novinarstvo s potpisom
Poštovani president Vladimir Vladimirovič Putin, pozdravljajući i čestitajući Den narodnog jedinstva, spasibo na ordenu družbe i prijateljstva, dao je neizmjerni doprinos rusko-hrvatskom prijateljstvu zagrebački gradonačelnik, u Moskvi odlikovani Milan Bandić, originalno se koristeći rusko-hrvatskim ili hrvatsko-ruskim jezikom.
Nikako ne bismo smjeli zanemariti i prepustiti zaboravu ovo, kao i sva prethodna jezikoslovna dostignuća Milana Bandića u građenju njegove političke karijere.
Ona ga, naime, legitimiraju ne samo kao čovjeka koji radi kao konj po cijeli dan, 365 puta u godini, na dobrobit svih građana, političara široke ruke iz koje spremno kljucaju zastupnici manjina i prebjezi iz svih stranaka, dok druga velikodušno hrani sve, od đurđevačke Picokijade do Sinjske alke, već i kao lingvista koji se u povezivanju ljudi i širenju međusobnog povjerenja ne ustručava upuštati i u avanturu izmišljanja novih jezika.
Govor koji je Bandić pripremio za Putina, a koji je protokol Ruske Federacije ushićeno odobrio, jer tako nešto nije se nikad prije, a neće ni nikada poslije, čuti u Kremlju, primjer je kako bi i ostali naši političari i državnici trebali postupati u sličnim prigodama, pogotovo kad ih u grlu stisne nepoznavanje stranih jezika.
Prava je šteta što Bandiću nitko nije šapnuo da u svojoj zahvali Velikoj Majčici Rusiji spomene i svog prethodnika jezikoslovca, svećenika i polihistora Jurja Križanića koji je još prije četiri stoljeća počeo zagovarati ideju sveslavenskog jedinstva izloživši je i samom caru Alekseju I. Mihajloviču.
Vidjeli smo da je Putin sa simpatijama slušao Bandićeve kalambure, a kad su mu priopćili da mu je zagrebački gradonačelnik njemu na noge došao slomljene noge, odbivši udlagu i gips, kako bi bez štaka mogao primiti ”Red prijateljstva”, sigurno je i sam povikao ”Spasibo! Spasibo, president gorod Zagreb, vi junak!”. Ili tako nekako.
Iako je svojedobno kao premijerka i Jadranka Kosor probala nešto slično objašnjavajući mađarskim turistima u pohodu na Jadran ”Day After Yesterday I was in Hungary”, Milan Bandić se ipak nameće kao politički jezikoslovac broj jedan kada je kreiranje novih diskursa po srijedi.
Ostalo je pomalo zaboravljena 2009. godina, kada se kao predsjednički kandidat pojavio na dodjeli nagrada najbolje odjevenim Hrvatima. Kada ga je novinarka Indexa upitala ”What are you wearing tonight?”, Bandić joj je u svom stilu odgovorio – ”Ke!?”. Na ponovljeno pitanje drugi put je izustio ”Jes!”, da bi na kompliment kako dobro izgleda braneći se uzvratio: ”Spiking Kroejša!”.
Tada je na službeni upit koje jezike govori Bandić izborni stožer čovjeka koji je htio na Pantovčak kratko odgovorio: ”Milan Bandić je učio engleski i francuski jezik s kojima se korektno služi”. Sada smo vidjeli da je i u ruskom napredovao, pa, tko zna, dobije li jednog dana Legiju časti koju je utemeljio Napoleon, možda usred Pariza pred Macronom progovori i francuski.
Bila bi to kruna briljantne lingvističke karijere, od Bandića Briga i Gruda do Zagrepčanca koji kajka ”Ne bi se štel mešat”, od ”Spasibo” u Moskvi do ”Merci” u Parizu. Ke!?
(Prenosimo s portala Novog lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.