autograf.hr

Film traje trinaest minuta, a glavni lik, onaj oko kojeg se zaplete priča, tragični junak u punom smislu riječi, u kadru je, vjerojatno, manje od minute. Otpočetka do kraja film se odvije u vlaku, u jednom vagonu (tada još uvijek) Jugoslavenskih željeznica, podijeljenom na kupee.

U inače jako dobroj božićnoj poruci koju potpisuju patrijarh srpski Porfirije i svi arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve dogodila se jedna nepotrebna, svakako nenamjerna greška, ali ne i beznačajna, te uočavam jedan nedostatak. Grešku sam pokušao ispraviti kada smo poruku prenosili na našem portalu u rubrici Abrahamova djeca, odnosno na našem drugom portalu Ekumena, ali nedostatak […]

Doba u kojem mi živimo u komšijskoj Srbiji ekranizovali su u obliku dokumentarnog serijala ”Junaci doba zlog”. Kako i sami naslovi serija govore u pitanju su mučni sadržaji pitke forme koja prikazuje ljude koji su uzurpirali sadašnjost i aktivno otimaju budućnost čitave Srbije. One iste Srbije koja ne uspeva da se pomeri iz sopstvene reprodukcije […]

Jurica Pavičić je napisao u Jutarnjem listu da smo došli do toga da je potrebno reći ”S tim čovjekom mi više nemamo ništa”. Žarko Puhovski za portal Net.hr kaže da se predsjednik Republike Hrvatske želi ”po svaku cijenu suverenističko-nacionalistički pozicionirati i sve drugo mu je pritom očito irelevantno”, osim, razumije se, napor da ”zaobiđe HDZ […]

Aleksandra Zec, zvjerski je smaknuta u noći 7. na 8. prosinca 1991. kod nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac pod Sljemenom, zajedno sa svojom majkom. Netom prije, izvučene su iz svog zagrebačkog doma, zajedno s Aleksandrinim ocem, koji je ubijen na mjestu. Ubojstvo obitelji Zec simbol je najmračnije strane jednog sumornog doba, naličje vremena Domovinskog rata u […]

Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige, gostovao je u utorak na N1 televiziji gdje je govorio o ubojstvu obitelji Zec od kojeg je prošlo 30 godina. Najprije se osvrnuo na obraćanje Zorana Milanovića, koji je neposredno prije njegovog gostovanja o obitelji Zec izjavio: “Obitelj Zec je bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još treba?” “Ovo izlaganje Zorana […]

Sjećanje na Aleksandru Zec budi u nama snagu da prkosimo nepravdi i odgovornost da ustrajemo u otporu spram isključivosti, rečeno je u ponedjeljak navečer na zagrebačkom Sljemenu na komemoraciji obitelji Zec     UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ […]

Jučer, prije pisanja ove kolumne, ponovno sam pogledao film ”Srbenka”. Predlažem vam da, nakon što pročitate ovu kolumnu i kada uhvatite vremena, i vi to napravite.

U spomen na članove zagrebačke obitelji Zec, koji su ubijeni na današnji dan prije 28 godina, Srpsko narodno vijeće i Documenta održali su komemoraciju na Medvednici. Položivši vijence i ruže na temelje planinarskog doma Adolfovac, grupa od 20-ak građana odala je počast 12-godišnjoj Aleksandri i njenoj 35-godišnjoj majci Mariji, koje su na tom mjestu ubijene […]

U spomen na članove zagrebačke obitelji Zec, koji su ubijeni na današnji dan prije 28 godina, Srpsko narodno vijeće i Documenta održali su komemoraciju na Medvednici. Položivši vijence i ruže na temelje planinarskog doma Adolfovac, grupa od 20-ak građana odala je počast 12-godišnjoj Aleksandri i njenoj 35-godišnjoj majci Mariji, koje su na tom mjestu ubijene […]

Večeras se u 15:30 sati okupljamo kod okretišta tramvaja Mihaljevac (podno Ksavera) u Zagrebu odakle ćemo poći na Adolfovac (Sljeme) i, u organizaciji Documente i SNV-a, odati počast ubijenima, na mjestu likvidacije gospođe Marije i njene kćerke Aleksandre Zec.

Nema stida, nema samopoštovanja, nema političke pameti, pretvorila je instituciju šefa države u putujući cirkus… Zašto bi takav propuh od osobe, takva šupljoglava, najgora hrvatska političarka dobila drugi mandat? Zato što to hrvatski građani žele. Njima koji će glasati za laprdušu čokolindu posvećujem ovu kolumnu.

Mislim da je likvidacija Mihajla i Marije Zec te njihova najstarijeg djeteta, 12-godišnje Aleksandre, jedno od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti.

Zamoljen sam kao novinar koji piše o sudstvu (domaćem i međunarodnom) da objavim apel 87-godišnjeg Emila Römera koji bi volio: ”…još za života dobiti konačnu presudu u sudskoj ‘trakavici’ koja traje već više od 40 godina”!

Strašno je i žalosno što i dvadesetpet godina kasnije to moramo ponavljati i što o tome u jednom dijelu hrvatskog društva i javnosti očito postoje različita “mišljenja”.

”Ukoliko ne želiš riješiti problem, osnuj povjerenstvo” glasi pravilo za kojim su kroz noviju povijest posegnuli mnogi političari na vlasti kad nisu imali hrabrosti iznijeti jasan stav o nekom problemu.

Kralj Dmitar Zvonimir okupio u proljeće 1089. hrvatske velikaše nedaleko od Knina da ih nagovori da pođu oslobađati Jeruzalem od muslimana, a nevirni su Hrvati, ne želeći ginuti daleko od svojih domova, potegnuli mačeve i voljenog vladara s crnom zemljom sastavili. Krvareći iz mnogijeh rana, ovaj je poživio još samo da na svoj narod baci […]

Dana 12. svibnja 2016. godine Županijski sud u Zagrebu objavio je presudu Tomislavu Merčepu kojom je okrivljeni proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (čl. 120 OKZ RH u svezi sa čl. 28) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci.

Nadam se da će mi biti oprošteno što se drugi tjedan zaredom na neki način bavim “Hrvatskim glumištem” Olivera Frljića i Marina Blaževića. Što ću kad predstava igra danima (pobornici će reći, ma što danima – desetljećima!), non-stop. O.K. Recimo da igra već danima na društvenim mrežama, na kavama, obiteljskim okupljanjima, političkim skupovima i televizijskim […]

Oliver Frljić održao je zadanu riječ. Slobodan Šnajder ni jednom riječju nije spomenut u predstavi “Hrvatsko glumište” što je svoju riječku premijeru doživjela u srijedu navečer na maloj, “Zajc off ” sceni, mada je i ovaj komad po tko zna koji puta potvrdio novinarima omiljenu rečenicu da fotografija često govori više od riječi…Slika Slobodana Šnajdera […]

Popuštanje iskušenju da se nečije osobno zlo identificira sa kolektivom pokreće perpetuum mobile u kojem svatko može naći opravdanje za sve što učini ili što osjeća spram svih pripadnika, kakav god oni stav imali prema tom zločinu, čak i kada ga se gnušaju, pa i onda kada se ne osjećaju kao pripadnici već su samo […]

Sjećate li se koliko su nas domaći mediji bombardirali iz godine u godinu pričama o mučenim, odvođenim i ubijenim srpskim civilima, o metodološko-stilskoj strukturi zločina koji su počinjeni nad našim sugrađanima, prijateljima i susjedima, o miniranim domovima, leševima staraca, likvidiranim bakama, silovanim i masakriranim ženama, slučajno ubijenim Hrvatima sa srpskim prezimenima…   Nešto vas ne […]

”Hrvatstvo je značilo vitešku borbu s argumentima za pravdu, zakonitost, ustavnost, čovječju slobodu, a protiv svakoj surovosti, bezakonju, samovolji i zulumu.” Trudio sam se što točnije citirati rečenicu čiji je autor Josip Horvat, jer čitajući je danas, pitam se jesmo li podcijenili ubojice, hulje, lopove, licemjere u nama ili smo precijenili vlastito nacionalno viteštvo.   […]

Sunce sad želi izaći sjajno kao da se ništa strašno sinoć nije dogodilo. Nesreća se dogodila samo meni, ali sunce svima jednako sja. Čovjek ne smije noć umotati u sebe, nego je mora utopiti u vječnom svjetlu.   Ovako u mom slobodnom prijevodu glasi prva strofa pjesme “Nun will die Sonn’ so hell aufgeh’n” njemačkog […]

Rat će još dugo biti najveći kulturni događaj na ovim prostorima, sudeći i po zahtjevu riječkih dragovoljaca Domovinskog rata da se zabrani kazališna predstava ”Aleksandra Zec”, a da je nisu ni pogledali.   Obično se tako nešto traži za ono što smatramo skarednim ili čega se bojimo. Tko u priči o ubojstvu nevine dvanaestogodišnje djevojčice […]

Znam priču do u detalje. Nema iznenađenja, pa ipak mi tradicionalno neudobne stolice HKD teatra na Sušaku nikad nisu bile tako do boli nelagodne kao u srijedu navečer. Krivica pasivnosti, kronično pomanjkanje suosjećanja, empatije za evidentnu patnju drugih, krivnja nečinjenja, žmirenje nad nesrećom drugačijeg, sljepilo za probleme susjeda, školskih kolega, dojučerašnjih prijatelja obavilo je dvoranu. […]

I Zagreb ima svoje tajne. Evo jedne od njih, kao stvorene da po njoj neki od zagrebačkih književnika napiše priču koja će ući u čitanke za sedme razrede osnovnih škola: kada navrše dvanaestu, sve zagrebačke frajlice na godinu dana ponesu isto ime i prezime. Ono ime s kojim su ih roditelji poslali u svijet, kao […]