Srpski patrijarh i Crnogorci zavolješe se javno?

Trinaestoga rujna, kad su u kalendaru Srpske Pravoslavne Crkve zapisani (i) Sveti novomučenici jasenovački, obilježavanju 80. obljetnice osnivanja jasenovačkoga koncentracijskog logora nazočio je i Porfirije (Perić), srpski patrijarh koji i dalje upravlja Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom.

Patrijarh je u besjedi na liturgiji istaknuo da se na mjestu ustaškog zločina nisu sastali da bi se bavili brojkama, ”da bismo se bavili dokazivanjem ko je kome više zla naneo”. Stradali u Jasenovcu nadilaze okvire pripadanja bilo kojem narodu, iako se zna tko su bili, i postaju ”univerzalni ljudi”. Nevine žrtve pripadaju svim ljudima dobre volje, one se mole za čitav svijet, osobito za one koji leže u zlu, a zločinci su se ”ispisali iz svakog naroda, ne pripadaju nikom” – ”i mi da se molimo za takve”, pozvao je Njegova Svetost.

Prema njegovim riječima, odgovor na ružnu riječ ili ružan postupak treba biti ne zlopamćenje, osveta, ”ne daj Bože ulazak u spiralu ponavljanja neprijateljstava i zla”, nego molitva. ”Da praštamo i da molimo za oproštaj. Makar i to ponekad ne mogli da razumemo” (”Kada ste nekog proglasili za zlo, drugom ste dali pravo da ga eliminiše”, Mitropolija zagrebačko-ljubljanska, 13. rujna 2021.).

I Milanović se osvrnuo na izjave pokojnog patrijarha Irineja o tome da su u Crnoj Gori Srbi ugroženiji nego u NDH rekavši da ”nakon takve izjave može samo ‘letjeti šaka”’

Patrijarh je dio besjede posvetio i događajima 5. rujna u Cetinju, gdje je i sjedište Mitropolije crnogorsko-primorske. Silom demonstracijskih prilika, patrijarh Porfirije je tada do Cetinjskog manastira, mjesta ustoličenja mitropolita Joanikija (Mićovića), bio prebačen u(z)vrtnjakom, a 13. rujna do jasenovačkog manastira, koji je blizu Save, nije trebao stići, eto, podmornicom.

Neposredno u vezi s cetinjskim prosvjedom, uputio je i na obvezu moliti se i za one koji su bili ”zavedeni s namerom da nas spreče da budemo ono što jesmo, da nas spreče da postojimo”. Njihovo je pravo prosvjedovati, ”ali da sprečavate da postojimo, da se odreknemo svoje duše, to naprosto nije moguće”.

Patrijarhu smeta ”zamena teza”: nasilnicima su proglašeni oni koji su pokušali ”da uđu u svoju kuću najmirnijim putem”, a ne oni koji su to htjeli spriječiti.

Na skupu u Podgorici (4. rujna), koji je ”svaku jevanđeljsku reč pozdravljao aplauzom”, ljudi su zamoljeni da ne dolaze na Cetinje. ”Niko nije došao jer smo hteli ne samo da pokažemo dobru volju, neuporedivo više od toga, da pokažemo da samo molimo da nas puste u našu kuću” (tj. Cetinjski manastir). Ali, ”nekome odgovara da pravi polarizacije”, a takvim vladanjem ima potrebu da ”pokrije razna nepočinstva i nečoveštva”.

(Posljednje su patrijarhove riječi sigurno aluzija na predsjednika DPS-a i države Milu Đukanovića, najvažnijeg pojedinačnog dionika događanja građana.)

Najbolnija je i najveća prevara, nastavlja patrijarh, kad se, iako ”trudeći se da snishodimo [= popuštamo] do krajnjih mogućih granica”, SPC ”zamenom teza” proglašava izazivačima svakog zla i konflikta. ”Bojim se, dozvolićete mi da se toga setim na ovom mestu – da je to dobro poznati stari metod – proglasite nekoga da je izvor svakog problema i svakog zla, proglasite ga apsolutnim zlom, dali ste pravo svakome da kad hoće i kako hoće eliminiše to zlo”. Prozivanja Srpske Pravoslavne Crkve kao izvora svakoga zla ima i u Hrvatskoj, ocijenio je Njegova Svetost.

Smatram da su patrijarhove riječi bile prejake, posebno jer spominje eliminiranje (odstranjenje; što na mjestu gdje je izrečeno nužno asocira na likvidiranje). Ali, da njegovo upozorenje nije bez osnova pokazuju i medijske bujice, primjerice, notornoga Ante Prkačina.

Taj je pripadnik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta nedavno izjavio da je u Saboru često znao reći da ”hrvatska država kroz povijest, odnosno u zadnjih sto godina, nije imala podmuklijeg i upornijeg neprijatelja od SPC-a” (”Prkačin: Intencija zakona o popisu stanovništva je da se hrvatski pravoslavci deklariraju kao Srbi”, Domovinski pokret, 16. rujna 2021.).

Tri dana nakon patrijarhova nastupa u Jasenovcu, Đukanović, koji je na poziv predsjednika Zorana Milanovića, boravio u posjetu Republici Hrvatskoj, na konferenciji za medije među ostalim je izjavio: ”SPC kao udarna igla velikosrpskog nacionalizma i jedina prekogranična infrastruktura Velike Srbije [,] uporno ponavlja da ne postoji crnogorska nacija. Sjetite se poruke patrijarha Irineja da su ugroženija prava Srba u Crnoj Gori nego što su bila prava u Pavelićevoj Hrvatskoj”.

Dok patrijarh Porfirije ne bude u prilici da urbi et orbi – što će reći Cetinju, Podgorici, Beogradu i ostatku svijeta – objavi kako on i Crna Gora zavolješe se javno, ostaje da više nije tajna da Crnogorce smatra nacionalnom samoidentifikacijom, a ne samo stanovnicima Crne Gore ili zavičajnošću

I Milanović se osvrnuo na izjave pokojnog patrijarha Irineja o tome da su u Crnoj Gori Srbi ugroženiji nego u NDH rekavši da ”nakon takve izjave može samo ‘letjeti šaka”’ (”Milanović nakon sastanka s Đukanovićem: ‘Ovo je poruka i Beogradu”’, Večernji list, 16. rujna 2021.).

Inače, prema mojoj dokumentaciji, stav patrijarha Irineja (Gavrilovića) o Crnoj Gori i Crnogorcima najpregnantnije je bio izražen u jesen 2012. godine kad je u intervjuu poznatom beogradskom tjedniku izjavio da ”Crna Gora ide svojim putem, a videćemo gde će otići i da li će postati Italijani, Vatikanci, možda i Albanci” (”Црногорци ће постати Ватиканци”’, НИН, 4. listopada 2012., str. 21).

Naravno, bilo bi naivno očekivati da će se barem Milanović osvrnuti i na izjavu Irinejeva nasljednika u Jasenovcu da ”mi apsolutno poštujemo svaku državu” i da ”ne ostavljamo sebi ni trunku prava da osporimo bilo kome da bude ono što jeste, da li je Srbin, Crnogorac, Hrvat, Bošnjak, Albanac ili bilo ko”. ”Apsolutno poštujemo svakoga i podržavamo da svako, bez straha, bude ono što jeste i ne treba to da skriva ni od koga”, rekao je patrijarh Porfirije te dometnuo da skrivanjem onoga što jest, čovjek unosi pakao u svoj život.

Samo čas! Nije li to aktualni srpski patrijarh izjavio da crnogorska nacija ipak postoji? Da mu se nije omaklo? Ali, to nije bilo jedino patrijarhovo spominjanje Crnogoraca u nacionalnom smislu, iako mu je valjda jasno da bi, prema rezonu nekih srpsk(opravoslavn)ih nacionalistčina, nakon takve izjave mogla čak letjeti šaka.

Irinejev je nasljednik još 4. rujna u Podgorici, u razgovoru s urednikom ”vaseljenskog radija” Svetigora, izjavio: ”Za mene je dolazak u Crnu Goru pre svega veliki blagoslov i dar od Boga jer mogu da srećem ljude iz Crne Gore, i Srbe, i Crnogorce, i Muslimane, i Hrvate, i Jevreje i mnoge druge […], i da u toj različitosti zapravo vidim prisustvo blagoslova Božijeg na ovoj svetoj zemlji” (”Интервју Патријарха српског Порфирија за ‘Светигору”’, Svetigora, 6. rujna 2021., 4:52-5:21).

Dakle, patrijarh Crnogorce stavlja u istu razinu s pripadnicima drugih nacija. Pritom su ”muslimani”, kako su tu patrijarhovu izgovorenu riječ zapisali Radio Svetigora, Mitropolija zagrebačko-ljubljanska i drugi mediji, zacijelo ”Muslimani”, odnosno ”Bošnjaci”, kako ih je poslije nazvao u Jasenovcu.

A za prenapregnute su srpske nacionaliste Bošnjaci (prijašnji Muslimani), kao i Crnogorci ili Makedonci, pa i Hrvati, vještačke nacije; muslimanski, pravoslavni i katolički odrodi srpstva. Razumljivo kad samo što i Willendorfska Venera nije bila Srbkinja.

”Rekao sam i ponoviću: Zagreb i ja se volimo javno! A sada ću dodati: Hrvatska i ja se volimo javno! Ma koliko to nekome smetalo, njegov je problem. Volim sve ljude Hrvatske, bez obzira kom narodu pripadaju. I to volim iz dubine svoga srca, iz dubine svoje duše, bez ikakve zadnje namere. Ne očekujem zauzvrat apsolutno ništa. Ne zbog toga da bih bilo šta dokazivao bilo kome, nego zbog toga što verujem u Boga, a znam da nas Bog poziva na ljubav, na Jevanđelje”, riječi su patrijarhove u Jasenovcu.

Izjava ”Hrvatska i ja se volimo javno” p(r)obuđuje pitanje mogu li se uskoro ovakve riječi naklonosti odnositi i na Crnu Goru. To ne ovisi jedino o patrijarhu, koji mora otplaćivati račune svojih predšasnika, ili samo o SPC-u – čija se uloga prenaglašava i zato da bi se skrenula pozornost s neriješenih političkih problema.

Patrijarhu smeta ”zamena teza”: nasilnicima su proglašeni oni koji su pokušali ”da uđu u svoju kuću najmirnijim putem”, a ne oni koji su to htjeli spriječiti

Među ostalim, mogućnost takve izjave zavisi i od toga koliko je opravdano reći da Crna Gora ”ima kapacitet da jedinstvo izgrađuje kroz različitost”, a što je patrijarh izjavio za Hrvatsku.

Prema brzopoteznom uvidu, patrijarh je crnogorstvo u nacionalnom registru – istina, zasad uzgred – spomenuo 4. rujna u Podgorici i 13. rujna u Jasenovcu. To je Njegova Svetost izjavio bez obzira na to koliko je priznavanje prava na nacionalno crnogorstvo daleko (pre)mnogim pripadnicima Crkve koju predvodi i njegovim sunarodnjacima.

Nije li time novi patrijarh ponudio jednu od prilika za razvijanje spirala prijateljstva i dobra, međusobnog razumijevanja i izlaženja ususret, da budemo ”univerzalni ljudi” i kad nema mučeništva?

Ili će i navedena, te, pretpostavljam, sljedeća očitovanja o crnogorskoj naciji biti povod da nove polete verbalne šake na navodne zadnje namjere, licemjerje i perfidarije Njegove Svetosti?

Dok patrijarh Porfirije ne bude u prilici da urbi et orbi – što će reći Cetinju, Podgorici, Beogradu i ostatku svijeta – objavi kako on i Crna Gora zavolješe se javno, ostaje da više nije tajna da Crnogorce smatra nacionalnom samoidentifikacijom, a ne samo stanovnicima Crne Gore ili zavičajnošću (dakle, u razini Dalmatinaca ili Šumadinaca).

To, pak, ne bi smjelo, ako uopće može, izbrisati najbližu povijesnu povezanost dviju nacija: crnogorske i srpske.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Ukrajina: Pomicanje Božića i promicanje zabrana
    •  U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom
    •  Europa nije ”zaboravila” rat, teško će i periferija
    •  Sinod SPC-a ''kanonizira'' Milorada Vučelića

> Svi tekstovi ovog autora