Tko ima pravo govoriti o ljubavi i ljudskim pravima?

Na prvi se pogled čini kako je odgovor jednostavan: svatko. Ljubav je univerzalna ljudska vrijednost, a ljudska prava pripadaju svima, neovisno o vjerskoj, spolnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti. Ipak, kada govorimo o društvenom utjecaju i odgovornosti onih čiji se glas daleko čuje, poput svećenika, javnih osoba ili popularnih internetskih influencera, moramo se zapitati: kakvu poruku odašiljemo i na čemu se ona temelji?

Nedavni video istup don Tomislava Lukača, u kojem se osvrće na homoseksualnost i tzv. konverzijsku terapiju, zorno pokazuje kako neodgovorne i nestručne izjave mogu imati dalekosežne posljedice.

U vremenu kada društvene mreže snažno oblikuju javno mnijenje, svaka javno izgovorena riječ nosi dodatnu težinu. Posebice kada dolazi od osobe koju dio vjernika percipira kao moralni i duhovni autoritet.

Crkva, kao i svaka druga institucija, ima pravo iznositi stavove o moralnim pitanjima. Međutim, kada prelazi u područje ljudskih prava i psihologije, potrebno je uzeti u obzir konsenzus znanstvene zajednice. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i brojne stručne udruge diljem svijeta ističu da je konverzijska terapija ne samo neučinkovita, nego i duboko štetna, te može dovesti do depresije, anksioznosti pa čak i povećanog rizika od suicida.

Teološko obrazovanje ne pruža ovom svećeniku stručnost za govor o temama vezanima uz mentalno zdravlje, seksualnu orijentaciju ili psihoterapijske postupke. Kada se u javni prostor unesu osobna uvjerenja ili religijske interpretacije, nužno ih je razgraničiti od znanstveno utemeljenih činjenica. U suprotnom riskiramo širenje opasnih dezinformacija, koje mogu dodatno pogoditi i onako marginalizirane LGBTIQ+ osobe.

”Njegova briga za homoseksualne osobe je perfidna laž – on im u biti poručuje da nisu dovoljno vrijedne, da su bolesne i da ih treba popraviti. Radi se o kršćanskom fundamentalizmu koji je maskiran u brigu i zabrinutost. Ovo nije ljubav, ovo je manipulacija i emocionalno zlostavljanje”, poručuju iz udruge ”Dugine obitelji” u svojoj reakciji.

Ideja da netko ”pobjeđuje homoseksualnost” implicira da je posrijedi bolest ili moralni pad koji treba liječiti, što je znanstveno neutemeljeno i duboko uvredljivo za sve pripadnike LGBTIQ+ zajednice.

Ljubav podrazumijeva prihvaćanje druge osobe u njezinoj punoj autentičnosti i dostojanstvu, a ne pokušaj da je se promijeni.

Isus Krist, na kojega se Crkva poziva, širio je poruku ljubavi, razumijevanja i milosrđa, osobito prema onima na društvenom rubu. Ako se poruka ljubavi uvjetuje time da se netko mora ”promijeniti” kako bi bio prihvaćen, onda ona prestaje biti evanđeoska te postaje tek prikriveni oblik (psihološkog) nasilja, koje može dovesti i do ugroze nečijeg života.

U doba društvenih mreža, na kojima se videozapisi, objave i komentari šire nevjerojatnom brzinom, popularnost nosi i veliku odgovornost. Svaka izgovorena riječ može izazvati lavinu reakcija, bilo pozitivnih bilo negativnih.

Kada netko istupa s oltara ili s pozicije svećenika, javnost očekuje pouzdanost i utemeljenost u činjenicama, a ne nasumične tvrdnje koje mogu ugroziti ranjive skupine.

Crkva, kao moralno uporište za mnoge vjernike, ima golemi utjecaj na oblikovanje stavova. Zato bi njezin glas trebao biti vođen dubokom empatijom i uvažavanjem znanstvenih spoznaja.

Znanost ne dijeli ljude na ”zdrave” i ”bolesne” prema seksualnoj orijentaciji, već naglašava važnost cjelovitog mentalnog i emocionalnog zdravlja svakog pojedinca.

Udruga Dugine obitelji i brojne druge organizacije koje se zalažu za prava LGBTIQ+ osoba ističu da je prihvaćanje različitosti ključno za svako pravedno društvo. Kada govorimo o ljubavi, ona treba biti sveobuhvatna, bez skrivenih osuda ili uvjeta koje netko mora ispuniti da bi bio voljen i poštovan.

Ljudska prava nisu stvar osobnoga ukusa ili religijskih interpretacija, već su univerzalna i trebala bi biti neupitna. Nitko nema pravo nametati drugima stav da su ”bolesni” ili ”moralno posrnuli” samo zbog njihove prirođene (bilo koje) orijentacije.

Pravo na mišljenje ne podrazumijeva i pravo na dezinformiranje. Sloboda govora ne znači izostanak odgovornosti, kada pojedinac s velikom publikom iznosi znanstveno neutemeljene tvrdnje, širi stigmu i produbljuje nepravdu prema onima koji su već na margini društva.

Ako doista želimo graditi bolje društvo, trebamo birati riječi koje zbližavaju ljude, a ne one koje ih razdvajaju. Razgovori se moraju temeljiti na uvažavanju različitosti, a ne na isticanju navodnih ”pogrešaka” u postojanju onih koji se ne uklapaju u određeni svjetonazor. Samo tako možemo stvoriti pravednu zajednicu u kojoj svatko ima slobodu biti ono što jest.

Tko, dakle, ima pravo govoriti o ljubavi i ljudskim pravima? Svatko tko te riječi istinski obogaćuje poštovanjem, razumijevanjem i željom da doprinese dobrobiti svih ljudi. Vjera, obrazovanje i društveni utjecaj trebali bi služiti izgradnji mostova, a ne uspostavi novih granica.

U vremenu kada se mnogi bore za temeljnu vidljivost i prihvaćanje, valja se zapitati: kakvu poruku želimo poslati vlastitim riječima i djelima? Ako ta poruka ne promiče zajedništvo i poštovanje, možda bismo trebali još jednom promisliti što doista znači voljeti bližnjega. Jer ljubav koja isključuje prestaje biti ljubav, a postaje tek sredstvo za dublje podjele i rane koje valja iscjeljivati.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sveti rat protiv lektire: Hrvatska između vjere i fikcije
    •  Hoće li se Crkva u RH napokon distancirati od Ordo Iurisa?
    •  Bolesni papa i (ne)autentične poruke iz Vatikana
    •  Milosrđe želim, a ne žrtvu
    •  Služe li politika i Crkva u Hrvatskoj samo sebi?
    •  Snaga iskrenosti: izvješće o zlostavljanjima Hvarske crkve
    •  Opasna retorika relativizacije nadbiskupa Križića
    •  Nadbiskup Zdenko Križić prkosi odredbama pape Franje
    •  Licemjerje Crkve kao modus operandi
    •  Glas biskupice protiv šutnje Crkve

> Svi tekstovi ovog autora