvrt i apel našega kolege Renata Baretića koji s dopuštenjem prenosimo s tportala (”Djeca bez ijedne igračke”). Činjenica da ta žena nije bila u stanju, makar na simboličnoj razini, odnijeti jednog plišanog medu nekoj sirijskoj curici ili iračkom dječaku, već je zagovarala da se na njih krene puškama i bajunetama nešto je toliko strašno i žalosno da se zaista trebamo svi skupa bojati od toga da HDZ bude u stanju drmati s Pantovčaka i s obiju strana Markova trga. Bit će to naš sumrak. Već viđen? Još gori!

Čak i veće razumijevanje imam za pokvarenog taksista koji će uzeti 200-300 eura da izbjeglice prebaci s Glavnog kolodvora ili Velesajma do Harmice ili Bregane, nego što ga imam za ove koji bi u čizmama gazili preko izbjeglica. A za te nemam nikakvog razumijevanja jer takve političke spodobe prezirem iz dubine svoga stomaka koji mi se okreće kad ih vidim kako lažu i kako se pripremaju za novi krug pljačke.

Gospođi Predsjednici preporučujem da prije spavanja i nakon što poljubi vlastitu djecu pročita izuzetan osvrt i apel našega kolege Renata Baretića koji s dopuštenjem prenosimo s tportala (”Djeca bez ijedne igračke”). Činjenica da ta žena nije bila u stanju, makar na simboličnoj razini, odnijeti jednog plišanog medu nekoj sirijskoj curici ili iračkom dječaku, već je zagovarala da se na njih krene puškama i bajunetama nešto je toliko strašno i žalosno da se zaista trebamo svi skupa bojati od toga da HDZ bude u stanju drmati s Pantovčaka i s obiju strana Markova trga. Bit će to naš sumrak. Već viđen? Još gori!

Da podsjetim, moj drug papa Franjo je rekao da je ne primiti izbjeglicu ravno ratnom zločinu. Tima je to 90-ih bilo u opisu posla, pa nemojte ni na tren sumnjati da se ne bi odlučili za novi oblik ratnozločinačke aktivnosti.

Ne, ne pušem na hladno. Pokušavam gledati nekoliko koraka unaprijed. Tako sam prije dva mjeseca pokušao objaviti osvrt na portalu HRT-a (koji je zabranjen, pa sam ga objavio na Autografu) u kojem sam želio na vrijeme upozoriti na to da će tisuće izbjeglice nahrupiti na naše granice kada Mađarska završi branu i da se svi zajedno za to moramo pripremiti.

Sada pak želim na vrijeme dići glas i zamoliti svoje sugrađane da ne nasjedaju HDZ-ovskoj histeriji, da ne dopuste govor mržnje u obiteljima, na poslu, u prijateljskim krugovima ili u kafićima uz pivo. Kolegice i kolege urednike još jednom molim da ne dopuste takav mrziteljski diskurs pod člancima o izbjeglicama. Aktiviste civilnog društva da se pripreme ako nastupi dan kada će se opet, kao kada smo, na primjer, pokretali Antiratnu kampanju, Miramidu, CMS, HHO i slične inicijative, morati reći NE gaziteljima ljudskih prava i sloboda. Vjerske čelnike da ne budu stidljivi tumači Božjeg milosrđa, već vatreni zagovornici pravde i mira kakogod Boga nazivali ili mu se molili.

Nešto što sam jako dobro naučio stasajući kao aktivist i novinar pod posljednjom argentinskom vojnom diktaturom je da je najgore što se događa okrutnim vladarima (Kolinda Grabar-Kitarović se već takvom pokazala, a Tomislav Karamarko puca od volje da se pokaže još okrutnijim) da ih se razgoliti i pokaže upravo onakvima kakvi jesu – okrutnima i bešćutnima.

Naučio sam da se pravo novinarstvo od lošega razlikuje po tome da pravo vježba neku posebnu vrstu građanske osvete tako što ih prikazuje baš u najrealnijem svjetlu. U ovoj kolumni to činim već više od 20 godina i još jednom, ne slučajno na dan kada me je majka donijela na svijet, obećavam činiti i dalje.

Plan HDZ-a je ne samo doći na vlast već i pripremiti teren za projekt ”domovinske sigurnosti” kako bi vratio obavezni vojni rok, za što se KGK zalagala u predizbornoj kampanji, i kako bi mogao zaposliti još najmanje 10.000 HDZ-ovskih uhljeba na poslovima vezanim uz vojsku i ”domovinsku sigurnost”

Kakvo je to moje novinarstvo? Kakvo je to novinarstvo koje Autograf promovira?

Kulturi laži (prijevare ili manipulacije) treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Takvo novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Test svake istine, a onda i novinarske, leži, kako reče Heidegger, ”jedino u vjernosti pojedinca prema sebi samome”. Novinar, u slobodi i u poštovanju života i istine svakog bitka, služi istini.

Kao ljudska bića i novinari su moralna i razumna bića koja nastoje otkriti vezu između vjernosti sebi i vjernosti profesiji, te je u svakodnevnome djelovanju i ostvariti. Iz te uske povezanosti izrasta, po našem sudu, i snaga i vjerodostojnost svake, pa i novinarske profesije. A ona se mora temeljiti na istini: ponajprije na istini o sebi, potom na istini o vlastitom ponašanju i djelovanju, te na kraju na istini o novinarskoj profesiji kao i o novinarstvu i medijima danas.

Najkraće rečeno, naš etički kodeks glasi ovako: uvijek ćemo se boriti za napredak i reforme, za uljuđenu i građansku zemlju tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opačine ili korupciju, tako da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes egoističkih političara, da se uvijek suprotstavimo privilegijima, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego da stremimo oslobađanju od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje neovisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno, pa dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva.

Želim na vrijeme dići glas i zamoliti svoje sugrađane da ne nasjedaju HDZ-ovskoj histeriji, da ne dopuste govor mržnje u obiteljima, na poslu, u prijateljskim krugovima ili u kafićima uz pivo. Kolegice i kolege urednike još jednom molim da ne dopuste takav mrziteljski diskurs pod člancima o izbjeglicama. Aktiviste civilnog društva da se pripreme ako nastupi dan kada će se opet, kao kada smo, na primjer, pokretali Antiratnu kampanju, Miramidu, CMS, HHO i slične inicijative, morati reći NE gaziteljima ljudskih prava i sloboda. Vjerske čelnike da ne budu stidljivi tumači Božjeg milosrđa, već vatreni zagovornici pravde i mira kakogod Boga nazivali ili mu se molili

HDZ-ovi histeričari ne smiju proći sa svojim neciviliziranim, ako hoćete, i nekršćanskim planovima i namjerama. Kao i fašistima u Španjolskoj, moramo im moći reći NO PASARÁN, pa makar se oni oružjem probili među nama. Ali ne zagovaram oružani otpor, ja ne volim oružje. Pacifist sam. Uz to sam i educirana osoba da provodim striktnu kontrolu oružanih snaga, policiju i tajne službe (DCAF, Ženeva). Kolinda GK se lako hvata automatske puške i u tome uživa. Više je razloga, dakle, zbog kojih nisam za nju glasovao, ali jedan očiti je taj.

A važno je suprotstaviti se ovakvom HDZ-u, ne bilo kojem HDZ-u, nego baš ovakvom, koji vodi Tomislav Karamarko i njegova ekspozitura na Pantovčaku, zbog toga što moramo stati na stranu slabijih. ”Što učiniste jednom od ovih najmanjih, meni učiniste”, rekao je Isus Krist. A meni je to relevantnije od HDZ-ovske orbanovštine.

Ima li među izbjeglicama onih koji iskorištavaju situaciju da se dočepaju razvijenih zemalja? Da. Može li to biti razlogom da zatvorimo srce onima zaista potrebnima? Ne! Jedini pravi lijek protiv HDZ-ove histerije je solidarnost.

Ne postoji knjiga koja bi mogla sažeti sve komplicirane povijesti koje upravo prolaze kroz naš teritorij, a kamoli novinska kolumna koja bi obrazložila tko nam sve dolazi i zašto. Ali u jedno sam apsolutno siguran: možeš biti čovjek ili postati gnjida. Meni se HDZ od početka nije sviđao, pa im sasvim sigurno neću pljeskati sada kada se pokazuju onakvima kakvima ih pošten novinar mora prepoznati – kao gnjide.

Ponavljam: solidarnošću protiv histerije. Samo tako. Jer, zapamtite, jedna je jedina poštena duša mogla izmjeniti odluku Boga. I opet će!

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora