Tko manipulira, umjesto da informira javnost, nije novinar

Eto, blokirala me i ona. Što ćemo sad? Ha, ništa zato. Valja nastaviti s onim što smo zacrtali kada smo pokrenuli Autograf. Onim što desetljećima radim jer, ponavljam: čini se da živimo u dominantnoj kulturi laži i manipulacija, a kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života.

Rekoh već ranije: istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Takvo novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitivanje stvarnosti.

Na primjer, ako novinar Branimir Pofuk u Večernjem listu napiše da je tamo bio i kao prosvjednik (na prosvjedu koji nije prijavljen policiji), ali da je ”na Trgu bio i ostao novinar koji je svojedobno i u rat otišao u prvom redu zato da bi svojim očima vidio i provjerio sve što mu se govori i servira”, i ako taj novinar puni kartice i postove protiv ”sredstva prisile” Vlade RH, a ne donosi informacije i ideje o tome (meni se, pak, čine krucijalnim pitanjima) kako u pokušajima da se pomogne COVID pacijentima uspijevaju raditi doktori i drugo medicinsko osoblje i kako i što treba poduzeti da nam ne krahira zdravstveni sustav, taj novinar slabo svoj poziv razumije.

Jer, citirajmo mudrog religiologa Mirka Mlakara – ”samo čas!”, ne piše li u Ustavu RH da se svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom (članak 59.) i nemamo li mi u Republici Hrvatskoj Zakon o zdravstvenoj zaštiti?! Ne piše li u Ustavu (članak 14.) da smo svi pred zakonom jednaki?

Budim se i spavam mirno jer znam da mi na Autografu to ne radimo: mi sebe gledamo bez potrebe da mistificiramo i izvrćemo i takvi su naši tekstovi: iskreni, duboki, nedvojbeni, neporecivi, neoborivi

Ne proizlazi iz toga da onkološki pacijent koji ne može dobiti odgovarajuću terapiju ili pacijent koji čeka ugradnju tri bypassa, a do toga ne može doći jer su bolnice zakrčene COVID pacijentima, no, među njima golemu većinu čine oni koji se ne žele cijepiti i koji ne paze na nužne epidemiološke mjere, dakle da ti i drugi pacijenti bivaju oštećeni u svojim ustavnim pravima? I novinaru-prosvjedniku je to, kao, OK?

O pravima pacijenata, o mukama onih na respiratorima, o smrti od bolesti COVID-19, o radu medicinskog osoblja u pandemiji gospodin novinar ne osjeća potrebu izvještavati kako bi doprinio formiranju javnog mnijenja?

Gospodin novinar piše: ”Nitko od ljudi kojima sam bio okružen prije, za vrijeme i nakon prosvjeda nije zaslužio etikete kakve nam se svima lijepe”. Aha, tu smo. Da vidimo.

Je li ”etiketa” kada ga novinarka Tanja Rudež na Facebooku pita: ”Ti to podržavaš?” (prosvjed antivaksera na Trgu, da, da, onaj na kojem je fra Lazar Perica govorio da cjepivo protiv bolesti COVID-19 ”ne postoji”, op. D.P.). Ili kada novinar i etičar Željko Porobija kaže: ”Izgleda. Odu ljudi samo tako”, odnosno kada novinar Robert Bajruši zaključuje: ”Očito. Meni je prije dva mjeseca rekao da se ne želi cijepiti”. Ne, to nisu etikete. Prije bih rekao da su to izrazi jakog čuđenja, možda konsternacije i svakako osjećaji da se nešto krivo događa.

Što motivira gospodina novinara-prosvjednika u svom radu ja više ne razumijem, ali ću vam kazati zašto ja pišem i zašto postoji portal Autograf.

Pišem(o) za sve one koji još imaju potrebu za istinom, za dobrim tekstom, za razgovijetnim obrazloženjem kriterija prema kojima nešto smatramo vrijednim i potrebnim. A zašto to radim(o)? Zato jer se traži novi model razmišljanja.

Nužno je potegnuti kako bismo izašli iz rupe u kojoj se nalazimo i duže nego što sam ja aktivan u hrvatskom medijskom prostoru (od jeseni 1991.).

Riječ autograf dolazi iz grčkog (autografon) i znači izvoran vlastoručni rukopis, odnosno riječ ili spis koji je neka osoba svojeručno napisala, dakle svojeručni potpis. Naslov našega portala ”autograf.hr” upućuje na potrebu obnove jedne, nemalim dijelom kompromitirane profesije, jer pretpostavlja osoban, pa stoga odgovoran, beskompromisan, a to znači odlučan, moralan i angažiran stav.

Autograf želi svjedočiti o obnovi odnosa u društvu, o stvaranju politike koja će se vratiti svojim ishodišnim značenjima, što podrazumijeva brigu za društvo koja je istodobno i briga za opće dobro. Zato mi danas obavezno moramo govoriti o etici.

Kako definirati etiku našeg posla?

Pišemo za sve one koji još imaju potrebu za istinom, za dobrim tekstom, za razgovijetnim obrazloženjem kriterija prema kojima nešto smatramo vrijednim i potrebnim. A zašto to radimo? Zato jer se traži novi model razmišljanja

Mislim da možemo smatrati neprihvatljivom onu definiciju koja kaže da je novinarska etika ”ono što novinaru preostaje kada nema bolju priliku”. Zašto? Zato što je dužnost novinara da objektivno, istinoljubivo, potpuno, te svjetonazorski i stranački neutralno informira, ali i oblikuje javnost. To je temeljni dio novinarske profesionalne etike.

Etička odgovornost spram javnosti, to jest novinara prema publici sam je sukus profesionalnosti. Drugim riječima, ni u kojem slučaju ne može se smatrati istinskim profesionalcem onaj novinar koji se umjesto informiranjem bavi manipuliranjem javnosti.

Kaže gospodin novinar, na primjer, da ide prosvjedovati protiv Vlade, a, eno ga, veliča nećaka koji se kočoperi u autobusu s kojeg se odašilju budalaštine tipa ”cjepivo ne postoji”, nećaka koji bi ”upao kao bezimeni djelić rulje u parlament” i ”upao kao bezimeni djelić rulje u medijske kuće” jer je ”tek bezimeni djelić rulje” i to je njegovo ”pravo mjesto” (njegova ”poezija” na Facebooku).

Želja da se bude gospodar vlastite sudbine je snažna želja, ali se mora prilagoditi drugim jednako jakim željama kao što su želja za olakšanjem tegoba ili za mirom i pravdom.

Svaki moralni kodeks mora pojmiti ljudsku psihologiju, materijalni svijet i tradiciju, na ovaj ili onaj način. Sastavljajući svoja javna mnijenja, svoj kodeks, mi moramo ne samo stvoriti sliku prostora većeg no što ga možemo osjetiti, već moramo opisati i prosuditi više ljudi, više akcija, više stvari no što bismo ikad mogli upoznati.

U svojem najboljem obliku novinstvo je sluga i čuvar institucija; u najgorem sredstvo pomoću kojeg nekolicina ljudi iskorištava socijalnu dezorganizaciju za vlastite ciljeve. Mi to ne smijemo i nećemo raditi!

U mjeri u kojoj institucije ne funkcioniraju kako bi trebale beskrupulozan novinar može loviti u mutnome, a savjestan se mora kockati s neizvjesnostima. Nevolje leže dublje nego što dopire svjetlo naše struke, a jednako tako i lijek.

Kako god bilo, nikada, ali nikada se ne bi smjelo zaboraviti da se moralni kriteriji dobrog novinarstva utemeljuju u istini, u slobodi i u uvažavanju drugih, najprije onih najslabijih, a sada su to teško oboljeli COVID pacijenti i svi oni koji zbog njih ne mogu realizirati liječenje. Ispravno djelovanje i dobar život – mislim na uspjelo novinarstvo – poklapaju se u djelatnoj, ispravnoj i u istini utemeljenoj slobodi. Zato mislim da je novinarstvo praktična sloboda.

Dobro je novinarstvo uglavljeno u bezuvjetno priznanje istine svakog bitka, od onog koji maršira Trgom, preko onog koji te liječi do onog koji se na respiratoru hvata za posljednju slamku života. U tome pronalazi i etika novinarstva svoj temelj i svoje obrazloženje: slobodu kao izraz sveobuhvatnosti koja zahvaća život i svijet pojedinca da još i dalje prizna slobode kroz slobodu.

Ima li među nama onih koji odbacuju svakoga tko ih nadvisuje obranom ideala ili zagovaranjem visokih moralnih i etičkih standarda? Ima li, pak, dovoljno onih koji se ne zadovoljavaju prosječnim uspjesima i polovičnim rješenjima? Jesmo li dovoljno svjesni da treba porasti samokritičnost?

Demokracija kao oblik vladavine i sustav samoregulacije jedne moderne političke zajednice, nezamisliva je, naime, bez aktivnog i informiranog građanina kao svoje pretpostavke. Otuda je logično da se takvom građaninu u demokratskoj političkoj zajednici, koja takvom hoće i ostati, mora zajamčiti ne samo pravo na oblikovanje i javno izražavanje mišljenja, nego i pravo da bude informiran, odnosno da prima raznovrsne informacije, ideje i mišljenja drugih.

Ne piše li u Ustavu RH da se svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom (članak 59.) i nemamo li mi u Republici Hrvatskoj Zakon o zdravstvenoj zaštiti?! Ne piše li u Ustavu (članak 14.) da smo svi pred zakonom jednaki?

Ali, ako se novinari teško dogovaraju kako to ostvariti za sebe, ako novinari parcijalno vide i tumače, ako manipuliraju, što tek čeka zapostavljenog građanina?

Iznimno je važno poticati solidarnost i međusobno poštovanje. Bude li rastao duh snošljivosti i ugled novinara, smanjivat će se prostor za manipulaciju i novinarima i informacijama.

Bez okorjele navike da svjesno analiziramo dok čitamo, govorimo i odlučujemo, jedva bismo kad pomislili da postoji potreba za boljim idejama i ne bismo se, kad se one pojave, za njih zainteresirali niti bismo bili u stanju spriječiti manipuliranje.

Isusova smrt na križu, koji se predaje Ocu da donese spasenje cijelome svijetu, izražava ljubav darovanu do kraja, bez kraja. Ponavljam: do kraja i bez kraja, bez kalkulacija, bez kukavičluka, bez kunktatorstva, bez polovnih rješenja.

Kao što se Isus ponašao kada je ljubio na način da je želio zagrliti sve bez iznimke, tako i oni koji sebe nazivaju novinarima ne smiju izbjegavati istinu, najprije onu o njima samima, zatim istinu o drugima. Dakle, istinu svih.

Dva su me novinara koji su mi, usput budi rečeno, redovito i godinama dolazili u dom, blokirali. U redu, neka si biraju i društvo i sreću. Nema potrebe za javnim prozivanjima. Blokiranje, radi to ponekad na Facebooku i nadbiskup Mate Uzinić (kojem se mora priznati velika tolerancija jer svakakvih idiotizama od strane ”ljutitih i bojovnih katolika” čitamo ispod njegovih komentara), legitimna je radnja.

Ono što nije legitimno je prakticiranje lošeg novinarstva, a novinarom/kom se zoveš.

Budim se i spavam mirno jer znam da mi na Autografu to ne radimo: mi sebe gledamo bez potrebe da mistificiramo i izvrćemo i takvi su naši tekstovi: iskreni, duboki, nedvojbeni, neporecivi, neoborivi.

Želim i nakanio sam da tako stvar i ostane. Kada bi se to promijenilo, nestao bi razlog da budemo ovdje na okupu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora