Tehnofeudalizam: Tko vlada internetom, vlada svijetom

Digitalni feudalizam: Kako su nas tehnološki oligarsi pretvorili u podanike

Yanis Varoufakis naziva naše doba Tehnofeudalizmom, a upravo taj pojam koristimo kako bismo precizno opisali ovaj problem. Nekada su tirani vladali kopnom, zatim je došlo doba korporativnih plutokrata koji su kontrolirali ekonomiju, a danas živimo pod čizmom tehnofeudalnih gospodara.

Elon Musk, Mark Zuckerberg, i njihovih par digitalnih ekvivalenata Ludoviku XIV., ne upravljaju samo našim podacima – oni vladaju samom infrastrukturom političkog diskursa. Njihove platforme oblikuju javno mnijenje, odlučuju koje informacije će preživjeti, a koje će biti progutane u crnu rupu algoritamske cenzure ili amplifikacije.

U SAD-u se ovakva dominacija opravdava svetim pojmom slobode govora. Ali, sloboda govora nikada nije bila apsolutna – nitko nema pravo vikati “požar!” u punom kazalištu i izazvati paniku. A što kada su algoritmi dizajnirani da pojačavaju vikanje “požar!” svaki put kad to koristi njihovim profitima? Kada se laži sustavno serviraju milijunima ljudi, dok se istina guši u buci? To nije sloboda, to je algoritamski kaos kojim upravljaju korporativni vladari.

U Europi, barem na papiru, političari tvrde da se bore protiv ovog divljeg Zapada digitalne anarhije. Digital Services Act (DSA) Europske unije trebao bi biti odgovor na ovo pitanje – zakon koji regulira velike platforme, zahtijeva transparentnost i odgovornost. No, istina je da DSA pati od europskog kompleksa polovičnih rješenja: dovoljno snažan da razljuti tehnološke oligarhe, ali ne i dovoljno radikalan da ih zaista natjera na pokornost.

U teoriji, DSA bi trebao ograničiti njihovu moć, ali u praksi, ostavlja previše prostora za samoregulaciju platformi koje imaju financijski interes da nastave po starom. Dok god tehnološki giganti imaju mogućnost da “prilagođavaju” pravila prema vlastitim interesima, pravo pitanje nije hoće li zloupotrijebiti svoju moć – već kada će to učiniti i koliko će nas to koštati.

Elon Musk i AfD: Kada je “slobodna platforma” politička batina

Nigdje se ne vidi apsurdnost ideje “slobodne platforme” kao u slučaju Elona Muska i njemačkog AfD-a. Nakon što je preuzeo Twitter (sada “X”), Musk je uklonio mnoge mehanizme provjere informacija, oslabio moderaciju i time otvorio vrata ekstremistima.

Nije bilo dovoljno što se povukao iz dobrovoljnog Kodeksa EU-a protiv dezinformacija – morao je i aktivno podržati najproblematičnije igrače u europskoj politici.

U prosincu 2024., Musk je osobno pohvalio AfD, stranku pod nadzorom njemačkih obavještajnih službi zbog ekstremizma, nazivajući je “jedinom nadom Njemačke”. U siječnju 2025., otišao je korak dalje – priredio je livestream s AfD-ovom lidericom Alice Weidel, pretvarajući svoju platformu u propagandni stroj za krajnju desnicu.

Ovdje dolazimo do srži problema: Musk nije neutralni vlasnik digitalne tržnice ideja, on je zaprvo jedan feudalac koji bira koje ideje će se uzdizati, a koje propadati. Njegovi interesi nisu interesi demokracije – njegovi interesi su interesi korporativne moći, manipulacije i kontrole.

Ako mislite da ovo nije važno za ostatak Europe, sjetite se da je svaki trend koji započne u jednoj zemlji brzo izvezen u druge. Ako Musk može oblikovati njemačke izbore, što ga sprječava da utječe na izbore u Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj?

Za uočljiv primjer selektivne – i stoga krajnje neiskrene – obrane slobode govora, njegova društvena mreža X tvrdi da je ”gradski trg interneta”, posvećena promicanju i zaštiti slobode izražavanja. No, ta se predanost očito ne odnosi na @elonjet, račun koji je koristio javno dostupne podatke za praćenje Muskova privatnog aviona prije nego što je suspendiran, zajedno s nekoliko novinara koji su o tome izvještavali.

Umjesto toga, verzija ”slobode govora” koju zagovara Muskova platforma uključuje lažne tvrdnje da je počinitelj stravičnih napada nožem u Southportu bio musliman te senzacionalističke dezinformacije da je Velika Britanija, u ljeto 2024., bila na rubu građanskog rata zbog masovne imigracije.

Još je uznemirujuća činjenica da je, neposredno prije svog krvavog pohoda, Axel Rudakubana gledao eksplicitni video napada nožem u Sydneyju na platformi X – sadržaj koji je tvrtka odbila ukloniti.

Koja je Rumunjska lekcija: Kada demokracija uništava samu sebe

Dok se Njemačka bori s digitalnim intervencijama iz Silicijske doline, Rumunjska je otišla korak dalje – poništila je izbore zbog stranog miješanja. U prosincu 2024., Ustavni sud je donio presudu kakva se rijetko viđa u demokratskom svijetu: poništio je rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora zbog dokaza o velikoj ruskoj propagandi na TikToku i Facebooku.

Na papiru, ovo izgleda kao hrabar potez: ako su izbori kompromitirani, zar ne bismo trebali zaustaviti prijevaru? No, problem je što ovakve odluke postavljaju opasan presedan: ako se sud može pozvati na “digitalne manipulacije” kako bi poništio glasove, gdje povlačimo crtu? Tko odlučuje kada je kampanja legitimna, a kada nije?

Rumunjski slučaj otkriva gorku istinu: dok se pravila o digitalnim manipulacijama ne postave na vrijeme, sve postaje teren za ad hoc intervencije. Da je postojala stvarna regulacija dezinformacija, da su platforme bile pod pravim nadzorom, ovo ne bi bilo potrebno. No, kada demokratski sustavi zakasne s reakcijom, oni posegnu za sudovima i izvanrednim mjerama – i time nešto spasimo, ali i puno toga izgubimo.

Vrijeme za otpor?

Europa ima priliku postaviti pravila igre prije nego što nam se demokracije pretvore u algoritamske igre moći. DSA mora biti tek početak, a ne kraj europske borbe za digitalnu suverenost. Regulacija mora postati stroža – ne smijemo oklijevati s velikim kaznama i sankcijama za platforme koje ne ispunjavaju svoje obveze.

Isto tako, nema smisla regulirati samo platforme, a pustiti njihove vlasnike da rade što hoće. Ako Musk želi koristiti svoju platformu za političku agitaciju, neka bude po istim pravilima kao svaki medij koji se bavi političkim oglašavanjem.

Građani Europe ne smiju biti ostavljeni na milost i nemilost “tehnofeudalnim gospodarima”. Naše digitalno okruženje ne smije biti privatna prćija milijardera koji odlučuju što je istina, a što laž. Vrijeme je za revoluciju digitalnih prava – ne samo u Bruxellesu, već na ulicama, u sudnicama i u svakodnevnom životu. Jer ako dopustimo da sloboda govora postane roba na prodaju, uskoro ćemo biti samo digitalni kmetovi u njihovom novom feudalnom poretku.

Pozivanje na slobodu govora kao samostalnu, apstraktnu vrijednost, lišenu društvenog konteksta, povijesnih uvjeta i bilo kakvog uvažavanja nejednake dinamike javnog diskursa, ili je naivno ili namjerno obmanjujuće.

Potreban nam je jasan pristup za razotkrivanje manipulatora, a pitanje moći mora biti u središtu svake ozbiljne rasprave o slobodi izražavanja. Tko ima više moći? Koji su njihovi politički ciljevi? Tko od toga profitira i na koji način? Koje su namjere iza njihovih riječi, i kakve posljedice one proizvode?

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako mladi Gruzije oživljavaju europske ideale
    •  Snalaženje kroz labirint nepravednih osuda
    •  Pravda za mrtve žene čije su priče ostale neispričane
    •  Zašto Europski uhidbeni nalog treba temeljitu reformu
    •  Zaštita prava i dobrobit građana u kaznenom pravu od AI
    •  Prvi puta u nas stručno razgovaramo o cyber-traffickingu
    •  Vrijeme je da porazgovaramo o pogrešno osuđenima u Hrvatskoj
    •  Obvezno cijepljenje za početnike

> Svi tekstovi ovog autora