Što bi Martin Luther King učinio?

Netko je među američkim kršćanima popularizirao narukvicu s akronimom WWJD za slogan What would Jesus do, u hrvatskom prijevodu – Što bi Isus učinio?

Kada treba donijeti neku tešku odluku ljudi vole prepustiti kormilo najkompetentnoj osobi u koju imaju najviše povjerenja ili se pozvati na neki viši i u ovom slučaju neupitni autoritet.

Slično smo mogli primijetiti da su se u nedavnim antirasističkim prosvjedima širom Amerike naizmjenično ponavljala pitanja: Što bi učinio Isus? i(li) Što bi učinio Martin Luther King (MLK)?

Američka politička memorija i pozivanje na pokret za građanska prava su nadstranački. Više od 950 ulica je nazvano po Martinu Lutheru Kingu, a od 1986. godine se u siječnju kao državni blagdan slavi Martin Luther King Day.

O tom neprikosnovenom crnačkom lideru i nobelovcu sam pisao na ovom mjestu povodom prošlogodišnje proslave njegova rođendana (Autograf, 20. siječnja 2019).

Kada je Donald Trump 2017. godine posjetio papu Franju poklonio mu je komplet Kingovih knjiga u zlatom ukrašenoj kutiji s upečaćenim predsjedničkim amblemom. King je kao simbol američkog napretka i slobode sveprisutan i neupitan.

Ono što je naizgled novo posljednjih nekoliko godina, a naročito ovog proljeća, je da se Kinga koristi za diskreditaciju antirasističkih prosvjednika.

Lideri pokreta borbe za prava crnaca vršili su kontinuiran pritisak na Ameriku da se suoči sa svim svojim međusobno povezanim slabostima: rasizmom, siromaštvom, militarizmom i materijalizmom. Radi se o zlima koja su duboko ukorijenjena u cjelokupnoj strukturi društva kojemu je potrebna radikalna rekonstrukcija

Tako je republikanac Mike Huckabee, bivši guverner države Arkansas i profesionalni baptistički pastor, izjavio 2015. godine da bi King bio užasnut pokretom Black Lives Matter.

Nakon što su 2016. policajci ustrijelili Altona Sterlinga i Philanda Castilea demonstranti su u Atlanti blokirali jednu autocestu. Gradonačelnik Kasim Reed je tada ustvrdio: ”Dr. King nikada ne bi zaposjeo jednu (auto)cestu” – iako cijela Amerika zna da je upravo to učinio u Selmi i na drugim mjestima.

Reedsova nasljednica Keisha Lance Bottoms, čiji je grad ovih dana u središtu slične pobune nakon što je policajac vatrenim oružjem ubio crnca Raysharda Brooksa, nekoliko puta se prizivala na Kingov autoritet kako bi naglasila da neki postupci i radnje prosvjednika nisu u skladu sa stavovima Martina Luthera Kinga.

Dodajmo još i citat državnog tužitelja Philadelphije Larryja Krasnera: ”Postoje mirni protesti, ali i oportunistička zlodjela… Martin Luther King takve stvari nije činio”.

Što je zapravo činio Martin Luther King? Jesu li u pravu političari bijelci koji se pozivaju na njega u suočavanju s crnačkim prosvjednicima današnjice?

Najbolji odgovor na ta pitanja nalazimo u, prema pisanju New York Timesa, najznačajnijoj knjizi desetljeća: ”A More Beautiful and Terrible History: The Uses and Misuses of Civil Rights History”, autorice Jeanne Theoharis.

Glasovita povjesničarka Theoharis se u ovoj znanstveno utemeljenoj studiji uravnoteženo bavi fenomenom (re)interpretacije složene borbe za građanska prava. Ona uvjerljivo ukazuje na neprihvatljivu depolitizaciju vodećih boraca za ljudska prava, prvenstveno Kinga i Rose Park.

Detaljnom pretragom pisanih dokumenata i fascinantnom kontekstualnom interpretacijom profesorica Theoharis vodi čitatelje kroz zanimljive labirinte suvremene američke povijesti i popularne kulture kako bi pokazala na koji su način oni transformirani u ”nadljudske i bezopasne, sretne patriote”.

Kingovi zahtjevi su reducirani na odgovore južnim (Jim Crow) rasistima dok se njegove sveobuhvatne kritike strukturalne policijske brutalnosti na sjeveru ne spominju.

U svom glasovitom ”Pismu iz zatvora u Birminghamu” King nije optužio Ku-Klux-Klan nego apatičnu američku političku većinu kao najveću zapreku ravnopravnosti. Treba istaknuti njegovu glasovitu rečenicu: ”Nama ne trebaju saveznici kojima je više stalo do reda nego do pravde”.

Theoharis piše o jednom disonantnom i ”razdijeljenom ekranu” na kojem se s jedne strane Kinga obožava, a s druge Black Lives Matter osuđuje.

Američka demokracija je ”samopročišćavajuća peć”, jedan sustav koji sam u sebi sadrži vlastiti korektiv. ”Samopročišćavajuće peći funkcioniraju tako da sagorijevaju sav svoj sadržaj te se tako i povijest pretvara u pepeo kako bi se stvorio prostor za bajku – jednu poželjnu priču s moralom. Priču koja ima svoj početak, sredinu i završetak”.

Ozbiljna istraživanja, međutim, žestoko osporavaju teze o završetku pokreta za građanska prava.

Povjesničarka Jacquelyn Dowd Hall je 2005. godine napisala naširoko citiranu studiju ”The Long Civil Rights Movement and the Political Uses of the Past” u kojoj kritizira političku instrumentalizaciju povijesti.

Ona rezolutno opovrgava sve one koji zaključuju da je pokret završio svoju misiju donošenjem Zakona o građanskim pravima (1964) ili Zakonom o izbornim pravima (1965).

Ostali su mnogi neriješeni aspekti pokreta u područjima radničkih prava i sindikalizma, feminističkim pitanjima i u regulaciji školstva. Ta su pitanja jednostavno potisnuta u drugi plan ili posvema ignorirana.

Kada je Donald Trump 2017. godine posjetio papu Franju poklonio mu je komplet Kingovih knjiga u zlatom ukrašenoj kutiji s upečaćenim predsjedničkim amblemom. King je kao simbol američkog napretka i slobode sveprisutan i neupitan

Poslije Kingovog ubojstva 1968. godine je niz konzervativaca koji su samoproglašeni colorblind njegovo nasljeđe antirasističkog sna razvodnio u san Amerike koja je slijepa za boje te ga reinterpretirao na jedan pojednostavljeno jednostran način čitanja koji je bezbroj puta kritizirala Kingova kćerka, pastorica Bernice.

”Podsjećanje je uvijek jedna vrsta zaborava”, piše Dowd Hall, ”a dominantni narativ pokreta za građanska prava potiskuje i prikriva isto toliko koliko i otkriva”.

Prema toj fabuli napretka Amerika je poslije Obame postala ”post-rasno društvo” u kojem više nema mjesta za Black Lives Matter nego samo za All Lives Matter. Protivnici i skeptici pokreta Black Lives Matter sada nailaze ne samo na protivljenje demonstranata nego i spomenika koji se redom ruše jer su donedavno podsjećali na robovlasnička vremena.

Lideri pokreta borbe za prava crnaca vršili su kontinuiran pritisak na Ameriku da se suoči sa svim svojim međusobno povezanim slabostima: rasizmom, siromaštvom, militarizmom i materijalizmom. Radi se o zlima koja su duboko ukorijenjena u cjelokupnoj strukturi društva kojemu je potrebna radikalna rekonstrukcija.

King je kao trajno relevantan duhovnik dubokog uvida i vizionar boljeg i pravednijeg svijeta zaključio da je u američkoj politici nešto suštinski trulo.

”Uvjeren sam da naša zemlja treba radikalnu promjenu vrijednosti… Dokle god su strojevi, kompjutori i pohlepa za profitom i vlasništvom važniji od ljudi, neće se moći pobijediti gigantski ustroj rasizma, materijalizma i militarizma.”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora