autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Što Lulina pobjeda u Brazilu govori nama i cijelom svijetu

AUTOR: Drago Pilsel / 02.11.2022.

Drago Pilsel

Malo je prilika kada neki izbori utječu na smjer svijeta toliko snažno kao što je slučaj s nedavnim izborom predsjednika Brazila. To je zemlja s izuzetno velikom površinom i populacijom i prva je ekonomska sila Latinske Amerike.

Ali Brazil je tema ove moje prve vanjskopolitičke kolumne (pokrenute jednom u Novome listu, pa korištene na Autografu za razne autore, od sada samo kao moje drugo stalno mjesto kolumnističkog izražavanja na ovome portalu) zbog centričnosti odnosno univerzalnosti dilema s kojima su se suočili brazilski građani u trenutku izbora između drugog mandata ultradesničara Jaira Bolsonara ili povratka na vlast socijalista Luiza Inácia Lula da Silve (rođ. 27. listopada 1945.).

Mogućnost da se do neke mjere ispravi katastrofalni pravac u kojem srlja naš planet zbog klimatskih promjena, efikasnost sistema liberalne demokracije pa, ako hoćete, i nužnost civilizirane koegzistencije u otvorenim društvima su neka od fundamentalno važnih pitanja o kojima su se glasači morali izjasniti misleći hoće li glasati za Bolsonara ili za Da Silvu, ili ovako, zašto možda, ako se baš i ne voli Da Silvu, svakako treba odbiti Bolsonara.

Bolsonaro, naime, proveo je najveću deforestaciju Amazonije, o čemu je papa Franjo više puta alarmantno govorio, unakazio je demokratski sistem, silovao izborni sustav i, što je najvidljivije, prouzročio je najmanje 300.000 nepotrebnih smrti tijekom svoje negativne i neznanstvene kampanje tijekom pandemije, negirajući važnost cjepiva i nužnost korištenja maski (iz tih sam razloga, nažalost, bio primoran prekinuti duga poznanstva i neke odnose koji su bili toksični za suprugu i za mene, osobito kada se radilo o ljudima koji su nam dolazili u dom).

Bolsonarov negacionizam je i na mene, kao osobu koja je godina dana živjela u Brazilu (u São Paulu), naučio njihov jezik, tamo ljubovao, ali i odlučio postati fratrom te, napokon, i zavolio te ljude, ostavio duboka traga.

Nešto više od dva milijuna glasova, od ukupnog broja od cca 120 milijuna ubačenih u glasačke kutije, koji su dali prednost Luli, što je dovelo do velikog olakšanja u ministarstvima vanjskih poslova Europske unije i u State Departmentu.

Lulina pobjeda je daleko važnija od očekivanog i transcendira prostor koji uobičajeno pokriva njegova Stranka brazilskih radnika (PTB). Strah od pobjede ekstremne desnice potpomogao je stvaranju šire koalicije lijevih i centralnih snaga. Za mnoge je to bilo glasanje ”za manje zlo”, ali za sve u Brazilu ovo mora biti shvaćeno kao nada, kao prilika za izlazak iz paklenog kruga, kao radost jer se nije došlo do ambisa koji bi se otvorio ispod Brazila da je Bolsonaro ostao na vlasti.

Treći Lulin mandat (bio je predsjednik od 2003. do 2006. i od 2007. do 2010.) je brazilski odgovor onomu što je Barack Obama definirao kao epistemološka kriza našeg vremena. Ona onemogućava prihvatiti i dijeliti znanje o stvarnosti, i osobito o znanosti, dovodi ljude da vjeruju u teorije zavjere, prouzrokuje razaranje demokracije i eksplozije društvenih struktura.

A ovo za ljevicu znači veliki izazov, osobito za latinoameričku ljevicu, jer do sada nije baš znala vladati moderno i kohezivno, bez korupcije i u duhu dijaloga, vrijednosti o kojima je Lula govorio u noći izborne pobjede i o čemu je, ipak, ostavio jasne znakove kao sindikalni lider metalaca, politički radnik i, napokon, kao predsjednik.

Svijet u kojem živimo i onaj kojem idemo u susret doživljava tektonske poremećaje zbog geopolitičkih jakih previranja zbog dolaska na vlast raznih autoritarnih i neliberalnih tipova i osobito zbog Putinova rata s Ukrajinom pa su mu potrebni lideri kao što je Lula, koji su otvoreni za iskreni demokratski dijalog i koji žele uvažavati multilateralni međunarodni poredak.

Napokon, Lulina poruka nešto govori i Hrvatskoj: mi moramo snažno pokrenuti zamašnjak prema traženju alternativnih energetskih izvora, moramo radikalno raščistiti s korupcijom i moramo sačuvati našu prirodu, jer o njoj ovisimo baš onako kao što Brazil, Latinska Amerika i čitav svijet ovise o Amazoniji, koja hitno traži oporavak.

Brazil je zemlja budućnosti, osjetio sam to dok sam još živio u Argentini nakon povratka iz Brazila, ali je isto jako važno što će se s tom zemljom dogoditi jer ćemo moći znati što se događa s planetom i moći ćemo pokazivati modele pa i samo otkrivati one među nama koji imaju sposobnost da vladaju na demokratski, civiliziran i odgovoran način. Milanović i Plenković to nisu sposobni.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: