Što dugujemo Aleksandri, Mariji i Mihajlu Zec?

Večeras se u 15:30 sati okupljamo kod okretišta tramvaja Mihaljevac (podno Ksavera) u Zagrebu odakle ćemo poći na Adolfovac (Sljeme) i, u organizaciji Documente i SNV-a, odati počast ubijenima, na mjestu likvidacije gospođe Marije i njene kćerke Aleksandre Zec.

Mislim da je likvidacija Mihajla (38) i Marije Zec (35) te njihova najstarijeg djeteta, 12-godišnje Aleksandre, jedno od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti.

Taj slučaj, možda jasnije nego drugi, dovodi u pitanje obrambeni karakter Domovinskog rata.

Počinitelji su bili pripadnici specijalnih postrojbi koji su oslobođeni zbog proceduralnih grešaka. Neki su nakon toga napredovali u karijeri, neki su odlikovani, što navodi na zaključak da su ljudi ubijani po nalogu državne vlasti.

U kuću Mihajla Zeca, poznatog mesara koji je opskrbljivao brojne zagrebačke mesnice, ali i Sabor, te financijski potpomagao HDZ, i njegove supruge, vlasnice kafića na Dolcu, u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci upalo je 7. prosinca u 23 sata petero pripadnika pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, jedinice pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, kasnije poznate i po nadimku Merčepov eskadron smrti.

Sramota je da još ne postoji ulica ili trg Aleksandre Zec. Dovoljna će biti jedna ulica na Trešnjevci i ploča, na zavoju blizu mjesta ubojstva, u ime nas – građana Grada Zagreba

Obitelj je već spavala. Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović probudili su Mihajla Zeca i naredili mu da se odjene i pođe s njima. Mesar se uplašio i pokušao pobjeći. Istrčao je na ulicu, gdje ga je pucnjevima u leđa likvidirao najmlađi iz petorke, tad 18-godišnji Siniša Rimac.

Ubojstvo su gledale Marija i najstarije dijete – Aleksandra Zec, koje je petorka utovarila u kombi i odvela do planinarskog doma Adolfovac, a gdje su kao pričuvni pripadnici MUP-a zločinci bili stacionirani.

Tragediju koja im je obilježila živote, u kojoj su ostali bez roditelja i sestre, zasigurno će zauvijek pamtiti tada desetogodišnji Dušan Zec i sedmogodišnja Gordana, koji su u trenutku upada zločinaca u kuću spavali. To ih je vjerojatno i spasilo.

Nakon što su u prvim satima 8. prosinca likvidirali Mariju Zec, Siniša Rimac kolege je pokušao nagovoriti da ostave na životu 12-godišnju Aleksandru, ali nisu ga poslušali. Smatrali su da je to prevelik rizik jer im je vidjela lica. Munib Suljić djevojčici je hladnokrvno prislonio automatsku pušku na zatiljak i povukao okidač. Njeno tijelo bacili su u udubinu za smeće poviše doma.

Sve što su učinili te noći, merčepovci su nakon uhićenja nekoliko dana poslije detaljno ispričali istražnoj sutkinji. Izgledalo je kao da će pravda lako biti zadovoljena, ali umjesto toga dogodila se travestija koja baca ljagu na početke hrvatske države.

Mihajlo Zec likvidiran je trima hicima iz Heckler & Kocha s prigušivačem. Trosatni očevid ubojstva Mihajla Zeca započeo je 20 minuta nakon ponoći, a vodio ga je istražni sudac Branko Čižmek. U policijskom timu za krvne delikte bili su Esad Paratušić, Ratko Čađo, Dragutin Habljak i Branko Lazarević, iskusni i odani profesiji, osobito motivirani pri rješavanju zločina nad djecom. Policija je uz pomoć medija trećeg dana tražila pomoć građana. Tjedan dana nakon zločina (pisao je kolega Marinko Jurašić) Večernji list objavio je da su na Sljemenu pronađena tijela Marije i Aleksandre Zec. Dan poslije objavljene su i fotografije osumnjičenika.

Policija je izvijestila da je 12. prosinca uhićen Nebojša Hodak (25), a dan poslije Munib Suljić (32), Siniša Rimac (18) i Igor Mikola (20), dok je Snježana Živanović (20), tada trudna Mikolina supruga, uhićena 16. prosinca.

Ubojice su puštene jer davanju iskaza u kojem su opisali i neka druga zvjerstva nisu nazočili njihovi odvjetnici.

Za osudu nisu bili dovoljni ni svjedoci koji su vidjeli Rimca kako ubija Mihajla Zeca, ni iskazi svjedoka kojima je Mikola priznao ubojstvo. Nije bilo važno ni što je vještačenje pokazalo da je oružje oduzeto od petorke identično oružju kojim je počinjeno ubojstvo, a ni to što su u kombiju nađena vlakna iz odjeće Marije i Aleksandre Zec.

Dovoljno bi bilo da Grad Zagreb počisti ovaj dio napuštenoga i spaljenoga doma, da se napravi mala šetnjica, da se postave klupe za odmor i za razmišljanje, možda ispod ili u blizini spomen ploče

Siniša Rimac postao jedan od tjelohranitelja ministra obrane Gojka Šuška. Siniša Rimac je 30, svibnja 1995.. primio orden Nikole Šubića Zrinskog, visoko priznanje za junački čin u ratu iz ruku predsjednika Franje Tuđmana. Shvatio sam to kao afirmacija tog nedjela i poželjni način ponašanja.

Uz spomen na Aleksandru i na njene roditelje, dužni smo se sjećati stotine ostale djece ubijenih tijekom Domovinskog rata i agresije na Republiku Hrvatsku.

Sramota je da još ne postoji ulica ili trg Aleksandre Zec. Dovoljna će biti jedna ulica na Trešnjevci i ploča, na zavoju blizu mjesta ubojstva, u ime nas – građana Grada Zagreba.

Dovoljno bi bilo da Grad Zagreb počisti taj dio napuštenoga i spaljenoga doma, da se napravi mala šetnjica, da se postave klupe za odmor i za razmišljanje, možda ispod ili u blizini spomen ploče.

To im dugujemo! To je obaveza sviju nas, a osobito gradskih zastupnika kojima je stalo do mira i do suočavanja s prošlošću!

Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mjestu Mihajla Zeca.

Neka im je vječna slava i hvala.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora