novinarstvo s potpisom
“Svoje se meso ne jede” poslovica je uvriježena u našem susjedstvu. Za njom se poseže kad želiš obrazložiti zašto bliskima, prijateljima, kumovima, svojti i obitelji prelaziš preko ružnih stvari. Zašto bliskim ljudima ne zamjeraš ili praštaš neoprostivo.
Ova narodna mudrost univerzalno je primjenjiva.
Primijenila ju je nažalost u četvrtak i hrvatska Vlada odbivši prihvatiti prijedlog Istarskog demokratskog saveza (IDS), Primorsko goranskog saveza (PGS) i Liste za Rijeku o neophodnoj dopuni Kaznenog zakona kojom bi bilo moguće sankcionirati sve ćešće otvoreno propagiranje nacističkog, fašističkog i ustaškog režima.
Pojava se u nas često naziva puzajućom fašizacijom društva, premda smo svi svjedoci da oni kojima su te zločinačke ideologije bliske i drage iz raznoraznih razloga – od onih krajnje pragmatičnih do obiteljskih i političkih – hodaju sve uspravnije, visoko podignutih glava, svjesni kako je u nas ono čega se civiliziran svijet srami i gnuša poželjno ponašanje. Gotovo mainstream.
Štoviše, ljudi poput visokopozicioniranog biskupa Vlade Košića svaki i najbeznačajniji pokušaj vlasti da obuzda daljnju fašizaciju društva koje se već četvrt stoljeća truje rigidnim nacionalizmom i isključivošću, izvrgava kritici i ruglu na društvenim mrežama.
Ovaj katolički desni ekstremist ne propušta ni jednu priliku da s biskupskih visina dijeli packe. Sjetimo se samo kako je reagirao putem Facebooka na odluku da se sporna ploča s ustaškim pozdravom premjesti iz Jasenovca u Novsku.
Nazvao je postupanje Plenkovićeve Vlade “sramotnim postupkom šrafciger vlasti”. Taj isključivi biskup limitiranog mišljenja, koji koristi svaku priliku da za nešto optuži Srbe, u Crkvi je, k’o u kakvoj lošoj komediji, bio zadužen za ekumenizam!
Taj je čovjek istim povodom lupetao “da ako sutra braću Srbe zasmeta hrvatska himna, ova će ju vlast zabraniti, jer su i ustaše pjevale tu himnu…”, stavljao dakle znak jednakosti između državne himne i ustaškog pokliča pod kojim je ubijeno na tisuće nevinih i nikome ništa.
Svoje se meso ne jede ili…?
“Crkva je sveta unatoč tome što su pojedinci tijekom povijesti uprljali njezino lice”, rekao je između ostalog kardinal Bozanić predvodeći na Sve svete misu na Mirogoju. Za prošlost kardinal možda nije i ne može biti odgovoran, ali za sadašnjost u kojoj novac svih nas, vjernika i nevjernika, puni džepove njegove institucije dužan je reagirati na ispade jednog (ali ne i jedinoga) od kolega biskupa.
Dužan je hrvatskoj javnosti objasniti je li stav Katoličke Crkve istovjetan onome Vlade Košića. Misle li svi oni da “ustaštvo nije fašizam”, kao što je to tvrdio sisački biskup povodom predstavljanja Thomsonove knjige.
Smatraju li da sotona stanuje u medijima i da su migranti nasilni, kako kaže biskup Košić? Osjećaju li se odgovornima za izrečeno barem u trenutku kad novinarka HRT -a Maja Sever prima otvorenu prijetnju smrću, bude nazivana jugomasonskom kurvom, samo zato jer se usudila napraviti pozitivan prilog o Nigerijcu Princeu Wale Soniyikiju, azilantu koji je ostao živjeti u Hrvatskoj nakon što je slučajno dospio u nju.
Štrecne li Košića, Bozanića kad na djelu vide učinak izgovorenog, rezultat svoje sustavne propagande? O tome gdje sotona spava i kad se budi i tko je budi dalo bi se itekako razgovarati – kad bismo imali s kim.
Nemamo! Svoje se meso ne jede!
Na prijedlog trolista stranaka iz Istre, Primorja i Gorskog kotara negativno je odgovoreno. Vlada ga je odbacila s obrazloženjem da u Kaznenome zakonu već postoji okvir koji sankcionira djela iz mržnje i javno poticanje na nasilje. Zašto se ne primjenjuje?
Ministar Dražen Bošnjaković “vadio se” i na Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od kojeg očekuje preporuke.
Od Vijeća Vlada očekuje preporuku, a međuvremenu je od predsjednika IDS-a Borisa Miletića dobila poruku kako je takvom svojom odlukom “službeno pozvala na normalizaciju ustaštva te kako je to potez bez presedana u suvremenoj Europi”.
Briga njih za Istru i Primorje. Stranka koja godinama, svemu usprkos, vlada, pljačka i straši Hrvatsku nikad i nije imala glasove tih županija imunih na njihovu promidžbu. Nadam se da će tako i ostati i da ljude iz tih krajeva nikada neće doživljavati kao “svoje meso.”
Neka njima njihovih Thompsona, Košića, Hasanbegovića… Svojte identičnih pogleda i navike paratiziranja na našem turizmu i porezima.
Meso naše nisu i nikad biti neće. Nisu ni prije!