novinarstvo s potpisom
Postoji tih par ordinarnih stvari koje bi trebalo promijeniti i bili bismo sasvim pristojna zemlja. Čak nije ni mnogo. Stane u jedan tekst, šalabahter za vladajuće, članstvo i sljedbu. Od njih ima smisla početi jer su na vlasti. Živi se po njihovim pravilima. Ali ne bi bilo loše da uhvate par detalja prije nego izađu u novi dan. Npr:
– Zemlja nije ravna ploča. Jebat ga, nije. Da, postoje oni koji vjeruju da jest. U krivu su. Neka pitaju ekipu s druge strane kugle.
– Informatika je vrednija od vjeronauka. Informatikom možeš kontrolirati poplavu, molitvom možeš samo sjediti na obali rijeke i plakati. I čekati vlastitu kuću da otplovi ispred tebe. Možeš i prokleti nekoga tko nije dao djeci da se obrazuju, ali to nije efikasno kao isprogramirati mu propast.
– Domovina se piše malim slovom, sumljam je krivo, a kralj Tomislav je…hm.
– Ćirilica je bila hrvatsko pismo.
– Bosna i Hercegovina je druga država.
– Veterani HVO-a su se borili u toj, drugoj državi. Na budžetu su Republike Hrvatske. To nema ni logike ni smisla.
– Thompson je heavy metal hate music. Nije domoljubljno, kršćanski, ni civilizacijski mrziti druge narode. Nije ni pristojno opjevavati konclogore. Pjevati na tuđu glazbu je baš tužna glazbena krađa.
– Kurikularna reforma je propala stvar. Djeca će nam ostati tupa i zatucana, osim ako se sami ne spase na YouTubeu, Snapchatu. Ili Instagram directu.
– Moja mater te traži jest prijetnja. U pjesmi je definirano kome i zašto. Prijetnja nije nastala zbog mržnje druge nacionalnosti, rase ni vjere, nego osjećaja bijesa zbog ostavljenosti. Nesretnik loše podnosi rastanke. Policajac koji je dobio poruku je u pravu, rade mu o glavi.
– HDZ je jedina stranka osuđena zbog korupcije. Suđenje se ponavlja zbog promjene zakona, a ne oslobađajućih dokaza. Stranci se još uvijek sudi u ponovljenom postupku.
– Kada brat ministrice postane veliki šef, to nije dobro. Smrdi na nepotizam, a nepotizam je, po definiciji Vladimira Anića, zloupotreba položaja i drugih oblika moći u korist svoje rodbine. Brat je rodbina. Nepotizam jest osigurati posao bratu. Ili sinu. Ljubavnici. Ljubavniku. To je isto oblik korupcije. Riječ je o nepripadajućoj, nepoštenoj koristi. Možda je riječ o genijalnosti i koincidenciji, ali ne izgleda tako kada brat ministrice postane šef. Da, treba to ponavljati.
– Fašizam je zlo. NDH je bila na strani fašizma. Bio je to zločinački režim protiv slobodnih ljudi. I izdajnički, duboko nedomoljubni, predali su Istru i obalu.
– Antifašizam je povijesno i civilizacijski dobra stvar. Partizanski antifašistički pokret je pozitivno naslijeđe Drugog svjetskog rata. Hrvati su bili većinom u partizanskom pokretu.
– Iseljeni Hrvati se neće vratiti. Hrvati iseljavaju kao obitelji. U komunizmu su iseljavali muškarci, kako bi zaradili za sebe i obitelji. Iz ove Hrvatske, koju većinu vremena vodi HDZ, iseljavaju obitelji. Ostat će negdje vani gdje će stvoriti svoj dom.
– Hrvatske su plaće male i zbog toga što država za svaku kunu u plaći jednog stručnjaka sebi uzme još jednu. Lijepo vam je Mate Rimac rekao da je stručnjak u Hrvatskoj skuplji nego u svim drugim državama EU zbog državnih nameta. Mate Rimac zna, kod njega radi 140 stručnjaka, a to je većina zaposlenih u toj tvrtki.
– Rodna ideologija ne postoji. Postoje društveno konstruirane uloge za muškarce i žene. To su ujedno i stereotipi. Zbog tih stereotipnih rodnih uloga žene se mlate u obitelji jer su žene, ne zbog toga što nema ručka. Pitajte Maru Tomašević, suprugu Alojza Tomaševića, HDZ-ova požeško-slavonskog župana.
Ona je, istina, povukla optužbu protiv svog supruga nakon pritiska obitelji i društva, ali to ne mijenja jednu činjenicu. Nasilnik je nasilnik. Siledžija. Inače, normalno bi bilo da je ženski posao onaj koji žena izabere, ne onaj koji joj društvo odredi. Istanbulska konvencija bi štitila i Maru Tomašević.
– Istanbulska konvencija nije protiv kršćanstva. Kršćanstvo nije protiv Istanbulske konvencije. Konzervativni Hrvati jesu.
– Istanbulska konvencija ne sprečava nikoga da mlati ženu u kući. Niti da je psihički zlostavlja. Zato što je nasilnik nasilnik. Ali, Konvencija pomaže ženama u borbi protiv nasilja i rodnih stereotipa. I nije problem s Istanbulskom konvencijom rod, nego prava žena. To je ono što se ne dopušta u Hrvatskoj. Priče da postoje zakoni i hrvatsko pravosuđe nisu dovoljne, ma koliko Miro Kovač, istaknuti član HDZ-a, govorio o tome. Ne može vam se vjerovati. S ljudskim pravima se ne trguje.
– Devet je žena prošle godine ubijeno. Ubili su ih njihovi muževi i partneri.
– Policija dnevno intervenira 45 puta zbog obiteljskog nasilja. Riječ je o statistici iz prošle godine. Svaka treća žena u Hrvatskoj žrtva je obiteljskog nasilja. Kada na okupu vidite četiri žene, kako, primjerice, piju kavu u kafiću, jedna od njih je bila žrtva seksualnog nasilja.
– U posljednjih deset godina u Hrvatskoj je ubijeno više od 300 žena. Sve su umrle u stravi i užasnom strahu. Patile su i borile se za život kada su umirale. Za njih se nikada nije demonstriralo kao za branitelje.
Ponoviti prije spavanja, dok se ne nauči napamet.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).