novinarstvo s potpisom
Na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, održanoj nedavno u Egiptu, premijer Plenković je svečano najavio da će do 2030. Hrvatska znatno smanjiti emisiju ugljikova dioksida jer će naši vlakovi voziti na gumene bombone.
Ispričavam se, vlakovi će ići na mast protiv hemeroida. Joj, oprostite još jednom, naše lokomotive će se pokretati pireom od bundeve. Ne, šta ja to govorim, kakav pire od bundeve, novo revolucionarno gorivo u hrvatskim željeznicama će biti ljubav, mir i razumijevanje među narodima. Ili će se možda putničke kompozicije gibati na gemišt od graševine, a teretne će strelovito juriti pogonjene snagom inteligencije ministra Davora Filipovića?
Ne mogu ovoga trenutka naći točan Plenkovićev citat, ali vjerujte mi, bilo je to nešto blesavo. Bilo je to nešto tako slaboumno i smiješno da se na koncu nije ni našlo u službenoj vijesti na internetskoj stranici Vlade, već smo izokola, iz drugih medija doznali za futurističke vizije našeg premijera.
Oprezno nam je prešućeno što je on pred stranim državnicima fantazirao o superbrzim baterijskim vlakovima, o čistoj energiji iz geotermalnih izvora i dolinama vodika u sjevernom Jadranu.
Plenković je u Egipat, čini se, došao kao Marty McFly iz filma ”Povratak u budućnost”. Pojavio se u dvorani sav važan, čačkajući uho ključem vremeplova.
”Hoćeš da te provozam?” upitao je Ursulu von der Leyen.
”Gdje?” upitala je ona ustreptalo.
”Gdje god hoćeš, možemo u prošlost, možemo u budućnost.”
”Ako može, ja bih voljela uživo čuti Magazin s Ljiljanom Nikolovskom”, priznala je sramežljivo predsjednica Europske komisije.
”Sve bi seke ljubile mornare?”
”Ta mi je najdraža.”
”Pa ajmo”, kazao je Plenković benevolentno i ukucao u vremeplov srpanj 1986. godine.
Baš sve je on u Egiptu mogao. U tuđem svijetu, gdje su od naših bili samo poltroni na čiju je diskreciju mogao računati, Plenković je razmahao svoju maštu, totalno se pustio od kraja.
Predstavljao se kao premijer jedne ekološki izvanredno prosvijećene zemlje u kojoj se građani bore protiv klimatskih promjena srčanije nego Ukrajinci protiv Rusa.
Gdje se otpad se razvrstava takoreći oduvijek, gdje su kontejneri za plastiku stajali dok Europa dobro nije ni znala što je plastika. Gdje su još renesansni pjesnici štampali svoje ljuvene sonete na recikliranom papiru.
Danski i nizozemski predstavnici postiđeno su piljili u pod slušajući kako je Hrvatska progresivna i smiona, svjetlosnim godinama ispred njih zatucanih.
Dokazao se tako naš premijer ne samo kao domaći muljator, već i kao međunarodni lažljivac i opsjenar. Uspješno je iskoračio iz materinjeg jezika, otkrio da pizdarije jednako dobro može govoriti i na engleskom. Možda i bolje jer se ono o superbrzim vlakovima, dolinama vodika i geotermalnim izvorima dosad ipak nije usudio spomenuti pred svojim glasačima, građanima Hrvatske koji se mučno truckaju najgorim vlakovima na svijetu, nevoljnicima koji putuju nekim nečistim dizelskim taljigama sporije nego što su prije pola stoljeća putovali njihovi roditelji.
Prije nekog vremena negdje je bila vijest da su svi naši vlakovi u jednoj godini ukupno kasnili dulje od dvije godine.
Sa željeznicama kakve mi imamo, s našim starim i hrđavim prugama iz kojih se gotovo svakog tjedna prevrne neki vagon ili cisterna, s prometnicima koji često trče uz nasip izbezumljeno vičući i mašući rukama jer je električna signalizacija u kvaru, sa čudovišnim javnim poduzećem koje se naprosto slomilo zapošljavanjem stranačkih otpadaka i luzera, gdje sada vjerojatno ima više menadžera nego konduktera, ono što je Plenković govorio u Egiptu zbilja je nečuvena drskost.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Što radi premijer u vozilu iz filma ”Povratak u budućnost”? Tko je slušao Plenkovićev govor na skupu u Egiptu, mogao je pomisliti da je Hrvatska zemlja iz fantazije).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.