Tko je negativac, Pavelić ili Stepinac?

Šaljivdžije s portala News Bar kažu da je papa Franjo zbunjen: ”Nije mi jasno (kaže po njima Papa), traže da proglasim Alojzija Stepinca svetim jer je između ostalog spašavao srpsku, židovsku i romsku djecu. Ali, od koga ih je spašavao? Od Marsijanaca? Pa od ustaša! A u isto vrijeme slave, rehabilitiraju i podržavaju ustaške pozdrave, retoriku i ideologiju.”

Ova šala, satira, je i gorka istina jer, ako se Stepinac (navodno) suprotstavio ustašama, kako onda biskupi mogu tražiti da ga se proglasi svetim ako su ustaše bili domoljubi i vjernici? Tko je tu negativac? Pavelić ili Stepinac?

Zaključak newsbarovaca je da bi potpisnike peticije ”Za dom – spremni”, biskupe Vladu Košića i Valentina Pozaića, trebalo pitati da nije možda Stepinac trebao pustiti da se ubija djecu jer su ustaše bile u pravu?

Šaljivdžije s portala News Bar kažu da je papa Franjo zbunjen: ”Nije mi jasno (kaže po njima Papa), traže da proglasim Alojzija Stepinca svetim jer je između ostalog spašavao srpsku, židovsku i romsku djecu. Ali, od koga ih je spašavao? Od Marsijanaca? Pa od ustaša! A u isto vrijeme slave, rehabilitiraju i podržavaju ustaške pozdrave, retoriku i ideologiju”

I, zaista, biskupi bi trebali birati: ili Stepinca kao sveca ili njihovo koketiranje s ustaštvom. Kako su biskupi birali i jedno i drugo, nema nego se pomiriti s činjenicom da pozitivaca nema i da su negativci i Pavelić i Stepinac.

Mislio sam da se u kolumni neću pozabaviti idiotskom inicijativom dr. Košića i dr. Pozaića (sve druge potpisnike smatram daleko manje relevantnim od ovih članova hrvatskog episkopata bez obzira na to što je među potpisnicima i tridesetak svećenika, uglavnom poznatih ustašofila) smatrajući da se o tome u javnosti sve reklo: da su nanijeli veliko zlo našoj državi, našem društvu, miru u regiji, te napose Crkvi koju predstavljaju, ali onda se dogodila (i mojom krivicom) izjava predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa dr. Želimira Puljića.

Iako je tu izjavu, što je bilo naglašeno, jer smo ju dobili iz tajništva HBK, dao u ime episkopata, kasnije se (u intervju Večernjem listu od subote) malo od samoga sebe ogradio jer je rekao da je to ”osobno razmišljanje nad spomenutom inicijativom”.

Elem, Puljić smatra da ”… bi bilo korisno i svrsishodno o određenom predmetu, koji u danom trenutku zaokuplja javnost, organizirati prigodni skup ljudi od struke koji će dati svoje stručne i znanstvene priloge”.

Druga sporna inicijativa predsjednika HBK je da bi ”nakon toga, na temelju zaključaka s toga skupa (trebalo) tražiti očitovanje putem potpisa ili referenduma”. Zašto? Jer u protivnom ”postoji opasnost da se neku interesantnu inicijativu privatizira, a ona možda ima i neka obilježja općeg dobra, pa je prava šteta ako nema znanstvenu i stručnu podlogu”. (To su riječi dr. Želimira Puljića, Večernji list, prilog Obzor, str. 6, subota 29. kolovoza).

Mislio sam da se u kolumni neću pozabaviti idiotskom inicijativom dr. Košića i dr. Pozaića (sve druge potpisnike smatram daleko manje relevantnim od ovih članova hrvatskog episkopata, bez obzira na to što je među potpisnicima i tridesetak svećenika, uglavnom poznatih ustašofila) smatrajući da se o tome u javnosti sve reklo: da su nanijeli veliko zlo našoj državi, našem društvu, miru u regiji, te napose Crkvi koju predstavljaju, ali onda se dogodila (i mojom krivicom) izjava predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa dr. Želimira Puljića

Dakle, predsjednik HBK smatra da je inicijativa ”Za dom – spremni” (da se taj pozdrav uvede u redovnu uporabu u oružanim snagama) takve naravi da je zaslužila ”znanstveni skup”, da je inicijativa ”interesantna”, da ”ona možda ima i neka obilježja općeg dobra”.

Zbog naravi da relativizira opačine i društveno devijantna ponašanja zadarski je nadbiskup već stekao potrebnu slavu i famu kada je, kako podsjeća novinarka Slavica Lukić u Jutarnjem listu, u vezi pedofilskih radnji jednoga njegova svećenika, don Nedjeljka Ivanova (tada župnika u Bibinju), rekao kako se “pojedini biskupi nisu snašli u tome što je to pedofilija”, zatim “da se o ovoj tematici kao društvenom fenomenu nije ozbiljno znanstveno pristupilo” te se retorički upitao: ”Što znači pedofilija? Gdje počinje? Gdje završava?” Ovo je pak sada nešto drugo.

Ovo su (kako smatra povjesničar Dragan Markovina, a napisao je u kolumni u Telegramu, subota 29. kolovoza, str. 9) probni baloni koje radikalna desnica pušta u javnost da vidi do koje se granice može. Namjera te radikalne desnice koja ima jasnu bazu u redovima episkopata i klera je dovesti do otvorenih zahtjeva za rehabilitacijom ustaške države. U okviru tih planova je i uređivačka politika Glasa Koncila, glasila najvećeg među katoličkim šarlatanima, kardinala Josipa Bozanića, koja ide za time da negira zločinački karakter jasenovačkog logora smrti.

Dr. Markovina smatra da ”s jedne strane imamo primjetnu iscrpljenost i dezorijentiranost znatnog dijela društva (ja bih ovomu dodao i bezidejnost, nekonzistentnost i promašenost antifašističkih udruga, počevši od one u Hatzovoj u Zagrebu), a s druge strane ideološku revoluciju nacionalističke desnice koja, u nedostatku ikakvih suvislih ideja u vezi budućnosti, nastoji promijeniti povijest”.

”Hoćemo li održati i referendum je li Sieg heil bio nacistički pozdrav?”, kazao je predsjednik saborskog Odbora za Ustav Peđa Grbin. Da, zašto ne? Ako je bal, neka bude i karneval!

Dr. Markovina smatra da ”s jedne strane imamo primjetnu iscrpljenost i dezorijentiranost znatnog dijela društva (ja bih tome dodao i bezidejnost, nekonzistentnost i promašenost antifašističkih udruga, počevši od one u Hatzovoj u Zagrebu), a s druge strane ideološku revoluciju nacionalističke desnice koja, u nedostatku ikakvih suvislih ideja u vezi budućnosti, nastoji promijeniti povijest”

Profesor filozofije dr. Žarko Puhovski kaže da bi najbolje bilo da se održi i referendum o tome treba li se Hrvatska zvati NDH. A srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića bi, logički, trebalo postaviti za predsjednika odbora za provedbu referenduma o promjeni imena RH u NDH.

Jest, istina, to što se sada događa samo je pokazatelj da biskupi žive izvan vremena i prostora, ”u koljačkoj prošlosti”, ali ja ponavljam kako je to plan, a ne samo zabluda.

Rehabilitacijom ustaškog režima nestale bi, smatraju crkvene glave, poteškoće koje stvaraju očigledna podrška koje su ustaše imale od strane hrvatskog mitropolite zagrebačkog nadbiskupe Aloizija Stepinca i tadašnjih biskupa. Veliki je napor u pitanju da se opere Stepinca tako što će se isticati neka vrlo kasna reagiranja na strahote ustaša kao što je bila propovijed o jedinstvu rasa u Boga od 31. listopada 1943., kada su Židovi koji su živjeli na teritoriju NDH, uz znanje i ”blagoslov” tog istog Stepinca, već bili usmrćeni u Jadovnom, Jasenovcu i drugdje ili pretvoreni u dim u Auschwitzu.

Kada kažem da je Stepinac ”blagoslovio” ustašku politiku prema Židovima (i Srbima i Romima), pozivam se na crkvenu građu koju imamo na raspolaganju unatoč nastojanjima postulatora kauze dr. Jurja Batelje da se o tome ne piše i ne govori. Batelja nije mogao ušutkati Slavka i Ivu Goldsteina koji su vrlo korektno ustanovili da u najmanju ruku o Stepinčevoj židovskoj politici treba govoriti kao o ”ambivalentnoj stvari”, jer već raniji dokumenti (kao što je Stepinčevo pismo ministru unutarnjih poslova NDH Andriji Artukoviću od 23. travnja 1941.) pokazuju da se Stepinac ”načelno ne protivi donošenju rasnih zakona koje naziva ‘protužidovskima’, već samo nekim njihovim aspektima i rigoroznosti provedbe” (vidi ”Katolička crkva, nadbiskup Stepinac i Židovi” u ”Holokaust u Zagrebu”, Novi Liber i ŽOZ, Zagreb, 2001, str. 566).

Paradiranje Stepinčevim navodnim kritičkim riječima ustašama 31. listopada 1943., kada su Židovi već zbrisani s lica zemlje, je odraz licemjernosti, odvratnosti, ali i perfidnosti koja karakterizira politiku hrvatskog episkopata od postojanja te teme sve do danas

Paradiranje Stepinčevim navodnim kritičkim riječima ustašama 31. listopada 1943., kada su Židovi već zbrisani s lica zemlje, je odraz licemjernosti, odvratnosti, ali i perfidnosti koja karakterizira politiku hrvatskog episkopata od postojanja te teme sve do danas.

Ovo sa Stepincem nije bila digresija. Ovo je samo ilustracija kako se ta kampanja za rehabilitaciju ustaštva odvija, manje ili više upadljivo, ali neumorno, otkako su se, u dogovoru s Udbom, ustaše organizirano iskrcale u dvorani ”Vatroslav Lisinski” na prvom općem saboru HDZ-a (24. 2. 1990.).

Javni prostor Hrvatske preplavljen je i zatrovan otvorenim pozivima na rehabilitaciju ustaštva i zločinačkog režima koji je na prostorima današnje Hrvatske, a i mnogo šire, tokom Drugog svjetskog rata uvodio rasne zakone, sijao smrt i provodio teror nad Srbima, Židovima, Romima i svima koji se s takvom zločinačkom politikom nisu slagali. Da apsurd bude veći, kulminaciju težnji za rehabilitacijom nacizma, fašizma i ustaštva doživljavamo u godini kada proslavljamo i obilježavamo 70. obljetnicu pobjede nad nacifašizmom.

Inicijativa ”grupe građana” da se u hrvatsku vojsku uvede ustaški pozdrav ”Za dom – spremni” trebala bi biti kap koja je prelila čašu. Ona je takva da bi svi normalni, pravdoljubivi i istinoljubivi ljudi u ovoj zemlji čiji ugled i ime nešto znače konačno trebali jasno i glasno reći: Dosta je!

I to ne samo zato da bi u očima Europe ova država izgledala bolja nego što jest nego i zato što šutnja elite jednog naroda o tome znači i odobravanje istog.

Ukoliko takva široka i masovna osuda ustaštva izostane, bit će to znak da je ustaštvo u Hrvatskoj dobilo pravo građanstva i da se hrvatska politička, kulturna i naučna elita slaže sa svim što ustaštvo predstavlja, za što se zalaže dobar dio Katoličke crkve u našoj zemlji, ali i u BiH.

Inicijativa ”grupe građana” da se u hrvatsku vojsku uvede ustaški pozdrav ”Za dom – spremni” trebala bi biti kap koja je prelila čašu. Ona je takva da bi svi normalni, pravdoljubivi i istinoljubivi ljudi u ovoj zemlji čiji ugled i ime nešto znače konačno trebali jasno i glasno reći: Dosta je! I to ne samo zato da bi u očima Europe ova država izgledala bolja nego što jest nego i zato što šutnja elite jednog naroda o tome znači i odobravanje istog

Dajem ovime glas našim sugrađanima Srbima iz Vukovara: ”Vrijeme je da se ovo zlo zaustavi jer ukoliko mu se dozvoli da se razmaše, bit će kasno za sve nas, bit će kasno za Hrvatsku”.

Puljićev zaključak kako pozdrav ”Za dom – spremni” ulazi u ”područje dvoznačnosti i nejasnoće” treba označiti neracionalnim stavom i pokušajem da se zamagle povijesne činjenice. Jedino nedvosmisleno u cijelom slučaju ustaškog pozdrava je odnos Crkve pri suočavanju s prošlošću, prije svega s vlastitom, smatra povjesničar dr. Hrvoje Klasić.

Kod pozdrava ”Za dom – spremni” nema nikakvih nejasnoća. Nejasno je jedino tko bi sve imao posla u Puljićevoj predloženoj inicijativi za referendum oko pozdrava. ”Tu bi, pored povjesničara, sociologa pa i psihologa, naime, bilo posla i za psihijatre”’, kazao je sociolog religije i umirovljeni diplomat dr. Ivica Maštruko.

Ali ne, dr. Maštruko, nisu oni ludi, oni zaista dobro znaju što čine.

Njima su i Pavelić i Stepinac podjednako pozitivne ličnosti.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora