novinarstvo s potpisom
Da je Hrvatska Mate Rimac, već bi sada mogla u ”cashu” platiti polovne izraelske avione! Tih tristotinjak milijuna eura već je na putu u Svetu Nedelju budući da je svih 150 superautomobila Concept_Two po cijeni od 1,7 milijuna eura, plus pola milijuna za opremu, rasprodano!
A zašto Hrvatska nije Rimac? Kupnju polovnih aviona, tu ”najveću investiciju u povijesti HV-a”, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević pokušao je proglasiti nacionalnim interesom, čak našom ”odgovornošću prema budućim generacijama”.
Ako je nabavka 12 komada F-16 Barak naš nacionalni interes, onda su o tome morali odlučivati svi segmenti društva barem dvotrećinskom političkom suglasnošću u Saboru.
Proglašavati posao koji su, potpuno netransparentno i bez minimuma civilne kontrole, zgotovili HDZ i militarni društveni slojevi, nakon milijardi kuna teškog militantnog udara na proračun braniteljskih struktura, proziran je pokušaj alibija za sve posljedice koje bi porezni obveznici mogli godinama plaćati.
A kada su HDZ-ovi državni poslovi u pitanju, povijest nas uči da treba puhati i na hladno, jer oni ni tunele nisu mogli ofarbati a da pritom ne napune svoje privatne džepove.
Bit će zanimljivo vidjeti koje su to tvrtke u Hrvatskoj već sada dobile poslove s Izraelom i koje će ih dobiti nakon kupnje aviona i imaju li ikakve veze s onima koji su o tome u ime ”nacionalnog interesa” odlučivali.
No, najzanimljivije od svega je kako će tridesetogodišnji F-16 Barak sa svojim raketama i bombama pomoći našim budućim generacijama do 2050.
Hoće li zaustaviti iseljavanje mladih?
Hoće li poboljšati njihovo obrazovanje?
Hoće li im omogućiti znanstveno usavršavanje?
Hoće li u njihovim kokpitima postati nobelovci?
Jesu li ti isti avioni učinili Izrael državom s najvećim brojem nobelovaca, s najviše startupova i inženjera po glavi stanovnika u svijetu, državom s tri tisuće visokotehnoloških kompanija čiji je godišnji izvoz od stotinjak milijardi dolara 90 posto rezultat znanosti i tehnoloških otkrića?
Ne, snaga malog Izraela s dvostruko većim brojem stanovnika od Hrvatske nije u avionima i oružju, već u gospodarstvu.
Izrael je postigao to što je postigao u svojih 70 godina postojanja izdvajajući najviše od svih država svijeta u znanost, čak 4,25% posto BDP-a, dok ga lani nije pretekla Južna Koreja s 50 milijuna stanovnika. Moć Izraela je u centrima izvrsnosti u kojima se svake godine nađe pet tisuća nadarene djece čije se školovanje prati.
Za razliku od Hrvatske koja je na europskom dnu izdvajanja za znanost, jadnih 0,79 posto jadnog BDP-a koji ima za avione i šatoraše, ali ne i za svoju djecu koju obrazuje srednjovjekovnim metodama uskraćujući im suvremene kurikulume.
Izraelska djeca nisu uspješna zbog aviona, pa neće biti ni hrvatska, već zato što je rješavanje problema postalo dio njihovog identiteta. Usađena im je osobina koju zovu ”hucpa”, što na hebrejskom znači da svi bez srama mogu reći ”ja razmišljam drugačije”.
Zato je Izrael država ne samo najboljih pilota, već i znanstvenika, stručnjaka, nobelovaca.
Zato Rimac nije Hrvatska, jer Hrvatska nije Izrael.
(Prenosimo s portala Novoga lista).