Sud iz Strasbourga i dalje tužbe odbija bez obrazloženja

Građani Republike Hrvatske i većine ostalih europskih tranzicijskih zemalja izgubili su iluziju i nadu da svoje pravne interese mogu rješavati efikasno i pravedno na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Samo naivci koji su nasjeli dezinformacijama kršitelja ljudskih prava još podnose (uglavnom uzalud) zahtjeve (tužbe) tom kompromitiranom sudu.

Podsjetimo, prema podacima samog Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu više od 162 tisuće zahtjeva (tužbi) građana europskih država podnesenih tom sudu eliminirano je iz postupka i proglašeno nedopuštenima protivno članku 45. st. 1. Konvencije bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka.

Od tih 162 tisuće predmeta u razdoblju od 2010. do kraja 2016. godine iz postupka na Sudu u Strasbourgu eliminirano je 13.115 zahtjeva (tužbi) iz Hrvatske bez pisanih i obrazloženih odluka Suda.

I Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je samo sud sličan ovima kakve imamo u Hrvatskoj. Besmisleno je od Suda u Strasbourgu očekivati da će pravne interese rješavati efikasno i pravedno, jednako kao što je to besmisleno očekivati i od sudstva u Hrvatskoj

Shvativši da je protupravno eliminiranje zahtjeva (tužbi) poprimilo prevelike razmjere, iz Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu odlučili su ublažiti protupravnu eliminaciju obećavši da će od lipnja 2017. godine podnositeljima zahtjeva (tužbi) koje će se proglasiti nedopuštenima dostavljati ”odluke suca pojedinca u kojima će Sud za ljudska prava navesti na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”

(pogledati na web stranicama Hrvatske odvjetničke komore obavijest Ureda za zastupanje RH pred Sudom u Strasbourgu, Klasa: 910-04/17-01-07 URBROJ: 50447-04/1-17-06 od: 7. lipnja 2017).

Dugo sam kao novinar analizirao postupke Europskog suda za ljudska prava, osobito kolaboraciju Ustavnog suda Republike Hrvatske sa Sudom u Strasbourgu.

Ustavni sud je nastojao izbjeći preispitivanje svojih brojnih problematičnih odluka pred Međunarodnim sudom (kao ”četvrtom instancom”), a u Sudu u Strasbourgu su nastojali i po cijenu kršenja Konvencije izbjeći razmatranje (pre)velikog broja zahtjeva (tužbi) iz Hrvatske i ostalih europskih tranzicijskih zemalja.

U međuvremenu mi je čitatelj Stipe Petrina dostavio tu tako dugo najavljivanu ”odluku suca pojedinca u kojoj Sud za ljudska prava navodi na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”.

Nakon što sam pogledao što je dostavljeno Stipi Petrini zaključio sam da se za to može reći da je ”bilješka”, ali nikako i pisana i obrazložena sudska odluka kao što je propisano člankom 45. st. 1 Konvencije.

U toj ”bilješci”, koja se kani podvaliti kao ”odluka suca pojedinca u kojoj će Sud za ljudska prava navesti na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”, jednostavno nema ni jednog argumenta za izrečene ocjene ili mišljenja, kao da zahtjev (tužba) nije ni razmatran

I raspitao sam se: taj nepotpuni akt Suda (bez obrazloženja) trebao bi se smatrati legitimnim, jer se u toj tobožnjoj odluci, navodno, ”navodi na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”.

Nema tu nikakvog obrazloženja niti ”osnova zbog kojih je zahtjev (tužba) odbačena kao nedopuštena”.

Tek se tvrdi da je pročitan cijeli predmet i da podnositelj zahtjeva (tužitelj) ništa novo nije rekao u tužbi (zahtjevu), nego od Suda traži da bude “instanca 4. stupnja”, odnosno da i oni “utvrđuju činjenice i ocjenjuju dokaze”, a oni smatraju da su činjenice već ranije dobro utvrđene i da su svi dokazi već provedeni te da je tužitelj imao pravedno suđenje.

Podnositelj zahtjeva (tužbe) bi trebao vjerovati da je sudac pojedinac (Georges Ravarani) proučio cijeli predmet i to ulazeći u bit (pravni meritum) stvari te da smatra da nema povrede čl. 6. Konvencije.

Osobno ne vjerujem sucu pojedincu Georgesu Ravaraniju, jer sam neslužbeno doznao da taj čovjek ne govori hrvatski jezik. A to znači da mu je netko iz ”ekipe” Elice Grdinić i ostalih službenika ”instaliranih” iz hrvatskog pravosuđa interpretirao o čemu se radi i predložio da se zahtjev (tužba) proglasi ”nedopuštenim”.

Prema članku 336. domaćeg Zakona o parničnom postupku sudac je već kod usmene objave presude dužan ”ukratko navesti razloge”. Naravno da u pisanom obrazloženju presude sudac mora uložiti intelektualni napor i navesti razloge tužbe, kao i razloge zbog kojih (ne) prihvaća pojedine tužbene navode

Tek za informaciju čitateljima, Stipe Petrina je u svojem zahtjevu (tužbi) Sudu u Strasbourgu pokušao naći pravdu i obraniti se od ”kolegijalnih” presuda u korist sutkinje Šupe (to je ona koja je ”sinkopa” presudom oslobodila Tomu Horvatinčica od odgovornosti za smrt dvoje talijanskih turista u pomorskoj nesreći uzrokovanoj jurećim Horvatinčićevim gliserom).

Jednostavno, zašto u toj ”bilješci” nema ni jednog navoda kojim bi se potkrijepila ocjena da ”odlukama domaćeg sudstva, koje ne izgledaju arbitrarne niti evidentno nelogične, i ne postoji ništa na temelju čega bi se moglo zaključiti da su sudski postupci bili nepravedni”?

Prema članku 336. domaćeg Zakona o parničnom postupku sudac je već kod usmene objave presude dužan ”ukratko navesti razloge”. Naravno da u pisanom obrazloženju presude sudac mora uložiti intelektualni napor i navesti razloge tužbe, kao i razloge zbog kojih (ne) prihvaća pojedine tužbene navode.

Čitatelji mogu i sami provjeriti (na kraju kolumne objavljujem i neformalni prijevod ”bilješke” dostavljene Stipi Petrini) što je to u ime suca Georgesa Ravanija napisano i je li navedeno ”na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”.

Mislim da sam kao novinar, za razliku od suca Ravanija,”ukratko obrazložio” zašto smatram da Sud u Strasbourgu laže i obmanjuje građane koji mu se obraćaju naivno vjerujući da bi se preispitivanjem presuda domaćeg sudstva pred međunarodnim sudom otklonila sve brojnija kršenja ljudskih prava.

Da ponovim: u toj ”bilješci”, koja se kani podvaliti kao ”odluka suca pojedinca u kojoj Sud za ljudska prava navesti na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”, jednostavno nema ni jednog argumenta za izrečene ocjene ili mišljenja, kao da zahtjev (tužba) nije ni razmatran.

Kolaboracija: Ustavni sud nastoji izbjeći preispitivanje svojih problematičnih odluka pred Međunarodnim sudom (kao ”četvrtom instancom”), a u Sudu u Strasbourgu nastoje i po cijenu kršenja Konvencije izbjeći razmatranje (pre)velikog broja zahtjeva (tužbi) iz Hrvatske i ostalih europskih tranzicijskih zemalja

I Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je samo sud sličan ovima kakve imamo u Hrvatskoj. Besmisleno je od Suda u Strasbourgu očekivati da će pravne interese rješavati efikasno i pravedno, jednako kao što je to besmisleno očekivati i od sudstva u Hrvatskoj.

PRILOG:

Neformalni prijevod ”bilješke”

“Europski sud za ljudska prava je 14.9.2017. g. po sucu pojedincu, u skladu s člankom 24. paragrafom 2. i člankom 27. Konvencije za ljudska prava pregledao pisani zahtjev (tužbu) koji je podnesen. Podnositelj zahtjeva se poziva na članak 6. paragraf 1. Konvencije. Sud nalazi da u odnosu na podnositeljeve pritužbe o ocjeni dokaza po domaćim sudovima i tumačenju prava, kao i osporavanju odluka kojima su okončani sudski postupci, podneseni zahtjev je po svojoj prirodi ‘zahtjev četvrtog stupnja’. Podnositelj zahtjeva je svoje primjedbe iznio pred sudovima koji su na sve pritužbe odgovorili u odlukama koje ne izgledaju arbitrarne niti evidentno nelogične, i ne postoji ništa na temelju čega bi se moglo zaključiti da su sudski postupci bili nepravedni. Stoga je zahtjev jasno neutemeljen u smislu članka 34 paragrafa 3a Konvencije. Sud proglašava zahtjev nedopuštenim.”

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora