Što bi hulje, koje ljude razlikuju samo po imenima, trebale dobiti?

Dana 13. 11. 2014. (četvrtak) poslao sam elektronsku poštu sljedećeg sadržaja mom pretpostavljenom:

Poštovanje,

Jučer oko 18 sati sam primio telefonski poziv sa sakrivenog broja.

Osoba koja je pozvala se predstavila kao vozač koji vozi iz tvornice u Čelarevu za jednog od naših kupaca.

Osoba nije htjela reći ni ime ni prezime bojeći se za svoju sigurnost.

Prilikom jednog od pređašnjih utovara primijetio je da se u kancelariji u skladištu u Čelarevu nalazi slika Ratka Mladića.

Sačekao je da prođe određeno vrijeme od utovara kako se ne bi moglo zaključiti o kom vozaču se radi, tako da je nazvao tek jučer da iznese svoj prigovor i svoju nevjericu.

Pokušao sam ga smiriti rekavši mu da to možda nije istina, na što je on odgovorio da je više nego siguran.

Dalje sam nastavio s njim razgovor obećavši mu da ću stvar istražiti do kraja.

Što se tiče ove situacije, informacija je potpuno tačna, jer sam se ja uvjerio svojim očima u ovo.

Nisam htio da dižem tenzije promatrajući stvar filozofski.

Naime, neko kome je Ratko Mladić heroj je dovoljno sam kažnjen tako da mu bilo kakva druga kazna nije potrebna.

Složit ćeš se pak da nekome ko zbog te osobe nema nekog od najmilijih, filozofski pristup i nije prvo što mu padne na pamet.

Stoga bih te zamolio da učiniš sve što je u tvojoj moći da se ta slika skine sa zida, budući da se radi o osobi koja je direktno naredila ubistvo svih zarobljenih Srebreničana.

Mail pišem samo tebi, međutim ukoliko se ništa ne uradi po ovom pitanju, morati ću da se obratim dalje.

Jako sam uzbuđen i nasikiran, pa te molim da me po ovom pitanju ne zoveš telefonom dok ne prođe određeno vrijeme.

Iskreno sam se nadao da su vremena kada je bilo bitno kako se ko zove iza nas. Na žalost, kao i obično, procjena ljudi mi nije baš jača strana.

Posebno je zabrinjavajuća činjenica da i naše kolege koje su iz inostranstva uzimaju sebi za pravo da daju komentare tipa da su u kancelariji u Sarajevu sve Muslimani ili da mu nije jasno kako se Dejan i Darko ne razumiju kada su obojica Srbi.

Ukoliko neko ko je na jako visokoj hijerarhijskoj poziciji kao stranac može izreći takve rasističke misli, čemu se možemo nadati od skladištara.

Pozdrav

Nakon četiri dana, 17. 11. 2014. (ponedeljak), proglašen sam tehnološkim viškom iz ekonomsko-organizacijskih razloga. Otkaz je po istom osnovu dobila još i kolegica Amela.

Nisam htio da dižem tenzije promatrajući stvar filozofski. Naime, neko kome je Ratko Mladić heroj je dovoljno sam kažnjen tako da mu bilo kakva druga kazna nije potrebna

Kada je operativni profit sa 3,4 miliona eura u 2012. pao na 40.000 eura u 2013., da li znate koliko osoba je proglašeno tehnološkim viškom iz ekonomskih razloga? Niti jedna. Naprotiv, otvorena su četiri nova radna mjesta u kancelariji.

Stoga pad operativnog profita sa 40.000 eura u 2013. na 20.000 eura u 2014. nije razlog za otkaz.

Ukoliko nije zbog ekonomskih, onda moraju biti organizacioni razlozi, zar ne?

I tu Vas moram razočarati.

Naime, organizaciona shema priložena sudu prikazuje ukupno 15 zaposlenih, nedostaje 46 uposlenika.

Kako znate ko vam je organizacioni višak ukoliko ne znate koliko imate uposlenih?

S obzirom da se radi o multinacionalnoj kompaniji, obavijestio sam ih direktno i dobio odgovor nakon četiri mjeseca. Skandinavci su to, ažurni.

Kažu sve je u redu, da se ne brinem, temeljito su sve istražili.

Prema nepotvrđenim izvorima centrala je po prijemu mog dopisa nazvala Beograd i pitali su direktora sljedeće:

Da li ste otpustili Edina Hadžića zbog maila koji je napisao 13.11. 2014?

Direktor je odgovorio: Nisam, Orbana mi.

Iskoristio je ime i autoritet svog predsjednika, koji svojim demokratskim stavovima i ljubavlju za drugog i drugačijeg prethodno postavljeno pitanje čini suvišnim i potpuno nepotrebnim.

Korporacija nije ništa mogla protiv takve gromade od čovjeka, živog spomenika demokratiji.

Onda se promijenio generalni direktor u centrali i umjesto Danca došao je Nizozemac.

Pomislih, ovome neću morati objašnjavati ko je Ratko Mladić. I opet napisah mail.

U tom novom pismu naveo sam da su nakon izjave Mađara, tadašnjeg direktora u Srbiji, da su u Sarajevu sve Muslimani, došle promjene nacionalne strukture.

Armina je zamijenio Dominik, Marijana umjesto Mirsada, Darko umjesto Amera, Ljilja umjesto Amele S., Goran umjesto Amele Č., Tamara umjesto Ajle.

I opet je korporacija to temeljito istraživala držeći se starog, uspješnog recepta.

Po nepotvrđenim izvorima, opet je centrala nazvala Beograd i pitali su novog, sada lokalnog direktora koji je u međuvremenu zamijenio Mađara, sljedeće:

Da li otpuštate Muslimane i na njihovo mjesto dovodite Srbe?

Novi direktor spremno odgovori: Nismo, Vučića mi.

Budući da je Mađarovo uho naučilo na nježne zvuke violine, imena kao Suljaga, Domagoj i Prvoš nisu mu ništa značila. Neko ga je morao upozoravati na opasnost koju donosi ime. Stoga je taj savjetnik za nacionalističku sigurnost trebao da bude višak

I opet se je korporacija našla u bezizlaznoj situaciji.

Kako dovesti u pitanje lik i djelo osvjedočenog demokrate koji je razmjer iz tehničkog crtanja prenio u život. Govorimo o omjeru 1:100.

Korporacija opet nije mogla ništa protiv još jednog živog spomenika

A u Sarajevu nakon toga umjesto Mirze dođe Slađana, umjesto Admira stiže Vladimir, umjesto Almira dođe Bojan, a Dinu su otpustili, onako, iz navike. Niko ne treba uposlenika sa diplomom iz Austrije.

Nakon ovog zadnjeg vala otpuštanja više nisam pisao, stid me bilo ispred njih.

Osim toga, nemaju više niti direktora u Beogradu, otišao i Srbin.

Kakve sam sreće, stići će Amerikanac.

Da sam i napisao, taj novi bi rekao: Nisam, Trumpa mi.

Kolegica i ja smo pokrenuli tužbu pred Općinskim sudom u Sarajevu.

Njen slučaj je završen prije moga, budući da sam ja bio tražio dodatno vještačenje.

Presuda je bila u njenu korist nakon godinu i pol suđenja.

Smatrao sam da je samo pitanje vremena kada će i moj slučaj biti presuđen na isti način.

Međutim, ja sam izgubio slučaj.

Sada se Vi, cijenjeni čitaoci, pitate kako je moguće da dvoje sudija presude različito po istom zakonu na osnovu istih dokaza?

Moram vas malo ispraviti.

Ne radi se o različitim sudijama.

Isti sudija je sudio u oba slučaja!

Dopustite da sada taj upitnik koji se nalazi iznad vaših glava malo povećam.

Sudija se, kada su izneseni svi dokazi u mom slučaju, na ročištu, u mom prisustvu, obratio advokatu multinacionalne korporacija sljedećim riječima: ”Dogovorite se sa tužiteljem, jer ću i u njegovom slučaju presuditi kao što sam presudila u prethodnom slučaju”.

Nismo se dogovorili. Kažu nisu ništa pogriješili.

Nakon toga sudija donosi presudu suprotnu od one kakvu je rekao da će donijeti.

Direktor je, budući da mu smetaju Muslimani, mogao problem identifikacije vrlo jednostavno riješiti. Da nam se najavio, mi bi svi obukli čist veš, normalno mislim tu na nas muške, i na njegovu komandu pokazati dio tijela koji nas razlikuje od drugih nacija

Iznenađeni? Razočarani?

Da, ali me je navijanja za N.K. Čelik, Zenica, pripremilo da i ovaj poraz podnesem hrabro.

Po meni, jedina osoba koje je bila višak u toj korporaciji je bila osoba koja je Mađara upućivala u nacionalnost uposlenih.

Budući da je Mađarovo uho naučilo na nježne zvuke violine, imena kao Suljaga, Domagoj i Prvoš nisu mu ništa značila. Neko ga je morao upozoravati na opasnost koju donosi ime.

Stoga je taj savjetnik za nacionalističku sigurnost trebao da bude višak.

Direktor je, budući da mu smetaju Muslimani, mogao problem identifikacije vrlo jednostavno riješiti.

Da nam se najavio, mi bi svi obukli čist veš, normalno mislim tu na nas muške, i na njegovu komandu pokazati dio tijela koji nas razlikuje od drugih nacija.

Kada malo bolje razmislim, to je jedino što bi hulje, koje ljude razlikuju samo po njihovim imenima, trebale dobiti.

Bilo bi i edukativno.

Naučili bi značenje riječi MAŠALA.

> Svi tekstovi ovog autora