Tajno trošenje porezne love u Centru za socijalnu skrb Susegrad

Nenaviknuti na novinare koji na ”mjestima događaja” istražuju i analiziraju trošenje poreznog novca u tzv. ”institucijama sistema” u Centru za socijalnu skrb u Zagrebu su organizirali sprečavanje informacija na ovaj način: terenskim socijalnim radnicima zabranili razgovarati (!?) s novinarima, a ”jedina ovlaštena” za medije govoriti je ravnateljica tog socijalnog centra, gospođa dipl. pravnica Tatjana Brozić Perić.

Ta ”organizacija sprečavanja informacija” zasniva se, prema tumačenju spomenute gospođe dipl. pravnice, na besadržajnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi i Pravilnika o poslovnoj i profesionalnoj tajni CZSS Zagreb.

Besmislica je to jer informacije koje služba socijalne zaštite ima nisu tajna, već su u većini dostupne široj javnosti, samo se treba okolo malo raspitati (naravno, ne kod ”jedino ovlaštene” gospođe dipl. pravnice iz CZSS).

Često me naziva čitateljica (podaci poznati redakciji). Ranije se kao ”zaštićeni” potrošač tužila na Elektru Zagreb, a u zadnje vrijeme kao korisnica socijalne zaštite na Centar za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Susedgrad.

Čitateljica ne mari za zabranu razgovora s novinarima, naprotiv, redovito zove novinara i informira ga o svemu, osobito o radu Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Susedgrad.

”Zbog čuvanja službene i profesionalne tajne, te poštivanja načela tajnosti i zaštite osobnih podataka i privatnosti stručni radnici Centra za socijalnu skrb Zagreba – ne mogu (medijima) iznositi detalje i jedino je ravnateljica ovlaštena razgovarati sa novinarima”

Čitateljici je utvrđen invaliditet i prima invalidsku mirovinu. Živi sama, a po procjeni liječnika specijalista uz dodatnu socijalnu skrb i stalnu medicinsku pomoć područnog liječnika bolje je da živi u svojem stanu nego da je trajno smještena u nekoj stacionarnoj ustanovi.

Kao novinar ”stare škole” zajedno s čitateljicom sam obišao neke od tih ”punktova” društvene brige o invalidima koji žive sami.

Provjeravao sam na ”mjestu događaja”, primjerice, zašto je čitateljici s takvom dijagnozom odobrena invalidska mirovina u iznosu 1733,01 kune da bi joj odmah nametnuli apsurdnu ovrhu koja se ”na očigled socijalnih skrbnika” provodi bez sudskog nadzora u mjesečnim ratama u iznosu od 561,80 kuna!?

Zatim, kako je to unatoč ”u prvom stupnju u upravnom području riješene socijalne skrbi na temelju javnih ovlasti Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Susedgrad” čitateljici kao invalidnoj osobi koja živi sama po najvećoj žegi isključena električna energija tako da je, kako mi je tada napisala: ”unatoč hladnjaku zaboravila kako je to jesti nepokvarenu hranu”?

I tako smo čitateljica i ja zajedno, unaprijed najavljeni, došli u Centar za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Susedgrad. A na portirnici u tom Centru nam se ispriječio uniformirani zaštitar; ne možemo ući u Centar, jer je zaštitaru naređeno da nas ne pusti.

Ipak, u hodniku, jedno desetak metara dalje od portirnice i uniformiranog zaštitara pojavila se ženska osoba koja, vidno uzrujana, dovikuje: ”Gospođu ću primiti, ali ne dolazi u obzir da razgovaram sa gospodinom novinarom”.

”Vidite, jesam vam rekla”, kaže mi čitateljica i nastavlja: ”To je socijalna radnica Marina Brkić o kojoj sam vam pričala. Je li sada vidite”?

Začudilo me, činilo mi se na toj udaljenosti da je socijalna radnica unatoč zaštitaru bila u stresu od same pomisli na ”razgovor sa novinarom”. Pomislio sam da bi zbog tako jako izraženog uzbuđenja možda i socijalnoj radnici dobro došla ”stručna pomoć”.

Nagovorio sam čitateljicu da ode razgovarati s gospođom socijalnom radnicom, da bude taktična i pokuša nešto riješiti ako je to u takvim okolnostima uopće moguće.

Kasnije mi je čitateljica rekla da je socijalna radnica ”ovaj puta bila dobra, sigurno zbog toga što me je vidjela na porti”.

Informacije koje služba socijalne zaštite ima nisu tajna, već su u većini dostupne široj javnosti, samo se treba malo raspitati (naravno, ne kod ”jedino ovlaštene” gospođe dipl. pravnice iz Centra za socijalnu skrb u Zagrebu)

Nakon što je čitateljica otišla u kancelariju socijalne radnice, obratio mi se i zaštitar rekavši: ”Dođite, vas ću uputiti u sobu broj 5, tamo će vas primiti”.

I u pratnji zaštitara dolazimo do sobe broj 5. Na vratima je natpis: Prijamni ured.

Ulazim, a u prijamnom uredu jedna gospođa koja vidno zbunjeno premeće spise po uredskom stolu i ne gledajući me u oči govori: ”Mi nismo ovlašteni razgovarati sa novinarom. Morate se obratiti našoj press službi u Kumičićevoj ulici kod Britanskog trga”.

I shvaćam da nisam ja uzrok službeničkom stresu i strahu, te smireno odgovaram službenici u prijamnom uredu da znam gdje je Kumičićeva ulica u Zagrebu.

Zahvaljujem, pozdravljam i izlazim iz prijamnog ureda, a na porti zahvaljujem ljubaznom zaštitaru.

Nakon nekoliko dana upućujem mail Tatjani Brozić Perić, dipl. pravnici, ravnateljici Centra za socijalnu skrb u Kumičićevoj ulici u Zagrebu.

U mailu je nekoliko pitanja na temu zašto zaposlenici odbijaju razgovor s novinarom i molba da mi se ipak omogući razgovor u Centru u Susedgradu.

I brzo stiže poduži odgovor u kojemu se nabrajaju razni pravni akti, a u bitnome se navodi da ”stručni radnici Centra za socijalnu skrb – ne mogu iznositi detalje iz života korisnika”, kao i da jedino ravnateljica (spomenuta gospođa dipl. pravnica) može samo ”načelno komentirati”, te napokon da upitu moram ”priložiti presliku novinarske iskaznice”.

Odustajem. Od spomenute ”jedino ovlaštene” gospođe dipl. pravnice mogao bih čuti samo isprazne pravne formulacije koje nitko ne želi čitati.

Prvi put sam na portalu Autograf objavio tekst o nevoljama ove čitateljice s puno moćnijim tzv. ”institucijama sistema” još 7. kolovoza 2018. godine pod naslovom ”Električna energija i voda nisu roba”.

I tako smo čitateljica – korisnica socijalne skrbi i ja zajedno, unaprijed najavljeni, došli u Centar za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Susedgrad. A na portirnici u tom Centru nam se ispriječio uniformirani zaštitar; ne možemo ući u Centar, jer je zaštitaru naređeno da nas ne pusti

I dogodilo se da je istodobno objavljen taj članak i čitateljici napokon uključena električna energija.

Sretna podudarnost.

Naime, gotovo četiri mjeseca je potrajao administrativni postupak u kojemu je službama socijalne skrbi ipak uspjelo ishoditi mišljenja Hrvatske energetske regulatorne agencije o nezakonitoj ”obustavi električne energije” zaštićenim potrošačima (upravo ovoj čitateljici) s nalogom da joj se ODMAH uključi električna energija (mišljenje HERA Klasa: 310-34/18-08/33 ur. broj: 371-03-18-54 od 26. srpnja 2018. godine).

Otada čitateljica i ja redovito razgovaramo. Ako se ne javi neko vrijeme, nazovem ja da vidim zašto se ne javlja.

Novinarski istražujući doznao sam da praktično nema te ”nadležne” službe u Zagrebu u kojoj ne znaju za čitateljicu, a u onim nekim tobože ozbiljnim ”nadležnim službama” imaju i ”dosiere” o čitateljici.

Raspitujući se doznao sam u većini ”nadležnih službi” da čitateljica ”iscrpljuje njihove činovnike”.

To me oduševilo. Čitateljica je vitalna, obrazovana i elokventna i zna kako treba iscrpljivati činovnice i činovnike državne uprave i ”institucija sistema”.

Po mojoj novinarskoj prosudbi je specijalistička procjena da je za čitateljicu bolje da ne bude smještena trajno u stacionarnoj ustanovi već da sama živi u svojem stanu uz određenu terapiju i interdisciplinarnu skrb područne medicinske zaštite i pojačanu socijalnu skrb nedvojbeno kompetentna.

Pokazuju se dosta dobri rezultati unatoč nevoljama s tzv. ”institucijama sistema”. Naglašavam, čitateljica iskazuje značajnu vitalnost u beskrajnim raspravama s ”nadležnima i ovlaštenima”.

No, pokazuju se usporedno i manje slabosti i problemi.

Prečesto ”puca” komunikacija između službi koje bi, svaka u okviru svojih svoje ”nadležnosti” i ”ovlasti” trebale skrbiti o ovoj čitateljici. Dobru specijalističku koncepciju osobito otežavaju i povremeno onemogućavaju ”bočno djelujući” bezobzirni ovrhovoditelji i razni neuki i nerijetko i agresivni radnici komunalnih službi.

U hodniku jedno desetak metara dalje od portirnice i uniformiranog zaštitara pojavila se ženska osoba koja vidno uzrujana dovikuje: ”Gospođu ću primiti, ali ne dolazi u obzir da razgovaram sa gospodinom novinarom”. Na to čitateljica kaže: ”Vidite, jesam vam rekla”!

A dijelom su ostvarivanju, po svemu sudeći, dobre specijalističke procjene nedorasli u Centru socijalne skrbi u Kumičićevoj ulici u Zagrebu i nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 Umjesto socijalnom skrbi u Centru u Kumičićevoj i Ministarstvu bave se sprečavanjem informacija obveznicima poreza i općenito javnosti o svojim djelatnostima, trošenju novca poreznih obveznika i o problemima s kojima se u svakodnevnom radu suočavaju, osobito socijalni radnici na terenu.

 Mišljenja sam da, unatoč pritiscima ”odozgo” kojima su izloženi terenski socijalni radnici (zabranama da govore o svojem radu), ljudi na terenu ipak koliko mogu obavljaju svoj posao (vrijedi to i za Centar u Susedgradu, premda čitateljica taj Centar jako kritizira).

 Unatoč sprečavanju informacija gospođe dipl. pravnice nastavit ću novinarski istraživati i pisati i dalje problemski.

I priznajem: subjektivno sam na strani čitateljice, a ne sviđaju mi se ni spomenuta ”jedino ovlaštena” gospođa dipl. pravnica, a bogme ni gospođa ”nadležna” ministrica. Ponekad jednostavno nije moguće pobjeći od subjektivnosti.

 ***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora