Što se prešućuje u Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga

U utorak 9. kolovoza 2016. u Novinarskom domu objavljen je još jedan u nizu izvještaja međunarodnih novinarskih udruga o stanju u hrvatskom novinarstvu i političkim pritiscima na novinare i medije u Hrvatskoj.

U Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga ”nenovinarskim” se politikantskim frazama naklapa o ”neformalnim ograničenjima slobode izražavanja koja se mogu lako zanijekati” i na taj način zataškava praksa primjene sudske cenzure autorskih novinarskih priloga.

Delegacija međunarodnih novinarskih udruga je u Izvještaju precijenila i značaj u srpnju 2015., uoči tadašnjih izbora, na brzinu osnovane udruge građana nazvane Hrvatski novinari i publicisti (HNiP).

Nije to prvi puta da hrvatske političke stranke (osobito HDZ) pokušavaju umanjiti značaj 110 godina starog udruženja profesionalnih novinara u Hrvatskoj osnivanjem paralelnih udruga tobožnjih novinara (sve su se te paralelne udruge dosad brzo raspadale).

U Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga ”nenovinarskim” se politikantskim frazama naklapa o ”neformalnim ograničenjima slobode izražavanja koja se mogu lako zanijekati” i na taj način zataškava praksa primjene sudske cenzure autorskih novinarskih priloga

U Izvještaju se još prigovara (ne)transparentnost vlasništva medija u Hrvatskoj i propust hrvatskih vlasti da istraže fizičke napade na novinare, podupire se ukidanje hrvatskog kontroverznog Zakona o ”sramoćenju” i financiranje neprofitnih medija i glasila na jezicima manjina te izražava nezadovoljstvo zbog namjere Vlade da fuzionira Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) i Hrvatsku radioteleviziju (HRT).

Prešućuje se, međutim, sudsko sprečavanje prava na pristup informacijama.

I ne spominje se porezna presija na sve malobrojnije neovisne novinare i davanje poreznih povlastica poslušnim raznim korporativnim medijskim djelatnicima.

U Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga iznosi se i proturječni prijedlog donošenja novog zakona kojim bi se jamčila tobože neovisnost novinarstva u uvjetima u Hrvatskoj ”zakonodavnog stampeda”.

Umjesto poopćenih naklapanja o ”neformalnim ograničenjima slobode izražavanja koja se mogu lako zanijekati” nudim kolegama iz međunarodnih novinarskih udruga konkretnu raspravu o cenzuri pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7608/11-4 potvrđenom i revizijskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-342/13, kao i analizu uzroka zbog kojih dosad – unatoč ustavnoj zabrani cenzure – nitko u Hrvatskoj nije osporavao te dvije problematične sudske presude.

Iz nerazumljivih razloga u Tajništvu Hrvatskog novinarskog društva držali su u ladicama skrivene od članstva navedene presude o cenzuri više od 14 mjeseci propuštajući na taj način rokove (30 dana) za tužbu Ustavnom sudu i (šest mjeseci) za tužbu Europskom sudu za zaštitu ljudskih prava u Strasbourgu radi osporavanja navedenih problematičnih presuda o cenzuriranju.

S obzirom na to da u zataškavanju cenzure sudjeluje i (Tajništvo?) Hrvatskog novinarskog društva, postavlja se pitanje jesu li međunarodne novinarske udruge uopće informirane o postojanju problematičnih pravomoćnih presuda o trajnoj zabrani objavljivanja autorskih novinarskih priloga, odnosno o cenzuri u Hrvatskoj.

Svejedno znali ili ne, u Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga o stanju u hrvatskom novinarstvu i političkim pritiscima na novinare i medije o cenzuri u Hrvatskoj nema ni riječi.

U Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga uopće se ne spominje ni sprečavanje prava na pristup informacijama, odnosno da Ustavni sud prema načelu ”zaustavite Reuters” po drugi puta uzastopno podnosi tužbe protiv rješenja o odobravanju prava na prstup informacijama povjerenice za informiranje

U Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga uopće se ne spominje ni sprečavanje prava na pristup informacijama, odnosno da Ustavni sud prema načelu ”zaustavite Reuters” po drugi puta uzastopno podnosi tužbe protiv rješenja o odobravanju prava na informacije povjerenice za informiranje Visokom upravnom sudu (UsII-7/16-2 od 18. siječnja 2016. i UsII-121/16 od 27. lipnja 2016).

Povjerenica za informiranje u dva navrata odobrila je pravo pristupa informaciji, a Ustavni sud ustrajnim ponavljanjem tužbi Visokom upravnom sudu nastoji spriječiti odobreno pravo pristupa informaciji neovisnom novinaru.

Inače izvještaji međunarodnih novinarskih udruga (nerijetko i samih opterećenih političkim utjecajima) nemaju većih učinaka u Hrvatskoj, jer najčešća neskrivena svrha tih izvještaja je političko ”nenovinarsko” uplitanje.

Koliko se i u ovom najnovijem Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga zaista skrbi o neovisnosti novinarstva i medija, a koliko za politička zbivanja u Hrvatskoj, vidi se i po priopćenju Hrvatskog novinarskog društva u kojemu se naglašava:

”Posebna pozornost misije bila je usmjerena na stanje na Hrvatskoj radioteleviziji, kojoj, prema mišljenju delegata šest istaknutih međunarodnih organizacija za slobodu medija, treba omogućiti uravnoteženo praćenje kampanje za predstojeće parlamentarne izbore 11. rujna ove godine”.

I u ovom najnovijem Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga među preporukam je ona koja je slična i u prethodnima u proteklih 27 godina: ”treba promijeniti zakone tako da se novinarima i medijima jamči neovisnost”.

Kaj, ozbiljno?

Pa hajde da malo analiziramo.

Do sada su u Hrvatskoj bili vrijedeći opći medijski zakoni: Zakon o javnom informiranju (NN 22/92), Zakon o javnom priopćavanju (NN 83/96), zatim prva verzija Zakona o medijima (NN 163/03) i potom druga verzija istoimenog Zakona o medijima (NN 59/04).

Nema ničega bitno drugačijega u izbornoj ponudi za prijevremene parlamentarne izbore zakazane za 11. rujna 2016. godine što bi birači mogli izabrati, a da to isto ili vrlo slično nisu mogli izabrati i na prethodnim parlamentarnim izborima održanim 8. studenoga prošle 2015. godine

S obzirom na to da se u Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga posebno skrbi za Hrvatsku radioteleviziju, vrijedi spomenuti da je uz četiri nabrojena opća medijska zakona paralelno bilo još i pet posebnih zakona o elektroničkim medijima (u koje spada i Hrvatska radiotelevizija).

To su redom bili: Zakon o sustavima veza, preuzet iz prethodnog sustava (NN 18/78), pa prvi Zakon o telekomunikacijama u samostalnoj Hrvatskoj (NN 53/94) i ubrzo drugi istoimeni Zakon o telekomunikacijama (NN 76/99), potom Zakon o elektroničkim medijima (NN 122/03) i napokon (zasad) vrijedeći istoimeni Zakon o elektroničkim medijima (NN 153/09).

Zanimljivo je, kada se već toliko posebno govori o Hrvatskoj radioteleviziji, da se na internetskoj stranici Vijeća za elektroničke medije (nadležnom za Hrvatsku radioteleviziju) pored ukupno 9 nabrojenih medijskih i posebnih zakona o elektroničkim medijima navodi još sedam propisa, redom posebni Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o koncesijama, Zakon o audiovizualnim djelatnostima, Zakon o nedopuštenom oglašavanju, Zakon o radu, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima i još neki popratni manje važni za djelatnosti Hrvatske radiotelevizije.

Ali na naslovnici internetske stranice Vijeća za elektroničke medije ”zaboravljen” je Zakon o pravu na pristup informacijama. Čudno, s obzirom na to da su i Vijeće za elektroničke medije i Hrvatska radiotelevizija obveznici Zakona o pravu na pristup informacijama.

I u doslovno svim pobrojenim jednako kao i u ”zaboravljenim” zakonima ”novinarima i medijima jamči se neovisnost i pravo na pristup informacijama”.

Suprotno od preporuke da ”sljedeća vlada (op. a: nakon izbora 11. rujna 2016.) treba promijeniti zakon da bi novinarima i medijima bila dana neovisnost”, smatram da bi bilo bolje da ”sljedeća vlada” predloži ukidanje većine od pobrojenih vrijedećih medijskih zakona koji se u Hrvatskoj dosad uglavnom nisu primjenjivali.

Besmisleno je donositi novi zakon i zbog političkih razloga na kojima se u Izvještaju međunarodnih novinarskih udruga toliko inzistira.

Nema ničega bitno drugačijega u izbornoj ponudi za prijevremene parlamentarne izbore zakazane za 11. rujna 2016. godine što bi birači mogli izabrati, a da to isto ili vrlo slično nisu mogli izabrati i na prethodnim parlamentarnim izborima održanim 8. studenoga prošle 2015. godine.

Pitanje je čemu ponavljanje izbora na kojima nema alternativne ponude, odnosno na kojima se zapravo nema što birati?

A priče o tome da ”donošenjem novih zakona” treba omogućiti neovisno novinarstvo i da Hrvatska radiotelevizija treba biti javni servis samo su isprazne tlapnje sve dok se ne ukine zabrana autorskih sloboda na Hrvatskoj radioteleviziji, jednako kao i u većini ostalih medija u Hrvatskoj.

Djelatnici koji se usude razmišljati svojom umjesto korporacijskom glavom na Hrvatskoj radioteleviziji jednostavno su udaljeni iz programa, ”premješteni na drugo radno mjesto”, otkazan im je ugovor ili su problematičnim pravomoćnim presudama hrvatskog sudišta cenzurirani

Sadašnja praksa je da se svi zaposlenici na Hrvatskoj radioteleviziji, uključivo i medijski djelatnici, moraju ugovorima o radu lišiti prava iskorištavanja svojih novinarskih autorskih priloga i prenijeti ih na poslodavca – Hrvatsku radioteleviziju.

Djelatnici koji se usude razmišljati svojom umjesto korporacijskom glavom na Hrvatskoj radioteleviziji jednostavno su udaljeni iz programa, ”premješteni na drugo radno mjesto”, otkazan im je ugovor ili su problematičnim pravomoćnim presudama hrvatskog sudišta cenzurirani.

U većini medija u Hrvatskoj ima sve manje novinara, a umjesto novinara zapošljava se ”jeftinija” radna snaga, ”medijski djelatnici” koji se ugovorima o radu ”moraju” lišiti eventualnih novinarskih autorskih prava i prenijeti ih na poslodavce i koji prema Zakonu o radu, suprotno načelima novinarske profesije ”moraju” izvršavati naloge poslodavca i sjediti puno radno vrijeme ispred zaslona računala i umjesto novinarskog izvještavanja s mjesta događaja prerađivati već objavljene informacije.

Ni o tome se ne govori u Izvještaju kolega iz međunarodnih novinarskih udruga.

Možda zbog toga što se s istim problemom kolege iz međunarodnih novinarskih udruga izbjegavaju suočiti i u zemljama iz kojih su delegirani u međunarodne udruge.

 ***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora