novinarstvo s potpisom
Da politika nije igra za političke maloljetnike, maestralno je u četvrtak prijepodne, onako urbi et orbi, hrvatskome građanstvu pokazao SDP! Bio je to politički meč za pamćenje. Nokaut u prvoj rundi, pa stoga ne čudi ni Milanovićev “give me five” Kotromanoviću po izlasku iz sabornice.
Na tlu su se našli svi oni koji su javnosti zalupili vrata dok su kovali planove tipa kako biti krvnik i giljotinirati socijaldemokratsku opciju u Hrvata, a da pritom ostaneš žrtva. J…. i pošten, narodski rečeno! Igra je to koju dobro poznajemo. Igraju od prvih izbora na ovamo. Krađu i lopovluk zovu poduzetništvom, kamatarenje sponzorstvom, nametanje samo jednog pogleda na svijet dok ljevicu optužuješ da su nedemokrati, diktatori, komunjare!
Sucu Josipu Leki stoga u četvrtak nije preostalo ništa drugo nego prekinuti meč u kojemu se, od siline udarca zadanog potpisima pedeset i petero zastupnika rastuće Hrvatske, ozbiljno zaglavinjala ona Domoljubna. Zamantalo se desnici, očito nepripremljenoj na ovakav scenarij, a zaškripalo je i u glavama dijela mostovaca koji sve očitije podržavaju društvo oko Karamarka i sve ih više živcira kooperativnost SDP-a koja ih osipa i tjera u slijepu ulicu kod javnog bilježnika potpisane obaveze da neće postizborno koalirati ni sa jednom stranom.
Sjete se, mislim, mnogi mostovci ovih dana Preradovićevih stihova: Mili Bože, kud sam za’šo!… Ne znam puta, ne znam staze… Sve se strašna pustoš čini. Još noćišta nijesam naš’o!
Šalu i Preradovića na stranu, prekinutu konstituirajuću sjednicu osmog saziva Sabora pamtit ćemo dugo ne samo zbog “sjeverca” što je prema Robertu Podolnjaku zabrijao iz klupa što ih tradicionalno okupira saborska desnica. Bilo je tu svega i svačega, od traženja stanke za nepostojeći Klub HDZ-a (saborska tijela i klubovi ne mogu biti konstituirani ako Sabor nije konstituiran – a nije), pa do pozivanja na povredu poslovnika koji ta stranka smatra lošim i manjkavim, do optužbi na račun SDP-a da se upustio u zakulisne igre.
No istina se svakome tko je sjednicu pratio nametala sama po sebi. HDZ je platio svoju bahatost javnim sramoćenjem, priznanjem kako ne želi da Mostov kandidat bude drugi čovjek u državi – predsjednik Sabora. Pogotovo ne čovjek koji priznaje da je ranih devedesetih, dakle za vladavine HDZ-a, smatrao da mora promijeniti prezime Jovanović u Podolnjak.
Prepotencija kojom su nas do pred neki dan uvjeravali kako sigurno imaju mandatara pretvorena je zbog njihove nepripremljenosti u potpuni fijasko Domoljubne koalicije koja je, poput zadnjih političkih diletanata, uletjela u pametno osmišljenu, politički legalno i legitimno postavljenu klopku suprotne strane koja je ostvarila zacrtani cilj.
Pokazalo se tko je spreman na kompromis, dogovor, reforme koje ne idu bez promjene zakonodavstva, tko dragovoljno prepušta ključ državnog tijela koje zakone donosi u ruke manjinskih zastupnika.
Dokazali su da ne čuvaju fotelje po svaku cijenu, za što ih se ne jedanput optuživalo, ali i to da Mostu nije mrska pozicija drugog čovjeka u zemlji i da to što ju je Petrov odbio ne znači da je drugi članovi ne žele, iako o toj želji zamuckuju pred novoizabranim zastupnicima, kao što je to činio siroti Podolnjak nakon Lekinog inzistiranja da se izjasni o kandidaturi.
Vidjelo se također da HDZ funkcije čuva kao zjenicu oka svoga i da po cijenu novih parlamentarnih izbora, koji nas gotovo izvjesno čekaju, ne želi nikome prepustiti funkcije za koje misli da mu pripadaju.
Život HDZ-u, koji je relativno pobijedio, a realno izgubio izbore jer ne može formirati vlast, produžuje predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ishitrenim sazivanjem Sabora i konzultacijama u četiri oka, ali i Božo Petrov svojim infantilnim žmirenjem, neprihvaćanjem činjenice da bi njihova lista bila i ostala nebitna kad bi dvoje velikih donijelo odluku o zajedničkom vladanju.
HDZ-u i SDP-u ovaj doktor iz Metkovića uporno propisuje terapiju jednoumljem, bratstvom, jedinstvom, zajedništvom i solidarnošću na koju socijaldemokrati zbog njima bliskih fraza blago reagiraju predlaganjem kandidata s liste Mosta, dok su hadezeovci potpuno imuni na propisani lijek. Računaju valjda da će im ravnateljica bolnice na dodatnim konzultacijama ponovo pomoći odvlačeći još pokojeg kandidata iza zatvorenih vrata prije no što isključi aparate, stavi svoj potpis na smrtovnicu relativnog pobjednika i oglasi datum ponovnih izbora koje bi, vjerujem, većina građana, izmrcvarena jalovim razgovorima koji ne vode nikamo, dočekala s olakšanjem.
Prije Predsjedničine odluke odgledat ćemo još jednu farsu. Božo Petrov sazvao je, na dan konzultacija na Pantovčaku, još jedan, ovaj puta zajednički dogovor njih, HDZ-a i SDP-a u svom sjedištu u Smičiklasovoj. Nedolazak će, vele, sankcionirati nastavkom razgovora o formiranju Vlade samo s onom stranom koja dođe. S kim će razgovarati ako ne dođu predstavnici ni jedne ni druge strane, nisu nam rekli. Pretpostavljam, narcisoidno sami sa sobom, kao što to uostalom čine otkad su se postizborno ukazali sa svojih devetnaest mandata! Za one koji pričaju sami sa sobom izbori su najefikasnija terapija!
Sve drugo bilo bi: Mili Bože, kud sam zaš’o…