novinarstvo s potpisom

Nikola Gamilec
“Salaš u Malom ritu” gledljiva, pitka i pastoralna serija o životu u vojvođanskoj ravnici, ostala je u sjećanju po pitanju: “Ko je zapalio žito”?
Šicer, lokalni, priučeni Gestapovac okupio je seljane i tražio da mu kažu ime, priprijetio im odvođenjem u zatvor i strijeljanjem.
Sumnjivci su bili Student i Vasa. Skrajnji njemački vojnik nije dobro čuo pitanje, a nije ni znao jezik, odgovorio je protupitanjem: “Was”?
I sve je bilo jasno – Vasa je zapalio žito.
Bilo je to u vrijeme kad je pokret otpora inicirao akciju “Ni zrno pšenice okupatoru”.
Bio sam na Kvarneru, u Crikvenici kad je odjeknula vijest da gori “Vjesnikov” neboder. Prvo šesti, pa peti kat, onda dvanaesti i na kraju cijela zgrada.
Vatru su gasili tri dana, ne znam je li malo kiše pomoglo.
Saznajemo o nekoj vertikalnoj distribuciji dokumenata, ventilaciji, pa i mogućem udaru groma.I kad se hoće zamutiti i zatrti tragove, treba u opticaj pustiti nove informacije.
Tako smo saznali da je neboder građen od posebnog materijala, koji nije bio poznat, tako da se nije moglo izabrati sredstvo za gašenje – voda, pjena, prašak ili nešto četvrto.
Meni je taj neboder bio važan, svejedno dolazeći s istoka ili zapada boje su se prelijevale u refleksiji sunca, mjesečine ili javne, gradske rasvjete. Bio je uočljiv.
Ljubljanska i Slavonska avenija su žile kucavice grada. Pročitao sam da dnevno kroz njih i podvožnjak prođe oko 150.000 automobila. Blizu stanujem, prolazim svakog dana i mislim da je brojka i veća.
I sada nešto bitno o nama, o kulturi u prometu.
Sa zapada prema istoku moglo se iz Ljubljanske kroz Knežiju, uskim ulicama Albaharijevom, Kalinovicom, Ćire Truhelke, Stolačkom, Luje Maruna na Savsku pa Prisavljem ponovo na Slavonsku i dalje na istok.
Iz Knežije se na Savsku izlazi Kalinovicom i Truhelkovom.
Krkljanac nad krkljancem.
Jer, iz Knežije se može samo desno u Savsku pa prema Prisavlju i Jadranskom mostu.
Ali ima i pametnijih, oni uđu na Savsku i žele lijevo prem centru grada i Vukovarskoj.
I tu nastaje uzrok krkljanca, da bi se skrenulo lijevo, treba preći preko tramvajske pruge, žute trake, trake za vožnju prema jugu i preko pune crte, ubaciti se u traku prepunu automobila koji dolaze s juga.
Policija regulira promet kod Vjesnika i Prisavlja, prekršaji za oduzimanje dozvole se toleriraju – u gradu je izvanredno stanje.
Nije mi padalo napamet koristiti auto. Prošećem se do Veslačke, uđem u tramvaj i onda glavno iznenađenje. Tramvaj je prazan, ne potpuno, naprijed sjede dvojica stranih radnika i ja. Ukupno nas trojica u 8:30, kad radnici idu na posao, učenici u škole, a studenti na fakultete.
Morao sam snimiti taj prazan tramvaj, jer nitko normalan ne bi mi povjerovao.
Nisam siguran hoće li se ikad točno utvrditi uzrok požara i javno objaviti, ali znam da je to moguće, ako se želi.
Krimi-istražno pravilo je da se prati put novca, a ovdje je to nekretninsko vlasništvo i “novi” investitori.
Na nekoliko objava sam napisao da treba tražiti međunarodne eksperte u istražnoj komisiji. Odjek prijedlogu je sporadičan.
Nikad se nije saznalo “ko je zapalio žito” – bojim se da ista sudbina čeka “Vjesnikovu” istragu.
Seljaci su ponovo posijali žito, proklijalo je, sazrelo i pokošeno.
Što će “proklijati” umjesto “Vjesnikovog” nebodera, tek ćemo vidjeti.
Nakon par dana saznali smo da je “država” vlasnik nebodera.
Da je to Vladin, a ne Vjesnikov neboder.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.





















































