autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Šutnja nije zlato

AUTOR: Vedran Limić / 07.02.2025.

Vedran Limić

Ako me sjećanje dobro služi, pari mi se da je to bila osamdeset i druga, kada sam u mjesečniku Izbor naletio na do zla boga zanimljiv članak.

Naime, kako je Izbor nerijetko objavljivao uratke koji nisu bili na liniji čuvara revolucije koja teče, onda se između svih svjetskih inozemnih zbivanja, di se revolucija odavno osušila, tu potkrao i jedan koji se odnosio na trosatne demonstracije u Zagrebu.

A radi se o protestu u kojem je malo jača šačica studenata formirala kolonu i s Cvjetnog naselja krenula put centra grada. I ta mala šaka jada je toliko ispizdila cili SKH da se u kockici pošeremetila statika.

A zajeb je bio više nego ludo dobar. Toliko je bio dobar da su bidni milicajci koji su ovu pojavu raportirali centrali ispali kreteni.

To je otprilike izgledalo ovako:

– Alo, centrala, ovde kod Tehničkog muzeja formirala se kolona demonstranata.

– Kakvih sad demonstranata?!

– Studentskih!

– Pa šta oni hoće?

– Ništa.

– Kako ništa?!

– Tako ništa.

– Pa kako znaš da su demonstranti studenti?

– Pa to sve skoro golobrado i nose transparente.

– A koliko je tih transparenata?

– Tridesetak.

– A šta piše na njima?

– Ništa.

– Kako ništa?!

– Pa tako ništa.

– U bog te jebo. Šta je sad ovo?! A viču li i šta viču?

– Otvaraju usta kao da viču, ali vani ne izlazi ništa.

– Kako ništa?

– Tako ništa.

A kako na ništa ne možeš s nečim konkretnim reagirat onda je milicijska centrala to javila političkoj radi daljnjih smjernica.

I tada nastaje totalno ludilo. Ovi na ulicama gromko muče, a ovi u kockici ne gase jezik ne bi li ugasili bukvalno nečuvenu pobunu.

Bilo kako bilo, partijski vrh je po hitnom postupku temeljito podebljao kalorije u studentskoj menzi i znatno pojeftinio cijene doma. A time su prvi put u povijesti akademske zajednice ispunjeni svi studentski zahtjevi koje ovi nisu ni rekli.

Ovaj recept od pedesetak zagrebačkih studenata koji su do ludila ispizdili republičku vrhušku osim u Izboru nitko nije evidentirao, tako da sumnjam da su ih sadašnji beogradski kopirali.

A kako povijest voli da se ponavlja onda nije čudno što se nešto slično sada događa u Srbiji. Već tri mjeseca oni demonstriraju protiv države tako da od nje jedino traže da ona i njene institucije rade svoj posao.

E sad kad je država Srbija u pitanju onda se Aleksandar Vučić odma javio kao glavni pregovarač, a studenti ga totalno ignoriraju budući da on po Ustavu nije država. I šta ćemo sad?!

E sad ide prvi tjedan muk, drugi male prijetnje, treći velike, onda malo batinaši, onda se spominju Kobre, onda idu obećanja, pa još jedan red bombona, onda kontra miting, onda pomilovanja i opet pušikana.

I sad kada je ova studentska žerava užgala skoro cilu Srbiju sad su počele padat ostavke, a pala je i vlada. A studenti ne odustaju ni milimetra već ih i dalje šetaju po svome.

Bilo kako bilo, po mom skromnom sudu, ovo se može riješiti samo na sudu. Ali ne partije već države kada počne radit svoj posao što uostalom studenti od nje i traže. Naravno jer ovo što on već godinama radi i je za svaku osudu.

I sad će neko zloban pitat, a zašto naši studenti i dalje gromko muče. Ajde, muči ti. A i zašto bi naša studentarija demonstrirala kad kod nas nema ničega sličnog čime Srbija itekako obiluje.

Nepotizam je nama pravna nepoznanica, makar ja ne znam za nekakav takav sudski proces. Isto tako korupcija već duže vrijeme nije sudska tema. Falše diplome su u Hrvata totalna nepoznanica. Ni blizu suda nitko nije vidio kako u spisima šeta neki predmet pogodovanja. Partijsko uhljebljivanje i klijentelizam je toliko sporadična pojava da nije vrijedna medijske zabilješke.

Kod nas se jedino zabilježi kad neki ministar bukvalno ispali iz pištolja i kalašnjikova. Ali i to je razumljivo jer je čovjek imao teško djetinjstvo, a to mi civilizacijski empatični itekako razumijemo. Pogotovo što je isti a da mu nije neko zavrtao ruku dragovoljno podnio ostavku. I to bi bilo to.

Jedino di Hrvati pokazuju kakve-takve zube je bojkot velikih trgovačkih lanaca zbog toga što više ne mogu priuštit bilo šta za grickat. I sve se to radi mirno i dostojanstveno. Dakako jer ipak smo mi Europa, a ne tamo neki mračni balkanski vilajet od kojeg smo udaljeni nekoliko svjetlosnih godina, pardon milimetarskih sati.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: