autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Svjetska etika (8)

AUTOR: Autograf / 01.06.2015.

DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI

Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.

***

III . Četiri neopozive smjernice (nastavak).

Obveza njegovati ravnopravnost i partnerstvo između muškaraca i žena

Bezbrojni ljudi u svim regijama i religijama trude se živjeti u duhu partnerstva između spolova i odgovorno djelovati na području ljubavi, seksualnosti i obitelji. Pa ipak, posvuda po svijetu ima oblika patrijarhata koje treba osuditi, prevlasti jednog spola nad drugim, iskorištavanja žena, seksualne zloporabe djece kao i prisilne prostitucije.

Socijalne razlike u svijetu nerijetko vode do toga da žene, pa čak i djeca, iz slabije razvijenih zemalja budu prisiljeni baviti se prostitucijom kao sredstvom preživljavanja.

U velikim starim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva nalazimo smjernicu: ”ne smiješ provoditi spolni nemoral!” Ili rečeno afirmativno: poštujte i ”ljubite jedni druge!” Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Ni jedan čovjek nema pravo svoditi drugoga na obični spolni objekt ni dovesti ga u spolnu ovisnost

A. Ali u velikim starim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva nalazimo smjernicu: ”ne smiješ provoditi spolni nemoral!” Ili rečeno afirmativno: poštujte i ”ljubite jedni druge!” Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Ni jedan čovjek nema pravo svoditi drugoga na obični spolni objekt ni dovesti ga u spolnu ovisnost.

B. Osuđujemo spolno iskorištavanje i spolnu diskriminaciju kao jedan od najgorih oblika ljudskog ponižavanja. Dužni smo suprotstavljati se ako se – pa i u ime nekog religijskog uvjerenja – propovijeda prevlast jednog spola nad drugim, tolerira spolno iskorištavanje, potiče prostitucija ili zloporaba djece.
Neka se nitko ne zavarava! Nema prave ljudskosti bez partnerskog suživota.

C. Zato bi mladi trebali već u obitelji i u školi učiti da spolnost nije neka negativna ni razorna, nego stvaralačka i pozitivna snaga. Ona ima funkciju oblikovati zajedništvo, potvrđujući život, a može se samo onda razvijati ako je življena s odgovornošću naspram partnerove sreće.

D. Odnos između muškarca i žene ne bi smio biti temeljen na nekom tutorstvu ili iskorištavanju, nego na ljubavi, partnerstvu i međusobnom povjerenju. Čovjekovo ispunjenje nije identično sa spolnim zadovoljstvom. Spolnost bi trebala biti izraz i potvrda partnerski življene ljubavi.

Neke religijske tradicije poznaju i ideal dragovoljnog odricanja od spolnog života. I to dragovoljno odricanje može biti izraz identiteta i osobnog ispunjenja.

E. Brak kao društvenu instituciju, unatoč svim kulturnim i religijskim razlikama, obilježava ljubav, vjernost i trajnost. On treba jamčiti muževima, ženama i djeci zaštitu i uzajamnu potporu, a treba im isto tako osigurati i njihova prava.

U svim zemljama i kulturama treba raditi na takvim ekonomskim i društvenim odnosima koji omogućuju život u braku, dostojan čovjeka, i koji neće isključivati starije osobe.

U svim zemljama i kulturama treba raditi na takvim ekonomskim i društvenim odnosima koji omogućuju život u braku, dostojan čovjeka, i koji neće isključivati starije osobe (…) Na razini nacija i religija može se prakticirati samo ono što je življeno na razini osobnih i obiteljskih odnosa

Djeca imaju pravo na obrazovanje. Roditelji ne smiju iskorištavati djecu ni djeca roditelje. Njihovi odnosi trebali bi se temeljiti na uzajamnom poštivanju, pažnji i brizi.

F. Biti istinski čovjek u duhu naših velikih religijskih i etičkih tradicija znači sljedeće:

*uzajamnu pažnju, razumijevanje i partnerstvo, a ne patrijarhalno podčinjavanje i ponižavanje što je izraz nasilja i često izaziva protunasilje;

*uzajamnu obzirnost, toleranciju, pomirljivost i ljubav, a ne spolno posjedovanje i zloporabu.

Na razini nacija i religija može se prakticirati samo ono što je življeno na razini osobnih i obiteljskih odnosa.

(S engleskog preveo prof. dr. Mato Zovkić).

(Nastavlja se).

Još tekstova ovog autora: