autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

”Što je to poezija? Da te čujem rodijače!” i druge pjesme

AUTOR: Stjepan Bajić / 14.07.2019.

Stjepan Bajić

ŠTO JE TO POEZIJA?

DA TE ČUJEM RODIJAČE!

(u Drnišu)

a to ti je kad ti neko nešta piše
i ti čak nešta ubereš, no ti si
uvjeren da je to grozd s odrine
ispod koje odavno samo sidiš
i ne želiš da ti se iko obraća

***

DOĐE JUTRO U BIRTIJU I VIKNE: DAJ RUNDU ZA SVE!

“Sunce je zašlo, no još će pasti“ (Dubravko Škurla)

Kad kažeš, u kurac, opet sam tu… i nestane te!
a upravo si se probudio…
i ne zapjevaš za susjede razularen ispod tuša
i zuriš besplodno ne veseleći se kavi
i pas ti je do tebe kognitivno sposobniji
i ne kažeš – nisam ja baš tako jeftin!
i ne kažeš – o blesava li ovog svita!

Kad ti je morlačka krv očito presušila
i ne boriš se više s umornim kapcima
za blaženi ritaj prvog osvita
znaj
sunca još nema
no tu je
iza ugla se vere

i ništa te ne pita!

***

SMEŽURANI BUNTOVNIK

Nema tužnijega prizora od
starog, smežuranog
buntovnika!

Umjesto da je umro mlad,
umislio da je novi Robin Hood,
postao aktivist, revolucionar,
atentator (da nam je bar opet takvih!)

Ma da je i mafijaš postao,
ekscentrični, nedokučivi strah
iz sjene, veza s Rusijom,
financijer atentatora –
tko bi mu zamjerio!

Bolje bi mu, nama bilo…

Ali…

On evo sjedi preda mnom,
najtužniji prizor u povijesti –
stari, smežurani buntovnik,
pred zimom zadnji opali list…

Žutih očiju,
drhturavih ruku,
krhkim glasićem čita
neku svoju otužnu pjesmu,
odviše istinitu da ju shvatimo –

I samo me čini depresivnim!

***

RAZGOVOR S PETROM (3) DOK

PRTLJA NEŠTO PO MOBITELU

Tko je to na slici?

– Petav

Reci: “To si ti“

– To ci ti

Ma ne! Reci: “To sam ja“

– To cam ja

Onda… tko je na slici?

– To ci ti to cam ja

***

JA ŽIVIM U GUZIMA KOJI SE ŠIRE (à la Rilke)

(posvećeno svim uguzicama, čmaroliscima i ostalim prdonjama i šupcima)

Ja živim u guzima koji se šire
i u njima sve više zgrnuti žudim.
Ja možda i neću pojesti zadnje,
konačno govno, no ja se trudim.

Ja virim i virim iz guzice,
te gospodarice, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li prdac il’ proljev,
il’ velika istina ovoga svijeta.

***

UTILITARNA PJESMA

“Nada je pogreška.“ (Max Rockatansky)
U ovih pet godina koliko smo zajedno
moja je djevojka postala veći pesimist od mene.
Ta, kako i neće! Većeg mračnjaka, boljeg savjetnika
bi teško našla. No, tako ja više nisam mogao…
Ispucao sam se, okanio pesimizma, zaribao svoju djevojku,
prešao na Stand Baj-ića iliti Maltea Lauridsa Bezbriggea.

Kuđenje i gorke psovke prema životu ja ostavih za nju
i za baš posebno protiv mene uroćene dane –
kad me udare o mali prst na nozi ili mi po kauču
prospu tri dana neispražnjenu pepeljaru ili kad
zbog radova preko ljeta ugase toplu vodu, a ja
baš usred žestokih priprema za polumaraton.

No, da se vratimo na glavnu temu,
moja je djevojka postala veći pesimist od mene.
Trljam ruke. Ta, kako i neću! Ne pada mi na pamet utješiti ju.
Zašto da ju tapšem, floskuliram joj, citiram Pindara ili Epikura.
Očaj je bolja kura. Odlično joj ide! Jako je na život ljuta i nevesela.
Ubrzo će i pjesme početi pisati. U slučaju da je talentirana,
već sam joj pseudonim pripremio: Beznadežda Mandeljštam.

Ako izdrži, ako se osili, svi zadovoljni: ona će biti pjesnikinja,
a ja imati s kime smišljati kako već zajahati tu srnu sreću.

***

VELIKA ŽELJA

Želja mi je velika
osnovati izdavačku kuću…
jednoga dana!

Sve mi je već u glavi:
koga bih objavljivao,
koga ni za živu glavu.

Preko sto kuna moje knjige neće prijeći,
obećavam! Samo meke korice… no s puno ljubavi,
lijepoga fonta i iznenađujućih naslovnica.

I na bankrot sam ja spreman,
ljudi slabo čitaju… džabe mi… tja,

pljuc, bljuc, sranje… no, o tom potom.

Ipak, ime me najviše raduje
koje ću svojoj kućici nadjenuti.
Jako, jako raduje!

Već čujem bakicu u knjižari
kako pita: Imate kaj novog
od Šupka? Tak lepe knjige prave!

Već čitam intervju s jednim od svojih pulena:
Dok ne crknem, objavljivat ću samo u Šupku,
dobri stari prdonja Stipe najbolje zna posao!

Već listam ponudu izdavača
na stranicama KGZ-a: Fraktura, Ljevak,
Profil, Sandorf, Meandar, Šupak…

Već vidim imena specijaliziranih biblioteka:
Politologija i ostala publicistika – WC
Putopisi – TOI TOI
Historiografija – NISI POVUKAO VODU!!!
Teorijske knjige – PROLJEV
Filozofija i teologija – ZATVOR
Ezoterija i mistika – TEŠKO SRANJE
Beletristika – ŠUPČANA VRPCA
Poezija – VELIKA NUŽDA

Ahh… koja će to fešta biti!!!!

(Opaska uredništva: Ovih je dana Stjepan Bajić osvojio nagradu “Zdravko Pucak” Grada Karlovca i Matice hrvatske – ogranak Karlovac – za zbirku pjesama “Revolucionar” iz koje je izabrao sedam pjesama za Autograf).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Kozmopolitski roman o životu i smrti
• Simfonija milijuna

> Svi tekstovi ovog autora